Pre jednog veka — 1904. godine — budući veliki pisac otisnuo se iz rodnog Dablina ka Evropi u potrazi za srećom. Posle višemesečnih nedaća konačno je stigao do Pule, gde je 1904. i 1905. predavao engleski u "Berlicovoj školi stranih jezika", da bi taj posao nastavio u Trstu od jeseni 1905. do polovine 1914. godine. Tu se slavni Irac susreo s pokretnim fotografijama...
PISAC „ULISA“ U MLADOSTI: Džems Džojs
Slavni irski pisac Džejms Džojs čitavog života se borio s nemaštinom. U sukobu s porodicom i sredinom u kojoj je živeo, Džojs je 1904. godine rešio da oproba sreću daleko od Dablina — u Evropi. Obećano mu je da će dobiti dobro plaćen posao profesora engleskog jezika u Švajcarskoj, ali se to nije ostvarilo. Umesto toga — našao se sa svojom ženom Norom u Puli! Naime, u ovom tada austrougarskom primorskom gradu, sedištu Carsko-kraljevske flote, 1. oktobra 1904. godine otvorena je „Berlicova škola stranih jezika“ (BerlitzSchoolofLanguages) u kojoj su održavani kursevi engleskog, francuskog, nemačkog, srpskohrvatskog, italijanskog i mađarskog jezika. U oglasima koji su stalno ponavljani u dnevnoj štampi isticano je da engleski predaje Džejms Džojs, doktor filozofije iz Londona (J. JoyceB.A. ofLondon, Dottorein filosofia). Posle jednogodišnjeg boravka u Puli, koji mu nije ostao u posebno lepom sećanju, Džojs je prešao u Trst da i tamo predaje engleski jezik u školi „Berlic“ i u tom gradu je ostao sve do izbijanja Prvog svetskog rata. O Džojsovom boravku u Trstu se zna dosta, kako na osnovu njegovih sećanja tako i na osnovu sačuvanih pisama.
Zasad nije poznato kada je Džojs prvi put video pokretne fotografije, da li u Dablinu ili tek kasnije, možda prilikom boravka u Parizu (1902). Takođe nije poznat ni njegov odnos prema filmu kao popularnoj zabavi. Za vreme njegovog boravka u Puli skoro dva meseca je gostovao putujući „Elektro-bioskop“ braće Lifka (od 20.11.1904. do 9.01.1905. godine), pa bismo mogli pretpostaviti da su Džejms i Nora Džojs bili na nekoj od predstava. A u Trstu je 1906. godine uz mnoge putujuće radilo i nekoliko stalnih bioskopa, a film je tada već bio omiljen oblik zabave u tom velikom lučkom gradu. Trst se do Prvog svetskog rata naglo razvio u važan filmski centar sa preko dvadeset stalnih bioskopa, nekoliko proizvodnih i distributerskih preduzeća, a preko tog grada filmovi su prodirali i na tlo jugoslovenskih zemalja. Znamo da su Džojsovi voleli izlaske — kafane, pozorište, operu, pa verovatno nisu bili ravnodušni ni prema kinematografu, iako o tome zasad nemamo tačnih podataka.
Skromna profesorska plata i još skromniji honorari koje je primao za svoja prva književna dela naterali su Džojsa da potraži i neke druge izvore prihoda. To ga je u jednom trenutku navelo da pokuša da se bavi filmskim poslovima. Arhivsku građu o tome nisam pronašao (u Trstu), a na osnovu oskudnih podataka iz Džojsove prepiske zasad nije poznato ni kada je niti pod kojim uslovima Džojs stupio u vezu s najznačajnijim tršćanskim vlasnicima bioskopa i filmskim distributerima, kasnijim osnivačima „Tršćanskog kinematografskog društva“ (SocietàCinematograficaTriestina). U svojim pismima Džojs pominje Antona Mahniča (AntonioMachnich) aktivnog prikazivača filmova u Trstu, Sloveniji i Istri još od kraja XIX veka, kao i njegove saradnike Rebeza (GiovanniRebez), Karisa (GiuseppeCaris) i Františeka Novaka (FrancescoNovak). U svakom slučaju, već polovinom 1909. godine Džejms Džojs je u Dablinu obezbedio partnere i prostor u kome je, uz njegovo posredovanje, Društvo iz Trsta otvorilo krajem iste godine prvi stalni bioskop u glavnom gradu Irske.
Početkom oktobra 1909. godine Džejms Džojs je otputovao iz Trsta za Dablin, a sa njim (ili za njim) četiri Tršćanina (Italijana, kako ih on naziva u svojim pismima) koji su doneli materijal za otvaranje bioskopa (projektor i drugu opremu). Džojs je vodio računa o smeštaju tih tehničara, ekipom je rukovodio Rebez, a projekciju je instalirao Novak (imena druge dvojice tehničara nisu poznata). Nije jasno ko je finansirao poduhvat, odnosno ko su bili irski partneri Tršćana. Novi dablinski bioskop je nazvan „Volta“ (CinematographVolta) – istoimena sala je postojala u Trstu (a dva bioskopa „Volta“ je ista grupa Tršćana otvorila i u Bukureštu).
Dablinski bioskop „Volta“ je svečano otvoren 20. decembra 1909. godine. Na programu su bili fimovi Začaranizamak (TheBewitched Castle), Beatriče Čenči (Beatrice Cenci), komedija Pastetaodrakova (Devilled Crab) i drugi. Za prve dve predstave Džojs je izradio i dva plakata o kojima piše u jednom svom pismu od 15. decembra, ali plakati nisu sačuvani. Interesovanje za bioskop je prvih dana bilo veliko, a navala gledalaca tolika da je Džojs morao da pozove policiju da održava red pred ulazom u salu. Nije sasvim jasno kakva je tačno bila Džojsova uloga u pripremama za otvaranje bioskopa „Volta“ u Dablinu, kao ni da li je on, u početku, obavljao dužnost upravnika bioskopa. Jedino iz njegovih pisama (bratu) znamo da je „gazda“ bio veoma zadovoljan otvaranjem i uspehom bioskopa i da ga je posebno nagradio, što je Džojsu svakako bilo veoma značajno. Džojs je takođe, u to vreme, putovao i u Belfast da bi ispitao mogućnosti otvaranja jednog bioskopa u tom gradu, ali ova zamisao po svemu sudeći nije ostvarena.
Početkom 1910. godine Džejms Džojs se vratio u Trst i nastavio da predaje engleski (za vreme odsustvovanja zamenjivao ga je mlađi brat Stanislaus). Nema podataka da se prilikom svojih kasnijih boravaka u Dablinu Džojs bavio bioskopom „Volta“, niti da je nastavio saradnju s Antonom Mahničem. Bila je to samo jedna zanimljiva epizoda u životu slavnog pisca. Dablinski bioskop „Volta“ je juna 1910. godine prodat za 1000 funti sterlinga novoosnovanom „Oblasnom bioskopskom preduzeću“ (ProvincialTheatreCo.Ltd.), a Džojsove veze sa sedmom umetnošću su se nastavile tek kasnije kroz ekranizaciju njegovih književnih dela.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
U organizaciji Konzulata Jamajke, a po ideji počasnog konzula gospodina Mirka Miljuša, YU Grupa je u martu spakovala kofere i odletela na Jamajku. Tamo je snimala stare pesme u rege žanru, a nikad mlađi Jelići dali su svoj doprinos već aktuelnom projektu pod nazivom “Prekookeanski most”.
Umesto in memoriam: Good Vibrations i Brajan Vilson (1942‒2025)
Cela priča o Brajanu Vilsonu, nedavno preminulom geniju pop muzike i lideru The Beach Boys-a, prelama se kroz priču o njihovom apstraktnom hit singlu za sva vremena Good Vibrations
U drugom činu Leone i Glembaj zarili su se jedan u drugog ko kobac u kopca. Taj surovi obračun završio je Glembajevom smrću. U samrtnom hropcu uz pojavu barunice Kasteli, stari Glembaj završio je u naručju sina. To je omaž Mikelanđelu i njegovoj skulpturi “Pijeta”. Scenu “Pijeta” smislio je Danilo Marunović
Ivan Antić, Kajzermilen glič (mikroputopis u tri glasa), PPM Enklava, 2025
Kajzermilen je četvrt u Beču, svakako ne prva koja pada na pamet kada se pomisli na ovaj grad, ali, sa svojim golim i sivim distopijskim prostorima, otuđenim “totalitarizmom dimenzija”, možda paradigmatična za savremeni svet. U tom okruženju troje Antićevih lirskih junaka ostavlja utisak postflanera, besciljnih uličnih hodača, koji se kreću gradskim prostorom u kome, uprkos precizno popisanim tragovima ljudskog prisustva, kao da nema ničega
Završna predstava Instituta za umetničku igru „Human design“ bavi se pitanjem identiteta zadatog rođenjem i čovekovom potrebom da sam izabere ono što oseća da jeste
Ekspo je za naprednjačku elitu razlog da dobro potegne. Pogotovo što sluti da će im to čerupanje narode i države biti poslednji valcer. Posle kud koji mili moji
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!