
Komentar
Režimska okupljanja kao pogrebne povorke
Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel
Sudija Majkl Dejvis možda je sebi obezbedio mesto u istoriji. On je prošlog četvrtka (16. oktobra) presudio u korist internet servisa Vonejdž (Vonage), a protiv Komisije za infrastrukturu države Minesote (Minnesota’s Public Utilities Commision). Komisija je, naime, zahtevala da Vonejdž zatraži dozvolu za obavljanje telefonskog saobraćaja budući da pruža usluge interent telefoniranja (VoIP). To bi značilo da za Vonejdž važe isti propisi kao i za druge telefonske kompanije, pre svega visoke takse, koje se ne naplaćuju za usluge net telefoniranja.
Sudija Dejvis procenio je da se Vonejdž ne bavi pružanjem telekomunikacione već informatičke usluge. Ovaj problem datira od 1996. godine, kada su Kongres i FCC (neka vrsta radiodifuznog saveta SAD) napravili razliku između telekomunikacionih usluga i usluga prenosa podataka kroz mrežu. Tada je to bilo neophodno za nesmetan razvoj interneta. Međutim, napretkom tehnologije postalo je moguće glas pretvoriti u „podatke“ i slati ga internetom praktično u realnom vremenu, odnosno telefonirati zaobilazeći uobičajene telefonske operatore. Otprilike, kao da vozite autoputem, a zaobilazite naplatne rampe.
Budući da je internet digitalna mreža ogromne propusne moći, telefonski razgovori kroz nju znatno su jeftiniji. Jasno je zašto su se „telefonisti“ uzbunili, upozoravajući da je internet uglavnom pravno neuređena mreža koja je počela opasno da im gazi u tanjir. Identično sa situacijom u Srbiji, gde Telekom na sve moguće načine guši internet provajdere koji bi da omoguće građanima jeftinije telefoniranje. Naravno, pod uslovom da građani svoj novac ostave internet provajderu, a ne Telekomu.
Ako je neko među srpskim provajderima pomislio da je Amerika obećana zemlja, hajde odmah da ih razočaramo. Savezni sudija Dejvis reagovao je na prethodnu odluku pomenute komisije države Minesote koja provajdere primorava na „legalizaciju“. Pre toga je, međutim, Kalifornija s oduševljenjem dočekala odluku iz Minesote i naterala šest lokalnih provajdera da se registruju kao telefonske kompanije.
Sada je na ostalim državama da prelome kojem će se presedanu prikloniti. Neke telefonske kompanije traže da im se omogući da se i same bave VoIP-om, naravno pod istim uslovima kao i internet provajderi (bez naknade državi). S druge strane, teoretičari telekomunikacija tvrde da će se u narednih deset godina telefonija ionako prevesti na internet, pa je onemogućavanje VoIP-a uzaludno.
Iako je Srbija na suprotnom kraju pojma internet velesile, nije naodmet pratiti kako se problem VoIP-a reguliše u svetu. Tim pre što smo po zaoštrenosti u načinu rešavanja tog pitanja u samom svetskom vrhu.
BBC onlajn objavio je listu najgorih trenutaka koje je korisnicima priredio kompjuter, odnosno najradikalnije metode osvete računaru. Na prvom mestu je dasa koji je pištoljem „ubio“ svoj laptop, ali ne zaostaju ni oni koji su ga bacali kroz prozor, gazili kolima (uglavnom slučajno) i tome slično. Radi pravljenja slične liste na domaćem terenu, pozivamo vas da na naš mail ili linkom za komentar pošaljete kratak opis (dve do tri rečenice) najveće frustracije koju vam je priredio računar (ili vi sami sebi radeći na njemu) i vašeg eventualnog uzvraćanja.
Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel
Ruska Spoljna obaveštajna služba optužila je mene da guram ćerke u krvavi srpski Majdan. Ko poveruje nije normalan, a ko se na to poziva je ološ
Ovaj režim pada jer su ustali ljudi koji imaju jasan politički stav, jasno razlikuju pravdu od nepravde, ali nisu organizovani aktivisti ili politički angažovani. Režim zna da su oni najveća opasnost po opstanak korumpiranog sistema jer su većina u ovom društvu. Zato baš njih moramo štititi po svaku cenu
Ideološkim i moralističkim čistunstvom ne može se pobediti režim Aleksandra Vučića. Nužno je da se građani okupe oko dva politička jezgra koja zajednički streme ka istom cilju
Ima li Aleksandar Vučić vojsku? Nešto ponaprednjačenih kadrova sigurno bi u „datom trenutku“ stalo iza svog „vrhovnog komandanta“. Ali šta je sa trupom? Pa ništa – velika većina bi zabušavala, uzela bolovanje, isparila. Oni su tu samo zbog para
Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu
Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve