
“Prefab Sprout” – 40 godina albuma Steve McQueen
Previše pametni da bi bili zvezde
“Kada čovek piše pesme zbog kojih se najusamljenije duše na svetu osećaju manje usamljeno, zaslužio je da svi znaju njegovo ime”, kaže Vladimir Skočajić
Industrijsko nasleđe je upitno u vremenu očigledne ugroženosti već zaštićenih i daleko poznatijih kulturnih i istorijskih objekata, kaže Dobrivoje Lale Erić učesnik regionalnog projekta koji promoviše vrednosti kulturnog, naučnog i industrijskog nasleđa
U vreme mode rušenja arhitektonskih vrednosti, izložba „Snaga i svetlost industrijskog nasleđa“ u Muzeju nauke i tehnike je jedan od silnih pokušaja da se ovoj vlasti ukaže da je logika investitorskog urbanizma pogubna po budućnost.
Izložba je deo međunarodnog projekta FASIH u kome učestvuju Hrvatska, Slovenija i Srbija. Kako je objašnjeno na sajtu projekta, fokus je na interdisciplinarnom umetničkom i naučnom istraživanju industrijskog i kulturnog nasleđa otkrivanjem, istraživanjem i vrednovanjem arhitektonskih dostignuća i nematerijalnih procesa koji su obeležili modernu istoriju Beograda, Rijeke i Trbovlja. Koristeći IT i nove tehnološke alate, projekat ima za cilj da obezbedi nove pristupe promociji vrednosti kulturnog, naučnog i industrijskog nasleđa regiona.
Termoelektrana Snaga i svetlost
Izložba u Beogradu osvetljava kroz pet savremenih umetničko-naučnih radova značaj, složenost i potencijal industrijskog nasleđa na primeru nekadašnje beogradske termoelektrane “Snaga i svetlost” – simbola modernizacije, razvoja i elektrifikacije prestonice u 20. veku.
Termoelektrana “Snaga i svetlost”, izgrađena tridesetih godina prošlog veka na desnoj obali Dunava, dugo je predstavljala simbol tehnološkog napretka Beograda. Kompleks je 2012. godine proglašen spomenikom kulture, jedno vreme je planiran kao nov prostor Muzeja Nikola Tesla, ali se od toga odustalo. Sad je napušten.
Dobrivoje Lale Erić iz Centra za promociju nauke, koji je jedan od partnera projekta, kaže za „Vreme“ da je „pozicija industrijskog nasleđa posebno upitna u vremenu očigledne ugroženosti već zaštićenih i daleko poznatijih kulturnih i istorijskih slojeva“ i kao primer navodi „kompleks Beogradskog sajma i zgradu Generalštaba, vrhunska dela visokog jugoslovenskog modernizma pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka. U vreme izgradnje, ovi objekti su bili publikovani u najznačajnijim svetskim arhitektonskim časopisima i revijama, kao oličenja duha, stila i kulture društva u kome su nastali“.
Grejala je Beograd 30 godina
„Kakva je onda šansa industrijskog nasleđa da se izbori za svoje mesto pod našim varljivim suncem, ako se o njima često ne znaju ni imena autora, ključni elementi nastajanja i izgradnje, korišćene tehnologije?“
Dobrivoje Lale Erić podseća da „nekadašnja termoelektrana Snaga i svetlost, ima neznanog švajcarskog autora, moguće uticaje i linije Bauhausa, te tek naznake pojedinaca, stručnjaka i naučnika koji su doprineli njenom postojanju i funkcionisanju. A ona je bukvalno grejala, osvetljavala i pokretala ovu prestonicu punih trideset godina, uključujući i gore navedene objekte i sve ono što čini život grada u 20. veku.“
„Razvoj Beograda ne bi bio moguć bez njenog danonoćnog rada, bez spaljivanja tona uglja iz kostolačkih ugljenokopa, bez brodova i barži koje su neprekidno dovozile taj ugalj do njenog pristana koji sada zovemo Marina Dorćol. Ove priče malo ko zna, a još će lakše otići u zaborav kada ovog ili ma kog drugog objekta industrijskog nasleđa više ne bude. Za mene su to ključna pitanja identiteta, vrednosti, samopoštovanja i kulture sećanja“, kaže Dobrivoje Lale Erić.
Rijeka i Trbovlje
U okviru beogradske postavke, predstavljeno je pet istraživačkih projekata: Za snagu i svetlost – kratka istorija budućnosti (autori: Marko Vesić, Zorana Milićević i Irena Pavlović), Otisak Snaga i svetlost (Davor Ereš, Marko Paunović, Mladen Lazarević i Ivan Šuletić), Svetlosni tok (Predrag Terzić), Energija prošlosti, vizija budućnosti (Sanjin Ćorović) i Iluminacija [BGD-25] (autorski tim Sz. Berlin ± Panić).
Njihovi radovi preispituju odnos materijalnog nasleđa, savremenih tehnologija, prirode i životne sredine, otvarajući prostor za novu vrstu doživljaja i tumačenja industrijskog pejzaža.
Tokom maja i juna, umetnici iz Srbije, Hrvatske i Slovenije predstaviće radove u Beogradu, Rijeci i Trbovlju, koji nude nove načine sagledavanja i tumačenja industrijskih objekata. U fokusu programa u Rijeci je bivša fabrika papira “Hartera”, dok je to u Trbovlju kompleks nekadašnje termoelektrane sa dominantnim dimnjakom od 360 metara, zvanično najvišim u Evropi.
Izložba je otvorena do 29. juna.
“Kada čovek piše pesme zbog kojih se najusamljenije duše na svetu osećaju manje usamljeno, zaslužio je da svi znaju njegovo ime”, kaže Vladimir Skočajić
Vinsent F. Hendriks i Mes Vestergor, Izgubljena stvarnost. Tržišta pažnje, pogrešnih informacija i manipulacija, prevod Milan Perić, McMilan, Beograd 2024.
Opasno je ako neko sa malo ili nimalo iskustva u prevođenju počne da se oslanja isključivo na ChatGPT. Ništa ne može zameniti iskustvo učenja prevodilačkog zanata, a to znači iskustvo prevođenja. Četbot te neće ničemu naučiti. Njega ima smisla koristiti samo ako već umeš da prevodiš. U suprotnom, šteta može biti dvostruka: prevod će biti loš, a prevodilac neće ni umeti da prepozna da je loš jer ništa nije naučio u procesu prevođenja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve