Sve je počelo događajem koji se nije dogodio. Riječ je o sjednici Savjeta za nacionalnu bezbjednost zakazanoj 26. februara i naprasno odloženoj do 4. marta. Razlog je, prema obrazloženju predsjednika Srbije, u formalno-pravnim problemima.
„Čekamo dodatno veštačenje da nam neko ne bi rekao sutra da to što smo pokazali građanima ne može da se koristi u dokaznom postupku“, izjavio je Aleksandar Vučić i dodao: „Blag izraz sam iskoristio kada sam najavio da će ljudi biti šokirani. Moraćemo unapred da kažemo da svi sklone decu, zbog toga što će da vide i čuju. Videćete ko se sve zaklinjao na vernost ubicama, na koji način i šta su sve imali od njih.“
Hm… Ako su u pitanju snimci mučenja i likvidacija žrtava Veljka Belivuka i njegovog klana, zašto se sastaje Savjet za nacionalnu bezbjednost? I zbog čega bi, uopće, javnost trebalo da vidi mafijašku brutalnost? Klanje pred kamerama Islamske države, na primjer, ne prikazuju normalne televizije. Ovdje postoje bar tri razloga. Prvi je pijetet prema samim žrtvama, drugi – da se na taj način ne promovira zlikovačko zastrašivanje, i treći razlog, obeshrabrivanje potencijalnih imitatora.
Sve ovo dobro zna predsjednik Srbije. Svjestan je i da bi time bio prekršen zakon. Međutim, njegova posljednja citirana rečenica potpuno je jasna („ko se sve zaklinjao na vernost ubicama…“). Zato, nije teško zamisliti neku vrstu paralelne montaže bez obzira hoće li ili neće biti prikazana: red Belivukovih zločina, red ljudi koji se druže s njim ili s nekim drugim licima sa naslovnih strana tabloida. U tom kontekstu, „Kurir“ je već najavio navodno „neviđen snimak“ bivše državne sekretarke Dijane Hrkalović u društvu pripadnika Kavačkog klana.
Ovdje opet dolazi do šuma na vezi. Ukoliko su osobe iz policije, državnog aparata ili političkog života povezane sa organiziranim kriminalom, kako to da nisu privedene? Odgovor nije jednostavan.
Dio se tiče Vučićeve porodice, prvenstveno sina Danila. Njegova fotografija sa Damjanom Šobićem, jednim od vođa navijačkog kopa „Alkatraz“ i uhapšenog prethodne večeri, pojavila se na dan kada je otkazana sjednica Savjeta za nacionalnu bezbjednosti. Kao i u sličnim prilikama, Vučić je rekao da i on iz mladosti ima slike sa ljudima s onu stranu zakona i da to ne znači ništa. Ako se apstrahira činjenica da mu otac nije bio predsjednik Republike, u pravu je. No, u istom gostovanju na TV Prvoj, pojačao je retoriku protiv „struktura“ koje ovakvim fotografijama, ali i različitim tračevima nastoje kompromitirati njegovu porodicu. Sada bi, shodno nagovještajima, trebalo uslijediti njihovo razobličavanje i to kroz veze sa mafijom.
Nije prvi put da Vučić nekoga naziva kriminalcem, neće biti ni posljednji. Ipak, do sada su te etikete bile rezervirane za političke oponente, nikako za ljude iz vlastite stranke i okruženja. Uslijed toga, postoje spekulacije da je u toku svojevrsna „šahovska“ partija – na jednoj strani je predsjednik Srbije, na drugoj snažni političko-poslovni klan unutar samog SNS-a. Naravno, Vučić je bijeli. Ima materijal i kvalitet, a crni u borbi za remi – kako nagađa dio političke čaršije – nagovještava da bi nečim mogao kompromitirati najmoćnijeg čovjeka u zemlji. Sam Vučić u tom smislu poručuje da je u zabludi svako tko vjeruje da ga može ucjenjivati…
Za sada se igra lakim figurama. Ipak, za crnog kralja javnost označava Nebojšu Stefanovića: em je, gledajući njegove funkcije, drugi čovjek po moći, em je gotovo sve čime se trenutno „organi“ bave povezano sa njegovim šestogodišnjim vaktom ministra unutrašnjih poslova. Također, kruže i saznanja da mnogi njegovi kadrovi gube položaje u policiji, carini, drugim državnim organima ili su im postavljenja odložena na neodređeni rok. To sapunanje daske na kojoj bi trebalo da se oklizne ionako nije od jučer i, kako djeluje, potrajaće do neizbježnog kraja.
Drugi dio odgovora zbog čega je u opticaju paradiranje poligrafima, iskazima iz policije u tabloidima i sličnim arsenalom, samo donekle ima veze sa nanizanim korupcionaškim aferama i packama iz Evropske unije. Hoće se reći sljedeće: enormno bogaćenje ljudi iz struktura SNS-a teče na isti način kao i prije tri, šest ili osam godina; nikakve promjene nema ni u njihovim ortaklucima sa koloritnim likovima iz podzemlja; sve je isto i kada su uzajamni odnosi u pitanju. Vučić je ovo znao onda, a zna i sada.
No, devet godina vlasti bez ikakve kontrole i partija od sedamsto hiljada članova imaju i svoje posljedice. U konkretnom slučaju, očigledno je da se radi o sve težoj kontroli metastaziranih stranačkih feuda, žestokih interesnih sukoba i, nipošto na posljednjem mjestu, koncentraciji moći u Stefanovićevim rukama. Možda njemu nije jasno u čemu je problem, ali jeste Vučiću: ma koliko da mu je Stefanović odan, loš je primjer za sve ostale naprednjačke barone; ne može njegova stranačka frakcija imati primat nad ostalima, bez obzira na prethodne zasluge.
Na kraju, hapšenje Belivukove ekipe – u suštini, samo brutalne i opasne ulične bande – postala je točka preloma: stranačke borbe oko otimačine za lukrativne poslove i moć servirane su kao mafijaške zavjere, pučevi, atentati… Ovo nije potcjenjivanje ogromne snage organiziranog kriminala i opasnosti od njega. Naprotiv, sve pokazuje koliko je postao moćan i prožeo strukture vlasti.
Jasno je i još nešto. A to je da će Vučić novi/stari poredak u stranci i državi ostvariti kriminaliziranjem svakog ko mu tu smeta. Na taj način ubija dvije muhe: potpuno odstranjuje iz političkog i javnog života prokazane bez obzira da li je protiv njih poveden sudski postupak ili ne i, na drugoj strani, pokazuje kako će proći onaj u čiju se lojalnost posumnja.
Tokom ovog procesa, neminovno je da ispliva podosta naprednjačkog prljavog veša. Hoće li ih to ozbiljnije oštetiti izborima? Neće, a i kako bi u zemlji gdje su institucije zatravljene, opozicija tretirana kao državni neprijatelj, većina medija pretvorena u propagandni servis, javnost sluđena i anestezirana. Mnogo je vjerojatnije da će se privođenja na informativne razgovore, poligrafi, istrage i, sasvim moguće, hapšenje „kapitalaca“ nastaviti, brižljivo vagati i tempirati shodno potrebama predizborne kampanje. Start za njen početak već je dao Aleksandar Vučić otpuhnuvši prašinu sa zarđale značke samozvanog Eliota Nesa.
