img
Beograd, 7°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Roman

Amplitude zločina

05. novembar 2008, 15:51 Teofil Pančić
Copied

Vladimir Tasić: Stakleni zid
Adresa, Novi Sad, 2008.

Dečak (otac je siguran) ne može da zamisli taj svet, tu zbrku svetova. Možda ni oni više ne mogu da zamisle; majka i otac. Ravnicu u praskozorje, prizor mora nakon puta kroz planinski venac; minarete i zvonike u dolini; mostove od kamena, vrtove pomorandži, miris kukuruza u ambaru; ispucale šake koje zavijaju duvan u list duvana; manastir uklesan u liticu, pustinju sa klavirom i zvezdarnicom, na ostrvu po kojem je nazvan asteroid br. 10645; kuće obložene keramičkim pločicama pastelnih boja, sa ulične strane.

Kiša i hartija bila je nešto sasvim drugo u odnosu na Oproštajni dar, Tasićev romaneskni prvenac; Stakleni zid, pak, novi je zaokret u odnosu na oba ova romana. Pretpostavljam da će mnogi pisati rečenice slične prethodnoj, i nije da ne bi takve rečenice mogle da se brane: uistinu, ove su tri knjige međusobno veoma udaljene pre svega po tome što je pisac odabirao svakoj primerenu formu i tonalitet; ili su one birale pisca i knjige, kako to već ide. Međutim, iz malo drugačijeg ugla posmatrano, ima nešto suštinsko što ove romane prirodno spaja: nije li to „trilogija“ o sudbonosnosti odlaska, nakon kojeg više ništa neće biti isto, i o neugasivoj čežnji za povratkom, koji će se uvek iznova pokazivati nemogućim, jer bi jedini pravi povratak bio onaj kroz vreme, a ne tek kroz puki prostor? To jest, nije osobiti problem vratiti se na neko mesto, ali – šta je to što ćeš tamo zateći? Šta god bilo, to je nešto drugo od onoga što si ostavio. A, strogo gledano, drugo ti ne treba: to već imaš tamo kuda si otišao.

Otac i Majka, glavni protagonisti priče Staklenog zida – priče koja će biti ispričana onda kada Dečak za to bude spreman – otišli su iz Novog Sada u Toronto u osvit devedesetih, pred samo Veliko Pomračenje; zapravo, on je otišao, a ona ga je pratila – to je sve. Novi Svet njemu je nešto ponudio, on je za time posegnuo, a Majka je, iako uvek težeći mediteranskom Jugu, krenula na sever s verom i nadom da je to „samo privremeno“. Pa, možda i jeste; ali, ne privremenije od života. Dečak se rodio u Kanadi, kao dete i novog veka i novog sveta, kao onaj kojem će slike roditeljskog sveta biti neka mutna zaostavština, nešto što „postoji“, ali opet, kao da i nije od ovoga sveta, njemu jedino prisnog: sveta koji čvrsto veruje da je zapravo u postistorijskom stanju, toliko čvrsto da je to ponekad čak i blizu istine.

Zašto bi, uostalom, ljudi uopšte bežali u Novi Svet nego da pobegnu od Istorije? Ali, duga je ručerda Istorije: niko ti ne garantuje da te neće, ovako ili onako, sustići i preko okeana. Majčina sestra, poznata i neustrašiva novinarka koja u ratnom Beogradu otvoreno piše o mračnim državnim službama, ratnim zločincima i mafiji – što je, uostalom, u tom trenutku, jedno te isto – smrtno strada pod više nego sumnjivim okolnostima; zvanično: samoubistvo; za mnoge mnogo verovatnije: osveta junaka njenih tekstova. Krvava Istorija i njeni opslužitelji uništavaju sve što im stane na put, a amplituda njihovih nedela širi se na sve njima pogođene; na toj se tački počinje raspadati i Očev i Majčin brak. Majka ostaje zatočenica smrti svoje sestre, pokušavajući da je razjasni, postajući tobože sve paranoičnijom, da bi onda njena paranoja sve više počela da liči na golu, strašnu istinu; Otac to „ludilo“ ne može da prati, utoliko pre što intimno zna koliko je ono zapravo normalno, to jest, koliko je upravo stvarnost njegovo nepresušno pogonsko gorivo.

Vladimir Tasić ne krije – ni u romanu ni izvan njega – da je tragična i nerasvetljena smrt Dade Vujasinović svojevrsna „stvarnosna podloga“ ovog romana. To je vrlo sklizak teren: odatle se lako zabrazdi u feljtonizam ove ili one vrste. Tasić se toga dobro čuva, gotovo bez greške: jedan od najtraumatičnijih pokazatelja prave prirode srpskog društva devedesetih u Staklenom zidu je tretiran gotovo „dokumentaristički“ otvoreno, bez u ovom kontekstu deplasiranih „stilizacijskih“ kerefeka, a opet, taj sloj romana ni na koji način ne oštećuje njegov literarni dignitet (što se inače može dogoditi nepodnošljivo lako). Tako Stakleni zid raste i razvija se kao priča o užasu raspadanja nekih posve intimnih svetova, a sve na fonu huka kanibalski proždrljive Istorije dela sveta koji nas neće napustiti ni ako mi njega napustimo – ne znajući ni sami činimo li dobro – a sve u varljivoj nadi Drugog Početka.

Stakleni zid posledica je jednog dubinskog, bolnog uvida i razumevanja, minuciozno, neretko virtuozno, lirsko ali i ironijsko, inteligentno i duhovito skroziranje života i konteksta života njegovih junaka: od kojekakvih tajnih službi, preko nezamislive duhovne (posledično i moralne) bede jednog dela „srpske dijaspore“ (ko to nije video, čuo i osetio, teško da može da zamisli dokle se to spušta!), pa do porazne duhovne pometnje u staroj otadžbini pred početak Velikog Raspada. A sama anatomija jedne ljubavi posebna je poslastica ovog romana: nešto tako zabrinjavajuće dobro nije svakodnevna pojava ni u razgranatijim književnostima od one koja se piše na srpskom jeziku. Kome je sve to malo, neka se spokojno vrati Ratu i miru, tamo već sve piše; ostali ne bi trebali da se ogluše o roman koji je potvrdio nešto što su neki od nas i ranije znali: bar trećina najboljih srpskih proznih pisaca današnjice – dakle: Albahari i Tasić – danas, iz nekog razloga, žive baš u Kanadi.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

Evropska nagrada Novosadskom džez festivalu

Novosadski džez festival dobio je evropsko priznanje za muzičke festivale, jednoglasnom odlukom žirija

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Prvi ovogodišnji festival u Beogradu koji izgleda kao festival

Festival autorskog filma se medijski dočekuje kako dolikuje velikom festivalu, a i selektovani filmovi odgovaraju njegovoj odrednici da prikazuje nagrađene filmove. Fest, Bitef, Bemus i Oktobarac nisu dostigli svoje odrednice

Kultura

19.novembar 2026. S.Ć.

Nova galerija SANU: Izložen izbor radova akademika dobijenih na poklon

SANU otvara prvi od tri nova prostora izložbom radova Zore Petrović, Ljubice Sokić, Predraga Peđe Milosavljevića, Stojana Ćelića, Mladena Srbinovića, Milice Stevanović, Save Halugina i Miodraga Tabačkog - izbor od 250 radova dobijenih akvizicijom

Pozorište

18.novembar 2026. Marina Milivojević Mađarev

Razgradnja malograđanskog uma

Kabuki, Ansambl Bele Pintara, Festival “Desiré Central Station”

Knjige

18.novembar 2026. Goran Stojanović

Politička anatomija jedne iščezle mogućnosti

Dejan Jović, Otpor intelektualaca, Akademska knjiga, Novi Sad, 2025.

Komentar
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Aleksandar Vučić

Komentar

Vučićevo konstituisanje iluzije

Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine

Ivan Milenković
Skupština Srbije

Komentar

Konstituisanje Skupštine: Istorijski dan za Srbiju

U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure