

Komentar
Kako je poražen Viktor Orban
Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa




Šta pokazuje slučaj Vladimira Cvijana, bivšeg člana Predsedništva SNS-a za čiju smrt javnost nije znala pune tri godine? Zašto visoki naprednjački kadar deluje vrlo čudno u očima građana, stranih diplomata i sopstvenog članstva? Da li kampanja borbe protiv kriminala može da isklizne iz ruku Aleksandra Vučića
Da i organizacija poput pojedinca može sama sebe napasti bolje i od koga drugog, dokazala je Srpska napredna stranka. Prvi ljudi te partije javno su izrekli da je dio najviših naprednjačkih kadrova povezan sa mafijom i da u sklopu zajedničke zavjere planiraju atentat na Aleksandra Vučića. Imena nisu saopćena, ali jeste da svoje funkcije, karijere i sve ostalo duguju predsjedniku Srbije „koji ih je napravio“, te da među njima ima ministara, direktora, drugih zvaničnika…
U opoziciji ovo nikad niko nije izjavio. Zato nije moguće zaključiti ništa drugo osim da naprednjaci znaju što govore – sami sebe najbolje poznaju. Ali ovdje nije kraj iznenađenjima: članovi Predsjedništva, Glavnog odbora i posljednje organizacije na terenu jednako su zgranuti nad stanjem u SNS-u, svako na isti način upire prstom na anonimne otpadnike i svi jedva čekaju da na stranačkim organima pogledaju jedni druge u oči i obračunaju se sa kukoljem u svom partijskom žitu.
Kada će to biti? Nije poznato. Također ni kako će se odvijati, pošto niko ne zna o kome je točno riječ. Za svaku drugo stranku gore navedeno bi bilo krajnje čudno, ali ne i za naprednjake. Oni za devet godina vlasti disidente iz svojih redova mogu nabrojati na prste jedne ruke. A da sve još bude bolje, po napuštanju partije svi oni nestaju iz javnog života kao da u njemu nisu proveli ni minut. Vrlo neobično za ljude sa političkom vokacijom, zar ne?
Među ovim disidentima nalazio se i Vladimir Cvijan. On je izvjesno vrijeme obavljao dužnost generalnog sekretara kabineta Borisa Tadića, gromopucateljno prešao u SNS i na izborima 2012. postao narodni poslanik. Nije potrajalo – nezadovoljan položajem u partiji, već 2013. je ušao u sukob sa Vučićem. Do razlaza je došlo na sjednici Predsjedništva SNS-a krajem te godine, a kako je razlaz izgledao, tada je za „Alo“ ispričao sadašnji direktor BIA Bratislav Bata Gašić:
„Kada je Cvijan stigao, Vučić mu je skrenuo pažnju, citiram: ‘Vlado, sve što imaš da kažeš treba da nam kažeš u oči, a ne da posle sednica lažeš i izmišljaš svašta po medijima.’ Pored toga što Vučićev stav nije bio ni neprijateljski ni neprijatan, Cvijan je počeo da se nervira i toliko se razbesneo da je počeo da divlja po Sali, i onda je doslovno rekao Vučiću: ‘Ma j..aću ti mater!’, i počeo da kupi stvari. (…) Odmah smo skočili i dotičnog smo ‘ispratili’ iz prostorija stranke bez da smo ga pipnuli.“
Na ovome nije stalo. Svojim stranačkim drugovima Cvijan se obratio 30. decembar 2013. otvorenim pismom u kome je, pored ostalog, napisao:
„Obećali smo da će svako ko je hrabar imati svoje zasluženo mesto u Srbiji, a dobili smo predsednika SNS-a koji se plaši, preti svakome ko drugačije misli i progoni mene, moje saradnike, simpatizere i savetnike.“
Cvijanov poziv na pobunu unutar SNS-a ostao je, sasvim očekivano, bez ikakvog odjeka. On se, zatim, nakratko zanosio idejom pokretanja vlastite stranke, a onda potpuno nestao iz javnog života kao da su ga progutale politička noć i magla. Koliko je poznato, svoju verziju sukoba sa Vučićem i ostalim članovima Predsjedništva SNS-a nije ponudio niti jednom mediju, domaćem ili stranom. Čak i da je Vladimir Cvijan umro, javnost je saznala tek nakon pune tri godine – nitko mu nije dao čitulju.
Naprednjaci i Vučić odavno su zaboravili na ovog bivšeg suborca. Međutim, baš je Cvijan svojim drastičnim primjerom pokazao što čeka one članove Predsjedništva SNS-a koji nakon gledanja u oči otpadnu od partijske linije. Svjestan toga bio je i Radomir Nikolić kada je glasao protiv rođenog oca Tomislava čim je ovaj najavio eventualnu kandidaturu za drugi mandat.
Dakle, jasan je razlog zbog čega najviši naprednjački kadar nervozno i unisono ponavlja kletve protiv anonimnih otpadnika. Bjelodano je i još nešto: ovom autokriminalizacijom postali su vrlo čudan svijet- za javnost, strane diplomate, vlastito članstvo… Zato spekulacije o tome tko je od njih i dalje perspektivan, a tko viđen za politički zaborav djeluju rizičnije od onih na Vol stritu. Biće i da se sada preispituju kumstva, suvlasništva, zajednička ljetovanja, druženja…
Da SNS zahvaljujući borbi protiv organiziranog kriminala koju je sam proklamirao i onoliko reklamirao djeluje kao sumnjivo društvo puklo je i njima pred očima. Kontrolu štete prvi je započeo sam Vučić optuživši Dragana Đilasa za tajni račun na Mauricijusu. Na demantije predsjednika Stranke slobode i pravde, režimska medijska mašinerija za mljevenje živog ljudskog mesa ne daje ni pet para. Naprotiv, pojačanje joj stiže iz Skupštine. Tu naprednjačke junoše treniraju govor mržnje bizarno optužujući Đilasa i opoziciju za povezanost sa Veljkom Belivukom i razne paklene planove protiv države i njenog predsjednika.
Ovaj klasičan pokušaj preusmjeravanja pažnje javnosti, kako se čini, teško pije vodu. Jer, kako odmiču istrage, sve je više pitanja o zvučnim imenima koja nedostaju, odnosno daljnjoj umreženosti nosilaca vlasti, mafijaša, naprednjačkih novobogataša. Koliko god dodatno nastojao demonizirati opoziciju i medije, klevećući na posebno ogavan način KRIK (vidi tekst „Razapinjanje na tabloidni krst“) režim se sam sve više zapliće u vlastite kučine. A kako i ne bi: u posljednjih devet godina, oni su o svemu odlučivali – od Crvene zvezde i Partizana, preko gondola i brončanih spomenika, do postavljenja u državne organe i najpovlaštenijih privatnih poslova. Tu odgovornost uslijed sveprisutnost ni Vučić nije mogao izbjeći.
„U jednom trenutku sam bežao od toga da čujem istinu, da i moji saradnici mogu da budu odgovorni za takve gadosti. Ja već godinu i nešto dana znam sve, ko sa kim sarađuje. I živim sa tim i ne mogu da vam objasnim koliko se mučim, pošto sam ja te ljude birao“, poručio je predsjednik Srbije iz Abu Dabija.
U tom smislu, nedoumica je zašto je tek sada krenuo u obračun sa kriminalom i najavio dosad najveću čistku u SNS-u. Da bi pokopao slučaj „Jovanjica“, na primjer? Ili zbog izloženosti porodice uslijed njene uključenosti u razmirice unutar svog političkog i poslovnog okruženja? Možda je tu i osjećaj da sve teže kontrolira razgranate i zakrvljene stranačke frakcije? Sve ovo zajedno kao bonus za predizbornu kampanju?
No pitanje nad pitanjima glasi: da li Vučiću prijeti da mu aktualna zbivanja iskliznu iz ruku pošto ih ne može zaustaviti na pravi način, a svaki novi dan pokazuje koliko je složeno njihovo daljnje odvijanje?
Dok se naprednjački velikaši ne pogledaju u oči, teško je dati određene odgovore. Mada će mnogi od njih tada zuriti u pod, treptati i žmiriti, izgleda da ta borba pogledima neće u potpunosti izgledati poput prethodnih. Svi oni sada znaju sve jedni o drugima, što kristalizira mogućnost za prekidanje prakse započete sa Vladimirom Cvijanom. Na ovaj ili onaj način.


Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa


Raspiše li Vučić izbore za leto, studentski pokret i zborovi moraju biti spremni. Iskustva stečena u Kuli, Sevojnu ili Aranđelovcu su dragocena, ali ne i dovoljna. Današnji mali propusti, već sutra mogu biti fatalni. U pitanju je budućnost Srbije


Upisivanje Brenta Sadlera kao direktora medija Junajted grupe je pretposlednji korak u puzajućem davljenju kritičkih medija. Vlast to neće spasiti, ali je barem publika dobila važnu lekciju


Zašto režim nastoji da razvali Univerzitet u Beogradu? Koga i čega se boji? I kakve veze s tim ima poziv na politički dijalog?


Vršljanje policije po Rektoratu Univerziteta u Beogradu je čin ljudi nesvesnih da sami propadaju u rupu koju kopaju Vladanu Đokiću, da nastupaju kao zlo koje će izgubiti bitku protiv dobra, kao neuki jahači metle koje će na kraju pomesti studenti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve