
Komentar
Praznični Ćacilend: Dovedite i Božić Batu
Ne treba dirati Ćacilend pred praznike. Kad već u Beogradu neće na ulici biti novodišnjih proslava, valja ga ostaviti kao atrakciju za strane turiste
foto: scena iz filma »rašomon« (1950), akire kurosave
Danas se očigledno produbio jaz između filmskog i serijskog programa RTS-a i komercijalnih televizija, koje su potpuno podlegle pritisku jurnjave za rejtinzima
Letnji TV program bazira se uglavnom na reprizama. Ipak, ova godina je po mnogo čemu specifična, pa se sezona produžila u leto. Istini za volju, neke „TV zvezde“ iz meni nepoznatih razloga imaju dva meseca letnje pauze, kao da cela nacija tokom jula i avgusta odlazi na nekakav kolektivni godišnji odmor.
Ipak, suština letnjeg TV programa su serije i filmovi koje gledate iza spuštenih roletni, dok je napolju upekla zvezda. Već površnim pregledom postaće vam jasno da jedini ozbiljan i smislen izbor serija i filmova isključivo postoji na kanalima RTS-a. Razlika je danas toliko upadljiva, jer se na komercijalnim televizijama, poput Prve i Pinka, u udarnim terminima emituju gledane domaće i turske serije, koje su dramaturški i glumački na nivou Zadruge, a zaplet je taman toliko komplikovan da vam je potreban mentalni uzrast od pet godina da ih razumete. Pismenost nije obavezna, a radnja je toliko razvučena da nikada nećete imati utisak da ste nešto propustili; kao tramvaj dvojka, kad god naiđe, vi uskočite. Posebno mi je dirljivo kada, tokom promocije, glumci opisuju koliko duboko su se uživeli u lik koji tumače, kako su duboko uronili u tu psihologiju, kako „brane lik“, ili ga duboko razumeju. Šekspir u sapunici, samo, nemam prava da komentarišem gledanost domaćih sapunica u zemlji gde se za finale rijalitija na Pinku potroši nekoliko miliona evra na SMS glasanje.
Srećom, imam RTS koji predstavlja oazu kvalitetnog filmskog i serijskog programa. Da, verujte mi, jer ako apstrahujete reprize Bele lađe, ili Radašina, na kanalima RTS-a imate relevantan izbor serija iz aktuelne svetske produkcije, kao i filmske cikluse zbog kojih ćete ostati budni tokom letnjih noći. Ne mislim pri tome ni na limunade poput ruske nostalgije u seriji Internat za plemićke kćeri ili italijanske modne istorije u seriji Ženski raj.
Televizija voli uobročenost, pa smo tako naučili da je termin za domaće filmove rano popodne. Osim partizanskih klasika, tu su i manje poznati naslovi (crno-beli), tako da možete popuniti rupe u svom znanju. Ove nedelje smo, recimo, videli „Čuvara plaže u zimskom periodu“, ali i nekoliko manje poznatih naslova, vrednih pažnje. Ukratko, stičem utisak da se uredništvo ozbiljno bavi selekcijom, pa nas time i edukuje.
Ponedeljkom uveče sam navikao na cikluse filmskih velemajstora, pa sam sa zadovoljstvom odgledao prilično reprezentativan izbor dela Akira Kurosave. Danas je to nezamislivo da vidite, osim na RTS-u. Već se radujem sledećem ciklusu Anjes Varde, začetnice francuskog novog talasa, čije filmove poznaju samo ljubitelji, a toplo ih preporučujem.
Vikendom su emitovani klasici poput Mali veliki čovek, Kasandrin most (valjda zbog korone) ili Čovek zvani konj. Takođe hvala najlepše.
Što se serija tiče, izbor bih definisao u nekoliko kategorija. Na prvom mestu su svetski hitovi, dostupni na platformama poput HBO ili Netfliks, koji se sa godinu dana kašnjenja, što je prihvatljivo, emituju na RTS-u, za one koji još nisu počeli da koriste pomenute servise, ili ne mogu ili ne žele da ih plaćaju.
Tu vikendima na RTS2 trenutno gledamo napuljsku tetralogiju Moja genijalna prijateljica, što je apsolutni pogodak. Takođe, u okviru narko-leta, gledali smo seriju Narkos, pa Narkos Meksiko, da bi se priča završila sa El Čapom, čija treća sezona počinje ovih dana. Priznajem da mi je El Čapo možda najslabija serija o narko-kartelima, možda zbog moralne relativizacije, jer moramo shvatiti da su u Meksiku šefovi mafije estradni heroji, uz nezaobilaznu i sistemsku korupciju vlasti. Ponekad analogije zaista zabole. Ne postoji savršena selekcija, pa mi se tako čini da je promašaj i pompezno najavljena serija Pričaj mi priču gde se u savremenoj priči koriste motivi iz najpoznatijih svetskih bajki, ali bez pravog efekta i smisla.
Ipak, najprijatnija iznenađenja se dese kada vam neko otkrije serije koje nisu svetski hitovi što će se pojaviti pri svakoj pretrazi na Internetu. Zato vam skrećem pažnju na francusku krimi-seriju Prekid, čije dve sezone emituje RTS. Sve je na mestu, misterija u zabačenoj provinciji, u idiličnom mestašcetu, detektiv sa falinkom i misteriozno ubistvo. Ako niste pogledali, uzmite dopunske časove. Isto važi za britansku krimi-seriju Zaliv koju od milja zovu Severni Brodčerč, prema poznatoj prethodnici.
Ukratko, danas se očigledno produbio jaz između filmskog i serijskog programa javnog servisa i komercijalnih televizija, koje su potpuno podlegle pritisku jurnjave za rejtinzima. Takođe, osim RTS-a, nijedna televizija više nema ozbiljne urednike ovog segmenta programa, jer se šema sastoji od mešavine domaćih i stranih sapunica, bez ozbiljnog scenarija, režije ili glumačke podele. Da se razumemo, postoje fantastične serije koje su po pravilu hitovi u svetu, poput „Moderne porodice“, „Kako sam sreo vašu majku“ ili „To smo mi“. Dakle, i ovaj žanr se može napraviti na daleko višem umetničkom nivou od postojećeg i, što je najtužnije, bez mnogo većeg budžeta. Kao i obično, nije najveći problem imati nego znati.

Ne treba dirati Ćacilend pred praznike. Kad već u Beogradu neće na ulici biti novodišnjih proslava, valja ga ostaviti kao atrakciju za strane turiste

Preuzimanjem „na sebe“ odgovornost za aferu Generalštab i obećavanjem amnestije Selakoviću i drugim potencijalnim osumnjičenim licima, Vučić hoće da se osigura da mu saradnici ne postanu svedoci-saradnici. Zato je spreman da razori sudsku granu vlasti
Evro skače, ljudi hrle u menjačnice, banke odbijaju da kažu da li posluju sa NIS-om, a režim kaže - sve je do panike. Moguće, ali ko je širi

Performansi ministra kulture Nikole Selakovića u vezi sa Tužilaštvom za organizovani kriminal ne odišu, doduše, naročitim glumačkim talentom, ali zato verno dočaravaju prirodu naprednjkačke vlasti

Izjavivši da je Vučić pravi cilj Tužilaštva za organizovani kriminal, Selaković je kanda aludirao na američki antimafijaški zakon RICO – ne goni se samo ko je direktno učestvovao u krivičnim delima, nego i onaj ko je bio na čelu organizacije koja ih je počinila. A poznato je ko vodi naprednjačku vlast
Intervju: Branko Stamenković, predsednik Visokog saveta tužilaštva
Zbog pretnji tužiocima ide se u zatvor Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve