Foto: Marija Janković
Vredi li se još jednom zapitati u šta su to Vučić, Vulin, Gašić, Brnabić, Vučević i ekipa pretvorili Srbiju? Vredi li po ko zna koji put meriti dubinu moralnog ponora naprednjačkog režima? Pokušaj sprečavanja građanina Srbije da uđe u zemlju kao sumnjiv i nepoželjan, svedočanstvo je beščašća bez presedana
Režim Aleksandra Vučića ničeg nije sramota. Baš ničeg. Niko nikad nije toliko ponizio vlastitu zemlju, njen Ustav i zakone; niko i nikad sa nivoa vlasti nije bolje pokazao svoju uličarsku prirodu. Mada je Šešelj van parlamenta, njegov duh i metode caruju.
Čitalac zna: državljaninu Republike Srbije, bivšem Načelniku generalštaba i predsjedničkom kandidatu na proteklim izborima Zdravku Ponošu, policija nije dopustila da uđe u vlastitu zemlju iz Hrvatske. Zašto? Zato što je „bezbjednosno problematičan“. Ako hoće preko Batrovaca, mora sačekati agente BIA da ga ispitaju. Njegova porodica s kojom je bio u automobilu, neka se snalazi.
Postoji li išta opskurnije, ogavnije i gluplje? Pa ako je Ponoš tobože sumnjiv, valjda bi Vulin, Bata Gašić i njihov trust pilećih mozgova željeli da uđe u zemlju. Ovako su samo našli izgovor da mu direktno priprijete protjerivanjem – druga kvalifikacija ne postoji.
Vrijedi li se još jednom zapitati u šta su to Vučić, Vulin, Gašić, Brnabić, Vučević i ekipa pretvorili Srbiju? Vrijedi li po tko zna koji put mjeriti dubinu njihovog moralnog ponora i beščašća?
Naravno, Ponoš nije zadržan na granici ni zbog kakve „bezbjednosti“. U pitanju je nešto sasvim drugo.
Prvi razlog je pokušaj demoniziranja i diskreditiranja pod Vučićevim sloganom „Neću na more, hoću u Jasenovac“. U tom duhu, naprednjaci vode džihad protiv srpskih turista u Hrvatskoj i podižu nacionalne tenzije. Na suprotnoj strani je Ponoš. Točnije – u njegovim kompetentnim i promišljenim istupima, javnost je prepoznala glas razuma. Zato je i izložen ovoj odmazdi: zadržavanjem na granici poslije boravka u rodnoj kući u Kninu, režim ga je želio naslikati kao odroda i sumnjivca. A kako ima i hrvatski pasoš poput gotovo svakog Krajišnika, eto i najboljeg dokaza “kakav je Srbin“.
Drugi razlog za odmazdu nad Ponošem posebno je mučan i odvratan. U pitanju je namjera da ga ponize pred porodicom po metodu siledžija iz podzemlja. Konkretno – da Ponošu i njegovim najbližim stave do znanja kako za njih ne vrijedi ustavno-pravni poredak. Ako ovo nije mafijaška poruka predsjedniku Pokreta Centar Srbije da se mane politike, što li onda jeste?
Nakon što je obavijestio javnost o zadržavanju na granici preko ono malo preteklih profesionalnih i nezavisnih medija, Zdravko Ponoš je ušao u Srbiju. Agenti BIA nisu došli da ga ispitaju, niti mu je objašnjeno zbog čega je i po čijem naređenju zadržan. Taj je očito procijenio da je postigao ono što je želio.
Riječ je o upozorenju svakome tko digne glavu i suprotstavi se bezakonju autokratske vlasti da nikada nikad neće biti siguran što ga i odakle može strefiti. Zdravko Ponoš nije pokleknuo pred ovom mafijaškom prijetnjom države. Sada smo svi mi ostali na potezu.
P.S: zadnji put kada je srpska policija na granici sprečavala Srbe iz Hrvatske da uđu u Srbiju desio se 1995: hapsili su ih i izručivali Arkanu kao topovsko meso. Toliko o Vučićevim izjavama da se „Oluja“ neće ponoviti.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Izjava poslanika SNS Vladimira Đukanovića da je „dete vlasništvo države do punoletstva“ kosi sa svim domaćim i međunarodnim pravnim aktima i konvencijama o pravima deteta, saopštila je Unija studenata socijalnog rada Fakulteta političkih nauka
Inicijativa za opstanak poljoprivrednika organizovala je kuvanje gulaša za studente u blokadi novosadskih fakulteta
Kada se dogodilo masovno ubistvo u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ „cela Hrvatska je bila uz nas“ i „mi moramo biti uz Hrvatsku, porodicu ubijenog dečaka, porodice povređenih i njihove učiteljice“, navedno je u pozivu
„Ja sam rodonačlenik ovog projekta“, bio je poslovično skroman predsednik Srbije Aleksandar Vučić
Srpske vlasti rešile su da na blokade i štrajkove u srednjim školama reaguju brzinskim zimskim raspustom. Ali, to neće umanjiti bunt đaka i nastavnika
Kako su naša deca koju su naprednjaci stavljali u svoje izborne slogane proglašena za najveći subverzivni element u državi? I zbog čega je, posle istupa šefa države u Briselu, mnogim građanima došlo da kleknu poput onog novosadskog direktora
Predsednik se uvišestručuje po televizijama proglašavajući iznošenje političkih zahteva nasiljem, a nasilje koje vrše on i njegovi politikom. U čemu je razlika?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
