img
Loader
Beograd, 15°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Nuspojave

Reket za plac

21. avgust 2002, 17:21 Teofil Pančić
Copied

Odgovor vlasti na nepojamno bezobrazan prohtev Dokićevih bio je Jedino Moguć, i ne valja se nadati nego zahtevati da se tu ništa ne može promeniti ni za jotu

I tako je, dakle, Damir Dokić rešio da nas napusti, jer nismo bili dobri prema njemu i njegovoj kćeri Jeleni – osobi znamenitoj i zaslužnoj po tome što nekakvu lopticu umešno pimpla preko raširene mreže – i nismo (oličeni u dosmanlijskoj gradskoj vlasti) udovoljili njihovim skromnim prohtevima; čim sam se malo pribrao od prvog šoka zbog spoznaje da ćemo pretrpeti tako strašan nacionalni gubitak, čim me je prošao prvi val grkih jecaja, dokonao sam da bi bilo krajnje vreme da se organizujemo i efikasno sprečimo vazda preteću opasnost da se ovaj naprasiti i hiroviti čovek predomisli… Naime, Otac Dokić je veoma jasno stavio do znanja da će u slučaju pobede Vojislava Šešelja na predsedničkim izborima ipak ostati u zemlji jerbo će mu njegov radikalski guru bezbeli obezbediti toliko traženi i žuđeni megaplac za izgradnju kuće, teniskih terena i ko-zna-još-čega na (stra)obalnom potezu od hotela „Jugoslavija“ do Ušća, tj. na najekskluzivnijoj mogućoj lokaciji na kojoj nije moguće graditi ni brvnaru, a kamoli štagod ozbiljnije. Svi, dakle, na izbore, i glasajte za ljude koji se ne zovu Vojislav Šešelj: u tom će se slučaju Tata Dokić možda smilovati da svoje veleumne urbanističke vizije ponudi nekom drugom, negde drugde, što drugdije…

Damir je Dokić inače čovek problematičnih manira i nesumnjive sklonosti najčudnijim konfliktima i dizanju prašine oko svega i svačega, no njegov me individualni psiho-slučaj ovde (niti bilo gde) ni najmanje ne zanima: nagledali smo se mi i većih čuda i čudaka tokom živopisnih devedesetih, dok je D. D. prilježno torbario i pečalbario sa svojom kćerkom, zlopateći se po mrskom, imperijalističko-katoličko-masonskom Zapadu, vešto prkoseći hiperracionalnom Novom svetskom poretku svojim nesuvislim ispadima… A kroz sve je te godine, kako saznajemo sada, u Dokiću kucalo srce rasnog Srpskog Radikala, čoveka koji se diči članskom kartom SRS-a No. 013, što će reći da je po stažu u Organizovanom Bašibozluku stariji i od mnogih njegovih aktuelnih predvodnika!

Odgovor vlasti – gradskih ili državnih, svejedno – na nepojamno bezobrazan prohtev Dokićevih bio je Jedino Moguć, i ne valja se nadati, nego valja zahtevati (i podrazumevati) da se u tome ama baš ništa ne može promeniti ni za jotu, dakle da nema tog sitnog ili krupnog kalkula ili ćara – koruptivno-finansijskog ili predizborno-političkog – zbog kojeg bi nekom nadležnom Mudracu moglo pasti na pamet da se upusti u cenjkanje sa ljudima koji misle da im njihova sportska uspešnost omogućava da budu iznad zakona i iznad elementarnih urbanističkih i, uopšte, civilizacijskih standarda, a sve po razmaženom, neskriveno klijentelističkom sistemu: poželim igračku – dobijem je (mada pripada svima i otuda NIJE ni na poklon ni na prodaju!); ako mi je ne daju – kmečim do neba, i pretim da ću naći druge roditelje… Dakako, ako bi sutra vlast nekome drugome omogućila ono što je Dokićima zabranila, retroaktivno bi dokazala kako se ne radi ni o principijelnosti ni o poštovanju makar osnovnih standarda organizovanog življenja u Gradu, nego tek o tome da D. D. nije ponudio dovoljno!

I tu je, valjda, negde i ključ za odgonetku najbitnijih simboličkih značenja ove male Priče Iz Burnog Tranzicijskog Života: uprkos čvrstom (pred)ubeđenju svakog Malog Đokice ovoga sveta, ni u najkapitalističkijem kapitalizmu nije Sve Na Prodaju, i ne može sve, i na svakom mestu, da se kupi ili zakupi, „adaptira“ ili „dogradi“. Međutim, baš je Dokićev ideološki guru iz Batajnice, tokom svoje sramne vladavine Zemunom, demonstrirao jedno paratranzicijsko shvatanje „privatne inicijative“ – ne treba zaboraviti da se Šešelj bar desetak godina ponosno predstavlja kao politički desničar i ekonomski liberal – po kojem nema ama baš ničega što nije podložno najtrivijalnijem trange-frange odnosu: tako su radikali dozvolili i podstakli bujanje onih kvazi-kiosk-nakaza na najneverovatnijim mestima, čak i na zakonom hiperzaštićenom Zemunskom keju i na Trgu pobede; da su potrajali još malo, verovatno bi dali nekom „patriotskom privatnom preduzimaču“ da od mrske, austrougarskim duhom i dahom opervažene Milenijumske kule napravi lepši i stariji objekat u „neovizantijskom stilu“, a da su Dokići bili brži, možda su do sada mogli da celo Veliko ratno ostrvo pretvore u gigantsku šljunčaru za tenisko loptanje i preloptavanje, pa nek’ crknu ekolozi… E, sad, ko im je kriv kad nisu – hvala Bogu i 5. oktobru! – iskoristili jedinstvenu šansu!

Sve nas ovo nužno nagoni na neka zapažanja o prirodi Miloševićevog poretka, kakva se obično previđaju ili zaobilaze. Iako je taj poredak bio eksplicitno izolacionistički, i iako ceo „projekt Milošević“ od početka do kraja i nije bio drugo do usamljeni i besmisleni akt otpora posthladnoratovskim prilikama (svojevrsni posthumni neosovjetizam), ta je decenija Srbiji donela mnoge rubne, folklorne, a nesumnjivo negativne (para)tranzicijske fenomene, među kojima i legitimizaciju nastranog stava kako svaki naduveni baja koji donese džak-dva para može da radi šta god mu padne na pamet, a „društvo“ ima da ćuti i guta knedle! Virtuelne, dakako. „Država“ je u tom poretku vrednosti – kao i opština, grad etc. – tek parazitski servis koji (lagodno) živi od arbitrarnih „legalizacija“ ovog ili onog nepočinstva. Upravo je to Šešelj u Zemunu doveo do paroksizma.

Sadašnje vlasti i njihov intelektualno-ekspertski servis zaklinju se, ne bez razloga, da tek sada stupamo u Pravu Tranziciju i da treba zaboraviti njen karikaturalni oblik iz devedesetih, ali baš zato ne sme se prevideti jedna od ključnih ovdašnjih osobenosti: zemlje propalog Lagera ušle su u tranziciju iz okruženja bolesne, totalitarističke Sveregulisanosti, i otuda je njihova tranzicija u mnogo čemu bila isto što i Velika Deregulacija; Srbija ulazi u taj period pravo iz mafiokratskog haosa u kojem se sve i svako mogao kupiti/prodati za šaku zelembaća, dočim je koalicija sile oružja i sile novca bila jedini delatni zakon. Otuda, naizgled paradoksalno, za Srbiju tranzicija u mnogim oblastima znači Veliku Regulaciju, uspostavljanje i striktno pridržavanje bazičnih Pravila Igre, bez kojih se civilizovano društvo pretvara u Divlju Hordu, dakle u… Srbiju devedesetih. Ta priča je gotova, a Dokić još uvek može kod Vojvode da se raspita za neki zgodan plac u Batajnici: ono što je dobro za Predsednika valjda je dovoljno dobro i za običnog Člana!

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Komentar
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
27.april 2026. Nemanja Rujević

Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

24.april 2026. Filip Švarm

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Nikola Selaković

Komentar

21.april 2026. Sonja Ćirić

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Pregled nedelje

17.april 2026. Filip Švarm

Šta je osvetlio plamen Jaćimovićevog autobusa

Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem

Peter Mađar, lider opozicione Tise, obraća se svojim glasačima u tamnom manitilu sa tamnom kravatom i belom košuljom

Komentar

13.april 2026. Andrej Ivanji

Kako je Peter Mađar pobedio Viktora Orbana

Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa

Komentar
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Nemanja Rujević
Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Filip Švarm
Nikola Selaković

Komentar

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Sonja Ćirić
Vidi sve
Vreme broj 1843-1844
Poslednje izdanje

Intervju: Savo Manojlović, predsednik pokreta Kreni-Promeni

Za nas je najbolja strategija podrška studentskoj listi Pretplati se
Prvomajski uranak

Moj radnički predah

Obeleževanja: 81. godina od proboja iz ustaškog logora u Jasenovcu

Sistematsko raspirivanje jasenovačkog mita

Moreuzi

Uska grla geopolitike

Društvene veze i planeta

Svet je zaista mali

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure