img
Loader
Beograd, 17°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Maradona u Beogradu - najlepši golovi Dijega Armanda

Amblem fantastične elegancije

23. јун 2005, 05:03 Božo Koprivica
Copied

U Beogradu je bio fudbalski tigar, jer fudbal kakav je igrao Dijego Maradona bio je strašan i lep kao vrh vulkana u snegu, kao Vezuv pod snegom

Nisu došli Rolingstonsi, ali je došao Dijego Maradona. I važnije je što je došao Maradona. Jer lopta uvek više odskoči (i) od rokenrola. Jer je detinjstvo s loptom veće od realnosti. To je, to veli Ferenc Puškaš, u knjizi Petera Esterhazija Tatarska konjica. Knjiga je još u rukopisu. I Maradonu je u Beograd mogao dovesti, samo, Emir Kusturica. Zato što Maradona zna da u Kusturičinim filmovima uvek, na pravom mestu, pada kiša (u svakom velikom filmu pada kiša… i neka deca igraju lopte). I zato što je u prvom Kusturičinom filmu jednom dečaku, onaj plavi dečak, važnije bicikl(o) nego otac. Otac koji leži na krevetu i koji je umro pre 15 minuta, pre tačno 17 minuta. A ujak u tom trenutku unosi biciklo. Biciklo ili otac? Biciklo uvek, jer je biciklo vilinska sprava. I u životu i na filmu.

I podigla se velika galama oko dolaska Maradone. Nije došao juče, doći će danas. Neće doći, ma tu je već on jedan dan. Fanfare, i TV-dnevnici, i oduševljenje, i naprasna ljubav Maradone prema Srbiji. I Koštunica koji drži u ruci Maradonin dres kao da drži živu žabu. Šta radi taj protokol? Feljtoni „Maradona, slavni“, „Maradona, veliki“… A pre neki mesec, ono kada je Maradona imao nešto na srcu, i lečio se u bolnici, sve su naše novine i sve naše televizije držale javni čas iz domaćeg vaspitanja i državne pedagogije. Pa su te moralizatorske bubašvabe sastavile poduži spisak zamerki na Maradonin način života. Maradona je bio počašćen kao „debeli klovn“, „debela figura“, „pajac“, „moralno strašilo“. I šta sve nije bilo na spisku palanačkih opačina. Kokain i heroin i vanbračni sin, i ćerka i sin, siromaštvo i Evita Peron, Če Gevara i orgije, česte povrede i slaba igra u Barseloni, i što nije osvojio Kup šampiona, i što Borhes (više) nije najslavniji Argentinac, i na kraju kao glavni dokaz nepodobnosti Maradone – gol rukom protiv Engleske. Gol… Oko toga je i ovaj tekst.

Kažu, kaže Kusturica da gol protiv Zvezde (Crvena zvezda – Barselona, 20. oktobar, 1982) spada u pet najlepših golova koje je dao Maradona. Nikako, nikad. Ne u pet, nego ni u sto najlepših golova koje je dao Maradona. I nema frke, ovo je rasprava prijatelja.

A šta je važno, šta je presudno za lepotu jednog gola. (Naravno da o ukusima valja raspravljati.) Važno je takmičenje, stepen takmičenja na kome je taj gol postignut, važno je ko (vam) je protivnik. I važno je na kom je stadionu taj gol postignut. Jer je i lepota nauka, veoma precizna. (Dribling je nauka o umiranju. Studirati smrt, to je Di Stefano. Kako sam jutros tačan sa citatima. Danas je 21. jun, dobar je mesec jun, naročito je važan 24. jun.) I kako onda u tu malu, tu surovu antologiju golova Dijega Maradone, u taj njegov Mali Larus može da uđe gol protiv Zvezde? Taj gol postignut je u drugom kolu Kupa pobednika kupova (Kupa kupova… to je još gore nego da je u pitanju prijateljska utakmica). I taj gol Maradona je dao Diki Stojanoviću. Je li? Je li to bio Dika mali, ili Dika veliki. I mali i veliki. Na toj utakmici Dijega Maradonu, i Šustera s njim, čuvao je Mile Jovin. I Mile i Dika na Maradonu. (Prvi gol na toj utakmici, u desetom minutu, Maradona je dao glavom. A s njim u skoku su bili i Stojanović i Jovin i Nedeljko Milosavljević.) Taj gol postignut je na stadionu Crvene zvezde. (Bila je divna noć i 90.000 ljudi je aplaudiralo Maradoni.) A taj stadion ima pogrešno, lažno ime. Marakana je jedna jedina i ona je u Rio de Žaneiru. Na toj Marakani Brazil je, u junu 1950, izgubio u finalu Svetskog prvenstva od Urugvaja sa 2:1. Golove su dali Skijafino i Čigija. A hor Brazilaca i Jevreja, hor od tačno 199.000 je plakao. Zvezdin stadion treba da nosi ime „Stadion Dragoslava Šekularca“. Prele, daj sredi to. Jesmo li se dogovorili juče u bifeu Ateljea 212? A i taj gol Maradone protiv Zvezde ide u red malih majstorstava. Dobro, lob iz trka, iz driblinga. Prosto, golman je izašao da skrati ugao i šta da radi Maradona na takvu ponudu nego da ga lobuje. Bilo je takvih golova mnogo, baš i na tom stadionu. Dragan Stojković je lobovao golmana Partizana sa polovine igrališta, posle lošeg degažmana, onako iz prve. Samo je taj gol poništen.

Pa dobro, koji su to najlepši golovi Maradone? Pet golova na Svetskom prvenstvu 1986. u Meksiku. Prvo gol protiv Italije, pa onda onaj gol rukom protiv Engleza, gol iz arsenala boraca noževima iz predgrađa Buenos Ajresa, pa drugi gol protiv Engleza, kada je na delu bio tigar, Čestertonov i Blejkov, Valerijev i Borhesov tigar, kao amblem fantastične elegancije. Pa dva gola protiv Belgije, u polufinalu, kao dva mala citata drugog gola protiv Engleske. I najlepši gol Maradone, najlepši potez Maradone u celoj njegovoj karijeri, Maradonin pas, otvorenom unutrašnjom (…i kakva je bila tišina dok je išao taj pâs, sunce i tišina u celom Meksiku…). Buručagi za pobednički gol Argentine u finalu Svetskog prvenstva. Protiv SR Nemačke (sedam puta u finalu svetskih prvenstava) sa Šumaherom na golu, sa Brigelom, sa Bremeom, sa Fersterom i mladim Mateusom, Alofsom i Henesom, sa Rumenigeom. Kakav zvuk prezimena. Kao zvuk u filmovima Leni Rifenštal u slavu Adolfa Hitlera. I sa Francom Bekenbauerom, kao trenerom.

Zašto je to najlepši gol Maradone? Zato što je to bilo na pet minuta do kraja utakmice u finalu Svetskog prvenstva, a tog trenutka je bilo 2:2. I zato što je to bilo protiv SR Nemačke i zato što je to bilo u Meksiku, u Meksiko Sitiju, na stadionu Acteka. I zato što je bilo 114.000 gledalaca. I zato što mi je to rekao Luis Bunjuel. I zato što (i) ja to kažem. Bunjuel i io. I zato što je Maradona ponovo izveo argentinsku povest, i radost i povest na ulice, a mitologiju izveo na trg, na Majski trg. Maradona je učinio da Argentina više ne bude zemlja bez pamćenja.

Eto tih pet golova i ovaj najlepši. A gde su golovi iz detinjstva, iz ulica Soler, Suarez, Tukuman, Esmeralda, Serano, Arojo Maldonado. Golovi sa trga San Martin i groblja Rekoleta i groblja Čakorita. Pa golovi iz Južnog arsenala, upravo je isplovio brod Saturn, i golovi ispred slastičare u Onceu po suncu i prašini, golovi na igralištu ispod brodova crkve Milosrđa. I golovi ispod severne tribine malog stadiona San Petersburgo. Pa prvi gol za reprezentaciju Argentine (imam 18 godina) u Glazgovu protiv Škotske. (A ljuti su Škoti, napadaju ko lasice.) Pa tri gola Austriji u Beču. Pa gol SSSR u Mar del Plati. Kakav je to bio lob. Pa dva gola Mađarima (a ljuti su i Mađari), pa gol Venecueli, i Venecueli i Kolumbiji i Boliviji. Pa svi golovi u italijanskom prvenstvu (svih 79, proverite ovaj broj). Maradona je dva puta bio prvak Italije sa Napolijem, a u Milanu su tada bili i Barezi, i Rajkard, i Gulit i Van Basten. A onaj gol iz članka efeom sa ivice šesnaesterca u devedeset, u raklje, Juventusu. Taj gol Maradona je posvetio Saši Daniloviću, ali to Danilović još ne zna. Reći ću mu večeras. I kakav je bio pljusak na toj utakmici. Kiša i mesec, kao kod Kusturice i Leopardija.

I na koncu i na kraju, i ja imam nešto na srcu. I ovo je mala rasprava prijatelja za dušu, za pokoj duše gospođe, gospođe i drugarice Sen(k)e Kusturice. Bez upornosti, šifra Brigel, koju je nasledio od Senke ne bi bilo ni genijalnih filmova Emira Kusturice.

I Maradona je bio u Beogradu i nije se video ni sa Stjepanom Bobekom, ni sa Milanom Galićem. Ni sa Dragoslavom Šekularcem, ipak je Maradona bio na Zvezdinom stadionu.

U decembru 1986. dobio sam knjigu Šandora Kočiša Volej i sluh, u kojoj ima Maradonin zapis o voleju. Maradona u kratkoj belešci kaže da je taj zapis nastao u kafani Kerendija (u toj kafani u predgrađu Palerma, Buenos Ajres, sedeli su i razgovarali, o jednom dečaku sa brojem deset na majici, Vitold Gombrovič i Ernesto Sabato). Evo šta kaže Maradona: „Volej je hirovit kao cura… Volej je božanski udarac, stariji od mitologije, tako je Bog udario Zemlju volejom, i ona ide savršenom linijom.“ Kada sam sređivao neke zapise velikih fudbalera o voleju krajem osamdesetih, zamolio sam u pismu Maradonu (sve je to zavedeno u Arhivu grada Beograda i u Arhivu grada Napulja) da unesem u svoju knjigu i taj njegov zapis. U veoma kratkom pismu Maradona kaže da rado odobrava da koristim tu njegovu lirsku minijaturu. (Za taj zapis Maradona je krajem 1986. dobio Zlatno pero u Monaku.) I kaže da se seća, iako je on tada imao nepune dve godine, kakva su čuda pravili na Svetskom prvenstvu u fudbalu Milan Galić i Dragoslav Šekularac (Čile 1962). I kako su rušili Kolumbiju, Nemačku, Urugvaj, i kaže da puno pozdravim Šekularca. Šekularac i Maradona u Beogradu, „Šeki, pazi, snima se“.

Važno je, mnogo je važno što je Maradona s juga Italije, baš iz Napulja (bio je na oproštaju onog strašnog beka Ćira Ferare, a on ima veze sa Torkvatom Tasom i Tiberijem, ali strašno mi se žuri, pa ćemo o tome drugi put) došao u Beograd. Jer Maradona je za Napulj važan kao Pompeja i Herkulanum zajedno, kao Vezuv (i Etna).

U Beogradu je bio fudbalski tigar, jer fudbal kakav je igrao Dijego Maradona bio je strašan i lep kao vrh vulkana u snegu, kao Vezuv pod snegom.

I biće, biće to veliki film. Sa finalom u Napulju.

I srećan ti 30. oktobar, 1960–2005.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Država kroji kulturu

14.септембар 2025. Sonja Ćirić

Jugoslav Pantelić: Razlozi za moju smenu nisu mi predočeni

Odlukom Vlade Srbije, Jugoslav Pantelić više nije direktor Jugoslovenske kinoteke, ne zna se zašto. Da nije možda zato što se Kinoteka priključila martovskom štrajku na koji su pozvali studenti

Premijera

12.септембар 2025. S.Ć.

„Karmadona“ premijerno u Torontu: Direktan sud bez kompromisa

Mediji su puni hvale za srpski film „Karmadona“ čija je svetska premijera upravo održana na festivalu u Torontu, opisuju ga kao direktan sud stvarnosti bez kompromisa

Grad i Fest

12.септембар 2025. Sonja Ćirić

FEST: Trebalo bi da bude održan od 21. do 28. decembra

Ako se složi Skupština Grada, Fest će biti održan od 21. do 28. decembra. Bio bi to jedini način da se zaboravi na sve ono što koči realizaciju ovogodišnjeg izdanja

Urbanizam

12.септембар 2025. Sonja Ćirić

Finta privatnog investitora: Gde se krije osnova za rušenje Beogradskog sajma

Netačna je teza izneta ovih dana da nema preciznog uvida u stanje hala Beogradskog sajma, te da je procena troškova njihovog privođenja novoj nameni zbog toga neizvesna, kaže profesor Građevinskog fakulteta u Beogradu Dušan Najdanović

Država i knjige

12.септембар 2025. Sonja Ćirić

Godišnjica pada nadstrešnice: Na Sajam knjiga neće imati ko da dođe

Ove godine najposećeniji dan Sajma knjiga pada 1. novembra, na godišnjicu smrtonosnog pada nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu. Da li je, praveći raspored jesenjih manifestacija, uprava Beogradskog sajma zaboravila na to

Komentar

Pregled nedelje

Vojna parada: Paradero i balansero

Ima li Aleksandar Vučić vojsku? Nešto ponaprednjačenih kadrova sigurno bi u „datom trenutku“ stalo iza svog „vrhovnog komandanta“. Ali šta je sa trupom? Pa ništa – velika većina bi zabušavala, uzela bolovanje, isparila. Oni su tu samo zbog para

Filip Švarm

Komentar

Jovo Bakić naglavačke: Oni jure narod po ulicama

„Jurićemo ih po ulicama“, proricao je Jovo Bakić i mnogi su mu davali za pravo. Sada se dešava obrnuto – naprednjački Šturmabtajlung mlati narod po ulicama, kućama i lokalima. A naša čaršija se dobrim delom gnuša „svakog nasilja“

Nemanja Rujević

Komentar

Samo Srbina njegov navijač bije

Nije nelogično da se malo pribojavaš tuđih navijača kada odeš na utakmicu, pa i reprezentacije. Ali da strepiš da će te tvoji prebiti - to samo u Srbiji postoji

Marija L. Janković
Vidi sve
Vreme 1810
Poslednje izdanje

Vreme nasilja: Protest u Novom Sadu u pet slika

Bes, pendreci i suzavac Pretplati se
Vreme nasilja: Zastrašivanje građana

Naprednjačke bande za razbijanje glava i izloga

Srđan Rončević, dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu

Odbrana etike, studenata i autonomije univerziteta

Kako su stotine prosvetara izgubile posao

Monstruozno mešanje karata

Predsednik i leteći automobili

Šta sanjamo, a šta nam se događa

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure