Metalna štanga je isukana. Pozvavši na blokadu Apelacionog suda u Novom Sadu sa pozicije izvršne vlasti, Vučić je de facto najavio državni udar. Poslije se vadio da je i on samo čovjek, savladale su ga emocije…
Zbog čega li je toliko prsnuo? Pod jedan – iz pritvora je pušteno troje novosadskih aktivista koji u zatvor Klisa nisu smjeli ni da uđu, a o sudbini trojice preostalih sud će ponovo raspravljati. I dva – iza rešetaka i dalje sjede četiri Vučićeva „junaka“ koji su bejzbol palicom studentici polomili vilicu.
Predsjednik Srbije zna što radi. A to je legaliziranje ćacija i kapuljaša kao paradržavnog organa specijalne namene koji metalnim štanglama zavodi „red i mir“. U pitanju je – otprilike – nešto nalik Musolinijevim „borbenim savezima“ 1919-1922.
„Junačka“ poruka „junacima“
Pred očima kapuljaša je veliki uzor. Vučić se upravo pohvalio vlastitim „junačkim“ držanjem pred istražnim sudijom zato što je udario policajca ili je to možda ipak bio brat Andrej? Zašto?
Zato što je branio Veselina Šljivančanina od deportacije u Hag. Tamo će ovaj potonji naprednjak dobiti deset godina zatvora i odslužiti osam zbog učešća u masovnom pogubljenju ratnih zarobljenika na Ovčari kraj Vukovara. Dakle, imao je Vučić rašta i da zvekne pandura, zar ne?
Hvalisanje predsjednika Srbije šalje kapuljašima dvije poruke. Prva – ako ih ćorkiraju, nek’ se čvrsto drže, sve će biti dobro, pogledajte samo dokle je on dogurao. Druga – propjevaju li kako su angažirani i sa kakvim zadacima, eto belaja, debeli su im dosijei.
Tako se dolazi i do novosadskog načelnika policije Gorana Radonjića. Nema ničeg pozitivnog u liku i djelu tog čovjeka. Naprotiv, nasilje je njegov policijski potpis. Da li je smijenjen unapređenjem?
Šuška se i da je pravi razlog za prebacivanje u Beograd potezanje pendreka na novosadske ćacije kada su preko kordona gađali građane. Naime, zna se kome je Vučić pretio policijskom palicom po leđima.
Razvaljivanje Srbije
Čitaocu je dobro poznata dugogodišnja antipolitika šefa države. On je u istom trenutku i vlast i opozicija, Evropa mu pakuje „obojenu revoluciju“ i neizmjerno ga cijeni, od korupcije je napravio sistem i stalno priča o poštenju, neprestano vrijeđa i kuka kako je progonjen…
U toj antipolitici nema ničeg pouzdanog i autentičnog, ne vrijedi ni jedna data riječ i obećanje.
Ipak, Vučić nastavlja dalje poput šlepera bez kočnica. U aktualnoj fazi, oslobađanjem kapuljaša s lanca razara pravni poredak tvrdeći da ga brani. Može li mu to proći? Ne bi smjelo.
Upravo je ovo smisao protestnih reakcija na kapuljaše u Novom Sadu i Kuli, ali i na drugim mjestima.
Samo miran i istrajan otpor građana stavlja ovu destrukciju Srbije na pravo mjesto. Jer ako išta režim vatreno priželjkuje, to je bilo kakav povod da zamahne onom metalnom štangom sa početka teksta.
