img
Beograd, 14°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Roman

Blago Nemcima

16. jun 2021, 19:23 Ivan Milenković
Copied

Saša Stanišić: Porijeklo
prevod s nemačkog Andra Bukvić Pažin
Booka, Beograd, 2021.

Saša Stanišić, glavni junak romana Porijeklo nemačkog pisca Saše Stanišića, ima problema s poreklom zato što ne zna šta je to, a kao čovek radoznao voleo bi znati. Prvo za čim poseže, očekivano, porodične su priče u kombinaciji s odlascima u rodni Višegrad kao mestom porekla. U Višegradu živi očeva majka, baba Kristina koja ima blizu devedeset godina i potpuno je dementna, te uglavnom boravi u prošlosti iako telo nosi u sadašnjosti. Nije, naravno, oduvek bilo tako, te je Saša, dolazeći iz Nemačke kod svoje energične babe, zajedno s njom umeo otići u selo ponad Višegrada u kojem su, ako je suditi po seoskom groblju, uglavnom živeli i mreli Stanišići. Tu, dakle, na izvoru porekla, odlično uspevaju prirodne lepote i zmije, dok je s ljudima stvar malo komplikovanija. Rođak Gavrilo, na primer, njihov domaćin, seljak je koji nema nikakvog problema s poreklom jer on zna otkud je, šta je, te šta će i u smrti biti, a pogrešno pretpostavlja da to zna i Saša. Od epskog mudrovanja, seljačkog podrazumevanja i agresivnog nutkanja jelom, Saša se brani krotkim klimanjem glave, jednosložnim odgovorima i sveprisutnim humorom, ali ne uspeva da svuče košulju neprijatnosti koja ga, kako poseta poreklu odmiče, sve više steže. Ništa mu neće biti bolje kada ugleda poskoka na drvetu, a potom i slike serijskih ubica u vitrini svoga rođaka.

Drugi krak romana ispituje odnose u Hajdelbergu u kojem Saša, kao izbeglica, živi s roditeljima, te babom i dedom s majčine strane. Rodni grad je napustio s majkom, kao dete, jer majka je, najednom, preko noći, počela da nosi pogrešno ime kako joj je na početku bosanskog rata ljubazno i stručno objasnio zadrigli tip u policijskoj bluzi i donjem delu trenerke. Tu, u predgrađu nemačkog grada, na Emertsgrundu, odrastaće Saša zajedno s ljudima koji su pobegli od jugoslovenskih ratova, ali i s Italijanima, Poljacima, Istočnim Nemcima, učiće jezik (bolje od drugih), radiće sve ono što i inače rade deca, a potom i mladi ljudi, tu će početi da se zaljubljuje i razočarava u ljubavi, tu će učiti kako se i zbog čega pričaju priče, naučiće šta je odanost a šta izdaja, dok se, za to vreme, njegovi roditelji satiru od teških i slabo plaćenih poslova. Jedan od osvežavajućih elemenata izbegličke priče, odmah da kažemo, jeste i to što pripovedač naglasak ne stavlja na podozrenje i netrpeljivost prema izbeglicama, već se mnogo više zadržava na šansama koje pripovedač dobija i koje, za razliku od većine drugih, i koristi. Tu su ljubazni i posvećeni profesori, tu je društvo u kojem ima mladih Nemaca i koji, opet, nemaju nikakvih problema s ne-Nemcima, susreti s ljudima iz viših slojeva, ali je tu naročito nemački jezik koji Saša uči s lakoćom i žudno, da bi, vrlo brzo, počeo da piše na njemu. Zbog toga i krajnje nepoverenje u poreklo, ali s vrlo zanimljivom, izokrenutom perspektivom. Poreklo se vezuje za pripadanje, ali predačkom pripadanju Saša Stanišić suprotstavlja manje sudbinska pripadanja: „Opirao sam se fetišu porijekla i fantazmu nacionalnog identiteta. Bio sam za pripadanje. Svuda gdje su me hteli i gdje sam ja htio biti. Pronaći najmanji zajednički nazivnik: dovoljno“ (str. 197). Na drugom mestu, opet, suprotstaviće se „kiču porijekla“ (str. 43). On, već po načinu na koji je ustrojio sopstveni svet, već po svom dvostrukom jezičkom poreklu, ne može na poreklo da gleda drugačije do kao na himeru.

Ta dva pripovedačka toka – povraci u grad u kojem se rodio i odrastanje u Hajdelbergu – smenjuju se u kratkim poglavljima, a potom se oba ta toka granaju u samima sebi, pa jedna pritoka sledi sudbinu majčinih roditelja, druga prošlost i život očeve majke, treća pritoka odvodi u sudbine njegovih drugara iz Nemačke, četvrta je pripremanje za posao pisca, peta muke roditelja… I sve to ispisano sigurnom rukom, upravo s neodoljivim humorom koji uleće baš tamo gde mu je i mesto, da razbije neprijatni čvor, da ublaži jaku reč, da pomiri nedoslednosti, da izokrene perspektivu. Zbog toga se, između ostalog, roman ne ispušta iz ruke. Zapravo, humor je najbolji čuvar pred iskušenjima sentimentalnosti, kao u sceni u kojoj će majka i otac, dok slutnja rata nadire iz pozadine, u prosevu očaja i nezaboravnog trenutka, zaplesati u dvorištu pred zapanjenim pogledom sina koji nije svikao na tu vrstu roditeljske nežnosti. Neposredno pre toga otac je u kokošinjcu, junačkim gestom, pred sinom, kamenom usmrtio zmiju. Ali dok ispisuje te sugestivne redove, pripovedač kao da se brani i od sopstvenog sećanja, te će čak i za momente u koje se, na prvi pogled, ne može sumnjati, izumevati drugačije perspektive, tako da različite priče o istom događaju počinju da konkurišu jedna drugoj, a istina romana više ne zavisi od onoga što se događalo pre pisanja, već od umeća pripovedanja. Jer, da li je otac zaista svojeručno ubio zmiju ako, zapravo, tvrdi da se zmija plaši još od detinjstva kada je, verući se po planinama, naleteo na zmijsko gnezdo? Da li je to pisca prevarilo sećanje, ili otac, zbog nečega, ne govori istinu? Ako je, pak, tome tako, da li se roditeljski ples ikada odigrao, ili je to i dalje samo poigravanje varljivog sećanja?

Redak je spisateljski kontinuitet kakav pokazuje Saša Stanišić od prvog romana Kako vojnik popravlja gramofon, preko Pred svetkovinu, do Porijekla. Kod ovog pisaca nema padova, njegov se izraz, vremenom, usložnjava i grana, a humor postaje konstanta. Blago Nemcima što imaju ovakvog pisca.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

Evropska nagrada Novosadskom džez festivalu

Novosadski džez festival dobio je evropsko priznanje za muzičke festivale, jednoglasnom odlukom žirija

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Prvi ovogodišnji festival u Beogradu koji izgleda kao festival

Festival autorskog filma se medijski dočekuje kako dolikuje velikom festivalu, a i selektovani filmovi odgovaraju njegovoj odrednici da prikazuje nagrađene filmove. Fest, Bitef, Bemus i Oktobarac nisu dostigli svoje odrednice

Kultura

19.novembar 2026. S.Ć.

Nova galerija SANU: Izložen izbor radova akademika dobijenih na poklon

SANU otvara prvi od tri nova prostora izložbom radova Zore Petrović, Ljubice Sokić, Predraga Peđe Milosavljevića, Stojana Ćelića, Mladena Srbinovića, Milice Stevanović, Save Halugina i Miodraga Tabačkog - izbor od 250 radova dobijenih akvizicijom

Pozorište

18.novembar 2026. Marina Milivojević Mađarev

Razgradnja malograđanskog uma

Kabuki, Ansambl Bele Pintara, Festival “Desiré Central Station”

Knjige

18.novembar 2026. Goran Stojanović

Politička anatomija jedne iščezle mogućnosti

Dejan Jović, Otpor intelektualaca, Akademska knjiga, Novi Sad, 2025.

Komentar
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Aleksandar Vučić

Komentar

Vučićevo konstituisanje iluzije

Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine

Ivan Milenković
Skupština Srbije

Komentar

Konstituisanje Skupštine: Istorijski dan za Srbiju

U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure