
Komentar
Simptomi propadanja režima
Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.
Kakav god zadatak da ste pred sebe postavili u novoj godini, teško da će moći da se meri sa onim koji je na sebe preuzeo Mark Zakerberg. Taj mladi čovek je najavio da će u 2018. reformisati Fejsbuk. Posao mu olakšava to što ga je on izmislio, a i dalje je najveći akcionar.
Ali, kako smo uopšte došli do toga da Fejsbuku koji postoji tek desetak godina treba temeljna reformacija? Zakerberg to dobro definiše u svom novogodišnjem blogu. Kaže da je ova društvena mreža zamišljena kao mesto gde ćete se najviše družiti sa sebi bliskim ljudima, a da se s vremenom pretvorila u prostor na kome vas bombarduju reklamni tekstovi, medijski uticaji i lažne vesti. Sada mu je plan da to preokrene. Vesti i reklame gurnuće na sporedni kolosek, a na udarna mesta vašeg „fida“ vratiće se vaši rođaci i prijatelji.
Zakerberg kaže da je svestan da je za Fejsbuk isplativije da se ništa ne menja već da dozvoli reklamama da prevladaju. To jeste tačno, ali ne i sasvim iskreno. Zato što se Fejsbuk najpre našao na udaru zabrinutih roditelja, sociologa i sličnog stručnog sveta koji tvrde da pasionirani korisnik ove društvene mreže stiče netačnu sliku sveta oko sebe. U ekstremnim slučajevima to može da vodi ozbiljnim poremećajima poput depresije. Ali i kada nije ekstremno, takozvano pasivno primanje informacija na Fejsbuku, dakle ono gde nema dvosmerne komunikacije, vodi ka tome da se osećamo loše.
Sada je plan kompanije da nas više zbliži sa pravim prijateljima i porodicom, da nas navede da nas više zanimaju lične nego opšte vesti, što će vam reći i svaki prosvećeniji psiholog amater. Ljudi koji su vam bliski i van društvenih mreža imaju više razumevanja za vaše uspehe i padove od virtuelnih prijatelja. Poseban problem je to što dve trećine Amerikanaca vesti saznaje preko društvenih medija, prvenstveno Fejsbuka, a da ta oblast informisanja nije nikako uređena ni u SAD (šta tek onda mi u Srbiji da kažemo).
Za nas je u ovoj priči interesantno što u Fejsbuku najavljuju promene kakve je ove jeseni već iskusilo šest zemalja (među njima i Srbija) i da ipak neće biti tako ekstremne. Hvala im zbog te primedbe jer su ovdašnji mediji, naročito lokalni i nezavisni, to govorili od prvog dana eksperimentisanja. Jedino što nisu rekli da li će se u ovim zemljama taj ogled nastaviti.
Izvesno je da Fejsbuk sebi neće odseći najbolje izvore finansiranja (sponzorisane tekstove i reklamni viralni video), ali i da mora da pronađe način da ih kanališe pre nego što nas poguši. E, to bi moglo da iznedri zanimanje budućnosti, profesionalnog prijatelja, nešto slično uticajnom fejsbukašu. To bi bila stvarna osoba koja vam preporučuje šta da čitate ili gledate, vodeći računa i o vašim i o interesima oglašivača, poput dobrog provodadžije. Za razliku od Uticajnog, koji je često slavan i nedodirljiv, ovoga biste mogli i lično da sretnete, da popričate. Jer, Fejsbuk želi da se mi više družimo, samo ne bi da (mu) odemo daleko.

Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.

Proglašavajući najveće ruglo svoje vladavine za najveću tekovinu slobodarske Srbije, Aleksandar Vučić je svirao kraj Ćacilendu

Ništa se ne dešava od onog što Vučić najavljuje, uključujući i obećanje da će dohakati N1 i Novoj S. Zato nemoć i frustraciju krije tvrdnjom da te dve televizije nije zabranio jer mu koristi njihov rad. Jadno, jeftino i prozirno

Poraz ćaci-tužioca Nenada Stefanovića na izborima za članove Visokog saveta tužilaštva ima i veliko simbolično značenje: jedna institucija se odbranila i pokazala da je moć vučićevska tanja nego što se mislilo, da je njena najveća snaga – kao što to biva i sa tajnim službama – u fami o velikoj snazi

Lako je zamisliti kako vilom Bokeljkom u gluvo doba noći odjekuje Vučićev glas: „O Trampe, zašto me ne podnosiš?“ Odgovor na Truth Social najverojatnije bi glasio – „Zato što si šibicar“
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve