
Na današnji dan
Beograd je bio tužan grad
Na današnji dan 1941. godine u Beograd je ušao izvidnički vod SS divizije. Grad je predat okupatoru tamo gde je sada plato Narodne skupštine. Okupacija je trajala 1.287 dana
Uvek je verovao da pesma može da promeni svet, pa je zato bio zapeo da to i dokaže. I pisana reč i koncerti za njega su „akcije koje imaju snagu da menjaju ljude, jer kroz doživljaj menjamo način na koji sebe vidimo“
Muzički kritičar „Vremena“ Dragan Ambrozić ovogodišnji je dobitnik nagrade Fondacije “Tanja Petrović” za izuzetan doprinos afirmisanju kulture i umetnosti u medijima, jer je „uspeo da spoji strast i znanje, alternativu i meјnstrim, neposrednu angažovanost i promišljanje o muzici i pop kulturi“.
„Osnovna vrednost ove nagrade su ljudi – sami dobitnici koji su uspostavili standarde u kulturi, svaki u svom domenu. Velika je čast biti u tom nizu imena. Nadam se da to znači da sam i sam uspostavio neke standarde, uvek sam to smatrao svojom obavezom i trudio se da naučim druge“, rekao je Ambrozić prilikom dodeljivanja nagrade.
A Tanju Petrović je lično poznavao od 18 godine i ona je sigurno bila od onih osoba koja se zalagala za visoke standarde, na kraju i kao Gradska sekretarka za kulturu.
Ambrozić se zahvalio Fondaciji na velikoj počasti da dobije nagradu koja nosi njeno ime, te svima onima sa kojima je sarađivao ili još uvek radi, a koji su mu omogućili da bude to što jeste. Mislio je tu pre svega na redakcije „Studenta“ gde je počeo 1986, „nezaboravnog“ „Ritma“, „Vremena“ i „Nove“ za koje je redovno pisao o muzici.
Organizator koncerata
„Ali posle jedno tri godine pisanja, shvatio sam da ništa od tih imena o kojima pišem ne dolazi u Beograd. Zato je bilo neophodno da počnem da radim koncerte. Inicijativa je bila moja, ali nikad nisam bio sasvim sam, pre svega kad sam radio sve one herojske koncerte tokom devedesetih sa prijateljem, pokojnim Zlatkom Jošićem i našim tadašnjim timom, što je kasnije preraslo u koncertnu agenciju B92, potom je 2003. došao Exit Main stage na kome sam kao umetnički direktor ostvario neke od naših zajedničkih najvećih snova, i konačno Dom omladine Beograda koji mi je u poslednjih 20 godina kao programskom i muzičkom uredniku obezbedio sve uslove da budem to što jesam i mirno radim svoj posao, na čemu sam bezgranično zahvalan svim kolegama“, rekao je Ambrozić.
Uvek je verovao da pesma može da promeni svet, pa je zato bio zapeo da to i dokaže. I pisana reč i koncerti za njega su „akcije koje imaju snagu da menjaju ljude, jer kroz doživljaj menjamo način na koji sebe vidimo“.
Danas je Ambrozić jedini aktivan kritičar i organizator koncerata istovremeno, iz nedelje u nedelju. Svi znaju da uglavnom radi koncerte u koje i sam veruje, i to je njegovo pokriće.
„Ali ja to ne radim zbog sebe, nego zbog svih nas – još kao mali sam shvatio da je najveće zadovoljstvo kad učiniš da drugom bude lepo“, rekao je Ambrozić. Zato radim koncerte i zato pišem o muzici. Ja sam ustvari najsretniji kad je vama lepo. I baš zato što niko ne očekuje da mu neko učini nešto dobro i lepo iz čistog mira, ja to sistematski radim. Jer dobro mora postojati na ovom svetu. Zbog svih nas“.
Posebno se bio zahvalio roditeljima koji su ga istrpeli i verovali u njega, bratu i „dragoj supruzi Zorici Kojić sa kojom evo već 20 godina svakodnevno pričam o muzici i bez čije podrške ponekad ne bih uspeo da se snađem u životu“ jer ona je bjegov „reality check“.
Na današnji dan 1941. godine u Beograd je ušao izvidnički vod SS divizije. Grad je predat okupatoru tamo gde je sada plato Narodne skupštine. Okupacija je trajala 1.287 dana
Učenici Škole za dizajn, autori humanitarne izložbe „DizaLica“ koja je upravo u toku, sav prihod namenili su studentima u blokadi Fakulteta likovnih i Fakulteta primenjenih umetnosti. Kažu da im je izložba bila neka vrsta spasa, „osetili smo za šta smo sposobni i da kao umetnici imamo moć“
Predstava koju je dovela direktorka Šabačkog pozorište nije predstava Teatra „Slavija“ kao što ona tvrdi. Ne zna se kojim novcem je plaćena ni koliko. Zna se samo da su ulaznice podeljene besplatno SNS kolektivima
Sa nekim našim pesnicima, jednim filozofom anarhizma i drugim prijateljima, pravili smo neke hepeninge na kojima smo na bini kuvali špagete. Na dva-tri gostovanja ovog hepeninga oterali su nas sa bine, jer je to bilo previše ludo. Bio sam ubeđen sam da će “Pankrti” trajati koliko i ti hepeninzi. Ali desilo se sledeće: kad smo svirali u Moščanskoj gimnaziji svoj prvi koncert – koji smo inače reklamirali kao “Prvi pank koncert iza Gvozdene zavese” – toliko je puno ljudi došlo da smo se iznenadili. Da su pripadnici sile reda i zakona tom prilikom svratili, ne bi ni mogli da uđu unutra, jer je u sali sve bilo skroz puno, a i da su nekako ušli, ne bi ništa razumeli
Izdavačka kuća Biblioteka XX vek organizovala je, dan pre nego što će se ovaj broj “Vremena” pojaviti na kioscima, svoj sajam knjiga u Novom Sadu i posvetila ga Teofilu Pančiću. Objavio je Teofil u XX veku šest knjiga: Urbani Bušmani 2001, Čuvari bengalske vatre 2004, Kroz klisurine 2007, Vremeplov na remontu 2010, Kritika vatrene moći 2013, svih pet s podnaslovom “Život i smrt u srpskom postkomunizmu”, te Karma koma 2007, a neposredno pred novosadski sajam pojavilo se drugo izdanje Urbanih bušmana, “ojačano” predgovorom Ivana Čolovića i indeksom imena
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve