

Pregled nedelje
Život u mafijaškoj državi
U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija




Policijski kordoni u zgradi Skupštine Srbije – toga nije bilo ni u vreme vlasti Slobodana Miloševića. Otprilike na 1,5 poslanika dolazi jedan pripadnik Jedinice za obezbeđenje MUP-a u civilu. Oni stalni, kojima je radno mesto obezbeđenje skupštinske zgrade, se tu i ne računaju
Bukvalno svaki deo zdanja parlamenta na Trgu Nikole Pašića „pokriven“ je pripadnicima Jedinice za obezbeđenje (JZO), na čuđenje i njihovih kolega iz redovnog skupštinskog obezbeđenja i novinara koji godinama izveštavaju iz parlamenta i praktično poznaju svakog od ljudi iz te službe.
Novi ljudi – nova pravila. Pored kordona policajaca u Sali za sednice, koji imaju naredbu da spreče svaki pokušaj kontakta poslanika opozicije sa predsedavajućim Skupštine i njegovim zamenicima, njihove kolege su „zauzele“ i sve hodnike po zgradi, uključujući i deo ispred novinarske sobe na prvom spratu – tamo su bila „samo“ trojica“.
Šta rade? Evo nekoliko primera.
U ponedeljak je jedna novinarka imala potrebu da ode u toalet, policajci joj zabranjuju, bez obrazloženja, tako im je naređeno. Jedan poziv kabinetu ministra Bratislava Gašića rešava sve. Posle nekoliko minuta dolazi jedan od najbližih saradnika Ane Brnabić da se izvini novinarima i obeća da se to neće ponoviti. Dokaz da postoje ljudi koji su svesni prirode svog posla i uvažavaju novinare.
Ali, postoje i oni drugi „milicajci umnoj patnji nestasali, sve brđani kršni orni da pretuku”, kako ih je u pesmi “Čistilište” opisao Brana Petrović. Kako su primljeni u JZO, na osnovu kakvih i čijih preporuka, da li partijskih, posebno je pitanje. Autor ovog teksta decenijama je, zbog posla, u kontaktu sa tim ljudima, poznavao je i njihove bivše šefove i odgovorno može da kaže da ovakvi u nekadašnjoj službi ne bi mogli da rade.
Ne može bez kravate i sa debelim đonom
Slučaj od utorka: posle konferencije za novinara poslanice Srpske napredne stranke Sandre Božić u holu Skupštine novinar kreće na sprat da pošalje izveštaj. Policajac u civilu ga zaustavlja i kaže: Ne može gore! Na pitanje “zašto” odgovara kontrapitanjem: Ko ste vi? I onda traje prepucavanje i objašnjavanje da je nekom gore u novinarskoj sobi radno mesto. Njegovi “šefovi” sa tim ga nisu upoznali, važno je da mu je rečeno da niko ko nije u odelu i nema kravatu ne može da prođe gore. Pod uslovom da nije Ćuta, neformalno obučen, koji im je prepoznatljiv sa televizija, on sme da ide gore sa saradnicima u prostorije poslaničke grupe. Pa im se “inkriminisani” novinar pridružio i tako stigao na svoje radno mesto.
A jednoj zaposlenoj u skupštinskim službama novopridošlo “obezbeđenje” je, na službenom ulazu iz Kosovske ulice, na kontradiverzionoj kontroli, posle prolaska kroz ona “KD vrata” tražilo da izuje cipele jer imaju „isuviše“ debeo đon, da provere da nema nešto sumnjivo u njemu.
Blokiraj sve, ide Dačić!
Koliko je policajaca prisutno u skupštinskoj zgradi, najbolje se vidi u restoranu u suterenu gde ih je na desetine, od jutra do popodneva. Iskoristili ljudi priliku da doručkuju ili ručaju. Konobari padaju s nogu da ih usluže jer ih je više desetina u svakoj “turi” za stolom. Jedni jedu pa idu na smenu, onda dolaze kolege na njihovo mesto.
Skupštinski hol, gde poslanici drže konferencije za novinare, prepun je tih pripadnika JZO koji pomno posmatraju šta se dešava, a na balkonu sprata iznad takođe ih ima, budno nadziru šata se događa.
Koliko ih je u skupštinskoj sali, to se ne može znati jer je novinarima zabranjen ulaz, kao i odlazak na balkon. Na isti onaj balkon gde su slobodno dolazili Milan Radoičić sa severa Kosova, lice koje je pod istragom zbog terorizma, ili osuđivani silovatelj Simo Spasić.
Autora ovog teksta su u ponedeljak ujutro, nakon što je prošeo predviđene procedure ulaska u zgradu Skupštine, po izlasku iz lifta zaustavila nepoznata lica koja se nisu legitimisala, blokirala ga i rekla da mora da stane. Na pitanje zašto usledio je odgovor: “Prolazi štićeno lice”. Kad ono, “štićeno lice” je poslanik Ivica Dačić sa sve svojim telohraniteljima, a ima ih nekoliko. Nekom iz vrha JZO očigledno je to promaklo. Nego narede da se obrati posebna pažnja i onda dok to dođe do poslednjeg izvršioca u skupštinskom holu sve preraste u maltretiranje ljudi, ne samo novinara, nego i zaposlenih u skupštinskim službama. Ide Dačić – sve blokiraj!
Ko je sve to naredio
Ako se ovako nastavi, da li će svaki poslanik biti “štićeno lice” i da li će za svakog blokirati novinare i sve ostale? Dačiću sigurno to ne treba, jer ako neko ima dobar i prisan odnos sa novinarima to je on.
Šefovi JZO, a komandant im je doveden iz BIA, sigurno dobijaju naredbe odnekud sa vrha, sigurno nisu sami odlučili da u parlamentu zavedu policijsku opsadu. A ako nemaju naređenja, nego su to uradili po svom nahođenju, to je još gore.
Oko zgrade Skupštine non-stop patroliraju policajci u civilu iz Policijske uprave za grad Beograd. I njima je to neko naredio. Iako ispred nema nikakvih demonstracija ili protesta.


U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija


Milo Đukanović vladao je Crnom Gorom 32 godine. Vučić bi bar toliko da mešetari Srbijom, znači još jedno 18 godina – policijskom silom, tajnim službama, paravojnim partijskim formacijama, zauzdanim pravosuđem i pobesnelim tabloidima


Režim igra na sve ili ništa. Vučić nema apsolutno nikakvu ideju šta da radi, osim da pokuša da vlada, doslovno, policijskom silom i tabloidima. Jer državni sistem se kao posledica nasilja, krađe i nesposobnosti raspao, kao u Zaječaru


Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara


Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve