Sve što se dobro đubri i zaljeva, dobro raste. Tako je i sa ekstremnim desničarima u Srbiji. Predavanja o ustašama, srpskom stradanju, haubicama, licemjernom Zapadu i ruskoj ljubavi sa TV katedre im je držao lično Aleksandar Vučić. Za one koji teže savladavaju gradivo, pojednostavljivali su ga asistenti poput Vulina ili Đuke. Stručna literatura, dalje, jeftina je i pristupačna: zar svaki drugi dan u režimskim tabloidima ne započinje rat na Kosovu? Konačno, što ima loše u ekstremizmu? Radikali su tako počeli, a pogledajte ih sad.
Problem je nastao kad su ti državni ljubimci došli pod prozor predsjedniku Srbije, ponijeli pušku i tražili njegovu krv zbog izdaje Kosova. Nikada Vučićeva reakcija nije bila brža: osuda s čijim bi se većim djelom mogao složiti građanski politički blok, nagovještaj o saznanjima da su ti ekstremisti na jaslama ruskih službi, hapšenje pred kamerama da narod vidi kako takvi prolaze. Ukratko – jedan udarac, tri upljeskane muha. Efikasnije nego S-300 u rukama Vagnera.
Prva muha je Zapad. Vašington, Brisel, Berlin i Pariz sada su vidjeli s čim se nosi predsjednik Srbije. Pasivno-agresivno rečeno – samo me vi pritiskajte, pa ćete na vlast dovesti Milicu Zavetnicu, Boška Obradovića i Narodne patrole.
Druga muha – Rusija. Ton je rezigniran: dok ja igram na oštrici britve kako vam ne bih zaveo sankcije, vi me saplićete u rođenoj kući. Je l’ mi to hvala, braćo? Treba li i Srbija da zaglavi poput vas u Ukrajini?
Treća muha su naprednjaci. Poruka je oštro-prijeteća: izražavanje simpatije prema stavovima nalik na one ispred Predsjedništva lako može biti tretirano kao politička pozadina državnog udara. Nema veze što je to do jučer bila službena partijska politika. Zato pamet u glavu i kačite slike vukova po društvenim mrežama.
Nečastivi desničari ispred Predsjedništva nisu uradili ništa što već nisu. Ovaj put je samo meta bila pogrešna. Kako im se to omaklo? Pogotovo što ta družina reagira isključivo na daljinski upravljač vlasti: upali, promjeni kanal, ugasi. Jedno od objašnjenja je da su dobili mig kako se od njih upravo ovakav istup očekivao. Vulin kao direktor BIA svakako ima načina za željeno usmjeravanje: voli on Rusiju i brani Kosovo do zadnje kapi krvi, ali Vučića obožava neusporedivo više. Opet, moguće je i da su ekstremni desničari, osjetivši se zapostavljenim, sami odlučili da skrenu pažnju na sebe.
No, nije ni važno. Suština je sljedeća. Ukoliko dođe do Vučićevog zaokreta prema zapadu, ovi ekstremisti ispašće zaslužniji od cjelokupne proevropske opozicije, medija i nevladinog sektora. Možda su gajeni i za tu svrhu.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
