
Komentar
Simptomi propadanja režima
Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.

Nikad se još nije desila istovremena blokada svih većih gradova u zemlji za puka dva sata. Sada jeste. Studenti i građani tu neće stati, jer osim otpora nemaju drugog izbora. Kako će teći narodno blokiranje Srbije i što se dalje može očekivati
Onomad je Sloba Milošević hapsio djevojke i momke iz Otpora. Zna se i kako je prošao. Vučić je danas na najboljem putu da po istom receptu otuđi narod od svog režima. Način na koji se to odvija, zaista je spektakuran.
Svašta je Srbija vidjela u borbi za demokraciju i pravdu. Bilo je tu ogromnih mitinga, policijskog nasilja, upornih demonstracija, marševa… Međutim, nikad se još nije desila blokada svih većih gradova u zemlji da za puka dva sata. A studenti građani tu ne namjeravaju stati.
Jedina ponuda –pendrek i ‘aps
Kao budali šamar, ovdje liježe parfaraza naslova jedne Šešeljeve knjige – samo ti pendreči i ‘apsi naprednjački dizdare. Jer, blokada Srbije je buknula svega dan poslije najvećeg policijskog terora u sedam mjeseci studentskih i građanskih protesta. Tada su uplašeno-ushićeni Vučić i D.J. Vučićević združenim snagama proglasili jubilarnu 3176 pobjedu nad „obojenom revolucijom“ i „blokaderima“.
Da li je iznenađenje narodni revolt koji je uslijedio u čitavoj zemlji? Ako se hladne glave pogleda na čitav proces, zapravo i nije. Prosto – osim iritantnih prijetnji, odbijanja bubrega pendrekom, hapšenja na osnovu lažnih optužbi, stjenica po zatvorskim ćelijama i odvratnog špijuniranja građana, u Vučićevoj političkoj ponudi više nema ničeg. Pogotovo ne za mlade koji čine budućnost države. Njihovo hapšenja po staljinističkim metodama, pljuvanje je u lice čitavom narodu. Zato se i digao širom zemlje.
Kako će teći blokiranje Srbije i što se dalje može očekivati?
Umivanje hladnom vodom
Svakako, režim može uzvratiti terorom zloupotrebljene policije i stranačkih paravojnih grupa. Vučić time ništa neće postići, već samo produbiti političku krizu do ambisa. Ako mu aktualne blokade gradova u čitavoj zemlji nisu najbolji pokazatelj da je došlo vrijeme da se „umije hladnom vodom“ – onda ništa nije. Ostane li radikalski zadrt i osion, više ni za cinične Amerikance i Evropljane neće biti „faktor mira i stabilnosti“, već glavni generator krize u čitavom regionu.
Postoji i drugi način. A to je da smisli neki besmislen izgovor, prekine nasilje, oslobodi uhapšene studente i raspiše izbore.
Naravno, niko nije naivan, pa da povjeruje da će to uraditi bez daljnjeg pritiska. Ali – hoće. Sada je to samo pitanje vremena, ma što Vučić uradio i čime god se poslužio. Osim otpora, studenti i čitav narod više nemaju izbora.

Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.

Proglašavajući najveće ruglo svoje vladavine za najveću tekovinu slobodarske Srbije, Aleksandar Vučić je svirao kraj Ćacilendu

Ništa se ne dešava od onog što Vučić najavljuje, uključujući i obećanje da će dohakati N1 i Novoj S. Zato nemoć i frustraciju krije tvrdnjom da te dve televizije nije zabranio jer mu koristi njihov rad. Jadno, jeftino i prozirno

Poraz ćaci-tužioca Nenada Stefanovića na izborima za članove Visokog saveta tužilaštva ima i veliko simbolično značenje: jedna institucija se odbranila i pokazala da je moć vučićevska tanja nego što se mislilo, da je njena najveća snaga – kao što to biva i sa tajnim službama – u fami o velikoj snazi

Lako je zamisliti kako vilom Bokeljkom u gluvo doba noći odjekuje Vučićev glas: „O Trampe, zašto me ne podnosiš?“ Odgovor na Truth Social najverojatnije bi glasio – „Zato što si šibicar“
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve