
Komentar
Studije srpstva i drugi košmari
Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava
Ako želite da saznate više o stvarnom stanju nekog društva, pogledajte male oglase. Šta se prodaje, šta se kupuje. Tako je pisao Vitomil Zupan u knjizi Levitan, gde je opisivao svoje zatvorske dane u socijalističkoj državi u nastajanju, kao i razloge zašto se u zatvoru našao. Primetio je da je već pet-šest godina posle rata i narodne revolucije opet poraslo interesovanje za klavire. Što je za njega bio znak da se društvo vraća građanskim vrednostima, uprkos snažnoj komunističkoj propagandi rešenoj da nametne drugačiji sistem.
Ta odlična knjiga naučila me je da oglasne strane posmatram s najvećom ozbiljnošću. Stoga me je prilično zainteresovala informacija koju sam dobio od najvećeg oglasnog portala u Srbiji, KupujemProdajem, da je na njihovoj adresi odnedavno aktivno dva miliona malih oglasa. Ovaj sajt zauzima, otprilike, dve trećine oglasnog tržišta Srbije pa je lako izračunati da, statistički posmatrano, gotovo polovina građana trguje nečim na internetu. Ako su Zupanu klaviri bili pokazatelj promena u društvu, onda bi nama to mogao biti broj oglasa. A on govori da je Srbija ozbiljno digitalizovana, posebno trgovina, iako se tako ne bi reklo kada gledamo zvanične podatke. E-trgovina se razvija ispod radara, spontano i žilavo.
Masovni mali oglasi koincidiraju sa porastom broja pametnih telefona, znatno više nego sa povećanjem broja ličnih računara koje koristimo. Za objavu oglasa, i to besplatnog, dovoljan vam je telefon sa kamerom. Relativno lako, opet zahvaljujući telefonu ili direktnoj poruci, stupate u kontakt sa drugom stranom zainteresovanom za trgovinu. Tu se završava spontana digitalizacija i prelazimo u stvarni svet, gde treba razmeniti novac i robu, dakle, plaćanje i isporuka. I jedno i drugo funkcionišu, ali bi mogli biti bolje organizovani, naročito plaćanje. Srbiji je neophodan sistem digitalnog plaćanja između privatnih lica koji bi bio bezbedan i efikasan, sa mogućnošću rezervacije i povraćaja novca u slučajevima prevare ili netačnog opisa proizvoda.
Biće da je zlonamernih relativno malo jer je rast oglasnog tržišta u Srbiji neverovatan. Samo na sajtu KupujemProdajem broj oglasa je za sedam godina porastao dvadeset puta! Interesantno je i čime se trguje. Vode mobilni telefoni, ispred kompjutera i drugih električnih uređaja, slede auto-delovi, odeća, obuća, muzički instrumenti. Oglasni portali postali su pravi internet buvljaci gde možete pronaći zubara, kupiti pisaću mašinu i izdati garsonjeru, raj za male preduzetnike i one koji bi nečeg da se reše bez velikih komplikacija. Najveća prednost u odnosu na štampane oglase je sticanje preporuke od ostalih učesnika u trgovanju. A u ovakvim transakcijama (digitalni) ugled od najveće je važnosti.
Ko god želi ozbiljno da se bavi elektronskom trgovinom u Srbiji morao bi da proučava i prati oglasno tržište. Isto važi i za marketinške stručnjake koji bi iz obilja podataka koje im oglasni sajtovi pružaju morali da izvuku važne pouke o stvarnom stanju na tržištu. Te podatke onda mogu da prodaju i političarima, naročito ako primete da se narod sve više zanima za „klavire“.

Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne

Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan

U Novom Sadu je održana ogromna komemoracija za žrtve nadstrešnice, dirljiva i neophodna. Fiksacija na tačan broj ljudi tu je potpuno promašena jer ovo više nije ta igra
Dijana Hrka, Milomir Jaćimović i emocije građana
Ranjene duše na obodu Ćacilenda Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve