

Pozorište
O neprijatnim istinama
Dejan Dukovski, Crno zlato, režija Oliver Frljić, Beogradsko dramsko pozorište




U Novom Sadu i Beogradu su otvorene dve izložbe o ruskom arhitekti Nikolaju Krasnovu, čije zgrade i radovi predstavljaju deo identiteta prestonice, a čiji crteži govore o njegovoj estetici grada
Nikolaj Krasnov je projektovao Veliku salu sadašnjeg Doma Narodne skupštine da bude lepa onima koji u njoj rade i donose važne odluke po državu, i onima koji je samo vide na fotografiji. Sticajem okolnosti danas se ne obraća pažnja na njenu lepotu, ali Krasnov s tim nema nikakve veze. Aktuelni poslanici su učinili da je naša asocijacija na Skupštinsku salu samo njihova netrpeljivost i vređanje – ali nećemo o tome.
Velika sala Skupštine je samo jedna među tragovima koje je Nikolaj Krasnov ostavio Beogradu, i zbog kojih je on lep.
Izložbu o Nikolaju Krasnovu, a povodom 160 godina njegovog rođenja, realizovali su zajedno Spomen zbirka Pavla Beljanskog u Novom Sadu, i u Beogradu, Zavod za zaštitu spomenika kulture.
U Novom Sadu je u četvrtak otvorena izložba „Svestrani umetnik Nikolaj Petrovič Krasnov: akvareli i crteži“, a nedelju dana pre toga u Beogradu je otvorena postavka „Svestrani umetnik Nikolaj Petrovič Krasnov: arhitektonsko nasleđe Beograda“.
Organizatori podsećaju da je stvaralaštvo ruskog arhitekte Nikolaja Petroviča Krasnova (Honjatino, 1864 – Beograd, 1939), dalo je posebno obeležje srpskoj arhitekturi između dva svetska rata.
Ruski carski arhitekta, pripadnik dvora Romanovih, Krasnov je nakon Oktobarske revolucije emigrirao u Kraljevinu Jugoslaviju, a njegov dolazak u Beograd značio je stvaranje nove estetike grada u kojoj se kao poseban aspekt izdvajaju monumentalna zdanja ruske provinijencije.
Njegovi arhitektonski projekti između ostalih uključuju projektovanje Zgrade Arhiva Srbije, Palate Ministarstva finansija Kraljevine Jugoslavije, ali i radove na Palati Narodne skupštine, Dvorskog kompleksa na Dedinju i mnogim drugim objektima koji predstavljaju deo identiteta prestonice i od kojih su neki vremenom uvršteni u spomenike kulture.
Iza njega je ostao i velik broj akvarela i crteža kuća, sakralnih i memorijalnih objekata, enterijera, nameštaja i različitih arhitektonskih detalja. Izlaganjem Krasnovljevih crteža i akvarela kulturnoj javnosti biće prikazan deo rada ovog arhitekte koji do sada nije bio dovoljno osvetljen.
Tokom izložbe u Novom Sadu, održaće se promocija monografije „Beogradski opus (1922–1939) arhitekte Nikolaja Petroviča Krasnova“ autorke msr Sanje Kiproski.


Dejan Dukovski, Crno zlato, režija Oliver Frljić, Beogradsko dramsko pozorište


Čuli su se folklorno ojkanje, blejanje ovaca, monaško pojanje, religijske inkantacije, unisono četvoroglasje. Mašine kao da su oživele i počele da plešu. Efekat je bio neobičan jer se na sceni ništa živo ne pomera, a u zvuku se mehanički razvijaju različite strukture


Treća je decenija XXI veka, katastrofalno je stanje (ne samo) za kulturu u Srbiji, ali to je kontekst u kojem uzleću mlade džez snage: nadareni i neretko školovani muzičari koji poznaju tehnologiju, umeju da posluju, ne sapliću se o granice i nametnuta pitanja identiteta




Biće novih leta, scenario i režija Gvozden Đurić (koscenarista Uroš Tomić), igraju: Tamara Krcunović, Zlatan Vidović, Anđela Kribl i Mladen Lero
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve