Značaj i uticaj Branka Vučićevića za ovdašnju kulturu mnogo je veći od opusa koji je svojim imenom potpisao
Branko Vučićević, sineasta, scenarista, filmski kritičar, esejista, prevodilac i dizajner, preminuo je 18. januara u Beogradu u 82. godini.
Značaj i uticaj Branka Vučićevića za ovdašnju kulturu mnogo je veći od opusa koji je svojim imenom potpisao.
U njegovoj filmografiji stoji da je, pored ostalog, bio koscenarista filma Rani radovi sa rediteljem Želimirom Žilnikom, nagrađenim 1969. godine Zlatnim medvedom na Berlinalu, koscenarista filmova Dušana Makavejeva Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT (1967) i Nevinost bez zaštite (1968) i Montenegro (1981), koscenarista filmova Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji (1971) i Slike iz života udarnika (1972) Bate Čengića, i scenarista filmova Karpa Godine Splav Meduze (1980) i Veštački raj (1990), i televizijskog filma Šumanović – tragedija jednog genija (1987) Borisa Miljkovića i Branimira Dimitrijevića.
Autor je knjiga Imitacija života (1992), Avangardni film 1895–1939. (1984), Avangardni film 1895–1939. II deo (1990), Paper Movies (1998), Srpske lepe umetnosti (2007), Neobični doživljaji gospodina Benjamina u zemlji boljševika (2009).
Bio je i jedan od naših najboljih prevodilaca sa engleskog. Maestralno je, pored ostalog, preveo Pod vulkanom Malkolma Laurija, Lolitu Vladimira Nabokova i Klanicu pet Kurta Vonegata.
Srđan Vučinić je napisao povodom omaža „Srpski ekscentrični film“ koji mu je priređen pre dve godine u okviru 20. Festivala autorskog filma: „Branko Vučićević, neuhvatljiv u svojim raznolikim manifestacijama, u formama i značenjima ispoljavanja svog dara, bio je pravi Protej srpske i beogradske kulture u poslednjih pola veka.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Dobitnica nagrade „Branko Miljković” Radmila Lazić poručuje da se nagradom ponosi, ali da neće prisustvovati uručenju u Gradskoj kući jer ne želi da učestvuje u legitimizaciji aktuelne vlasti
Ministar kulture Nikola Selaković kaže da je država uložila 11 miliona evra u 53 filma koji nisu snimljeni. Filmski centar Srbije organizuje panel o tom problemu i zove reditelje i producente na Zlatibor u sedište Nacionalknog festivala filma i televizije, iako ga je cela filmska branša bojkotovala
Čujemo, kao, bila je loša pozorišna sezona u Srbiji i sad se samo to mora govoriti. Ja, recimo, mislim da smo u “Novosadskom” imali dobru sezonu. Zašto prećutati sve što je dobro? Naivno je misliti da ćemo naštetiti vlasti ako govorimo samo o onome što je loše. Ne, njima to dobro dođe. Mislim da je dobro funkcionisanje vrsta dobrog otpora
Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu
Postavka o Jasenovcu u holu Narodne skupštine kao dobrodošlica evroposlaniku Toninu Piculi i ostalim evroposlanicima je na nivou Vučićevog videa na mreži X u kome elaborira kvalitet svog smeštaja u Davosu. Tamo mu je bio kratak krevet, ovde mu je kratka pamet
Zašto je dekan Milivoj Alanović isti kao šovinisti koji su huškali na ratove devedesetih? Zbog čega režimlije ne smeju ni pred sudiju za prekršaje, a kamoli pred Viši sud? I šta je ključni razlog za Vučićev rat protiv naroda i države
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!