

Komentar
Narod ne želi da bude pokraden i prebijen
Predizborna hapšenja zbog tobožnjeg „rušenja države“ svedoče o panici režima. Loša vest za njih je – ne mogu da uhapse ceo narod koji je rešio da se odbrani od naprednjačkih batina i izborne krađe
Pre 28 godina kada je „Vreme“ nastajalo, osnivačima su uzor bili nedeljnici poput „Tajma“ i „Njuzvika“. Zla sreća dovela je do toga da samo koju godinu kasnije redovni posetioci redakcije „Vremena“ budu najbolji novinari ta dva nedeljnika, koji nisu propuštali priliku da u svojim tekstovima istaknu sličnost između svog magazina i ovog koji trenutno čitate. Zato nije neobično da novinari „Vremena“ i danas pažljivo prate sudbinu svojih američkih prethodnika.
Najnovija vest vezana za magazin „Tajm“ jeste da je isti promenio vlasnika. Ikonu američkog novinarstva koja će za pet godina obeležiti stogodišnjicu postojanja kupili su vlasnici kompanije Salesforce.com koja postoji od 1999. Sejlfors prodaje softverske usluge i klaud servise velikim i malim kompanijama, vredi oko 9 milijardi dolara i ove godine je proglašena za najboljeg poslodavca u izboru magazina „Forčn“. Pošteno je reći da je „Forčn“ iz „istog legla“ kao i „Tajm“, ali to ne bi trebalo da utiče na njihove liste najboljih.
Prvi čovek kompanije Sejlsfors Mark Beniof i njegova supruga Lin kupili su prošle nedelje „Tajm“ za 190 miliona dolara. Poslovno posrtanje „Tajma“ poklapa se na neki način sa nastankom Sejlsforsa. Kako se svet digitalizovao i gubio interesovanje za štampu, tako je „Tajmu“ bilo sve teže da oglasima popuni svoje strane. Uprkos tome, magazin je poslovao profitabilno i imao je dva miliona prodatih primeraka, što je zavidan broj, mada dvostruko manji nego 2005. Mnogo više čitalaca ima onlajn izdanje, a kvalitet novinarstva i dalje se ocenjuje kao vrhunski. Svejedno, poslovni rezultati pokazivali su negativne trendove i malo ko je bio zainteresovan za vlasništvo nad magazinom. Prošle godine kupio ga je izdavač Meredit, u paketu sa drugim izdanjima (uključujući i „Forčn“), samo da bi odmah najavio kako namerava da šarene magazine zadrži dok će „Tajm“ prodati ili ugasiti zbog loše poslovne perspektive na duži rok.
Beniofi su samo poslednji u nizu filantropa koji u Americi osim slika i drugih umetničkih dela kupuju štampane medije. Džef Bezos je vlasnik „Vašington posta“, udovica Stiva Džobsa ima udeo u „Atlantiku“ (theatlantic.com), „Los Anđeles tajms“ takođe je u rukama tehnološkog milijardera. Ako oni imaju nešto zajedničko, osim velikog bogatstva, onda je to liberalni pogled na svet. Uglavnom se radi o ljudima koji podržavaju Demokratsku stranku u Americi, a još više ne podnose Donalda Trampa. I veruju da njihovi biznisi mogu da opstanu samo u slobodnom društvu, a za takvo društvo potrebni su ozbiljni mediji. Koji i u Americi izumiru pred zahtevima da sadržaji budu prevashodno „klikabilni i šereabilni“.
Glavni urednik „Tajma“ obratio se čitaocima (i razdraganoj redakciji) pismom u kojem citira nove vlasnike koji obećavaju da se neće baviti uređivanjem, ali da su spremni da pomognu magazinu da bolje razume digitalno vreme. Prvi zadatak koji su novi vlasnici zadali urednicima jeste da smisle kako će magazin izgledati za dvadeset godina umesto za pet, čime se šalje jasna poruka da preživljavanje i kratkoročni biznis interesi nisu razlog što su umesto skupe slike kupili novine.
Dve poruke naročito se ističu posle ove kupovine. Prva je da za štampane medije nije dobro da sasvim napuste papir, već da je ključno da pronađu balans između štampanog i digitalnog. Druga je da je idealan onaj novi vlasnik koji je uspeo u digitalnom svetu, čime god da se tamo bavio. Jer zna da digitalizuje, razume značaj kvalitetnog novinarstva i razmere opasnosti koje prete od lažnih vesti i digitalnih manipulacija.


Predizborna hapšenja zbog tobožnjeg „rušenja države“ svedoče o panici režima. Loša vest za njih je – ne mogu da uhapse ceo narod koji je rešio da se odbrani od naprednjačkih batina i izborne krađe


Obruč koji oko Ćacilenda steže Studentska lista sve je uži. Jer sve je više razmađijanih ljudi koji lažnog proroka vide kao ono što jeste: uličnog opsenara koji zavađa Srbiju


Cilj novosadskog mitinga bio je jasan: zastrašivanje, demonstracija masovnosti i dominacije, kao i pokazivanje snažnih kapaciteta za prinudu i nasilje


"Ljudi ne žele slobodu i to iz, čini se, jednog jedinog razloga: ako bi je poželeli imali bi je". Ovako je pisao Etjen de la Boesi pre 500 godina. A građani Srbije su se trgli i zakazali sastanak sa slobodom, spremni da odbace „dobrovoljno ropstvo“


Zašto se sve što Aleksandar Vučić dotakne pretvara u u sprdnju ili skandal, a najčešće u oboje? I zbog čega je jasno da je izgubio, ali mu to još niko nije rekao
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve