Marks i Engels su vjerovali da će po odumiranju države upravljanje javnim poslovima prijeći na cjelokupno društvo. Vučić im se smije u lice. Njegov koncept je sljedeći: čim Republiku Srbiju polože na odar on će u svojoj ličnosti spojiti izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast. Otprilike – kao Staljin. To se zove jedinstvo vlasti i omogućava Vučiću da direktno vodi svaku organizaciju u zemlji uključujući i zemljoradničku zadrugu u Sečnju.
Burek, vino i korona
Kakav je upravljački kapacitet aktualnog šefa države i cijelog Ćacilenda? Narod ga upravo gleda i teško otpuhuje. Naime, još na početku godine Tramp je najavio sankcije protiv NIS-a… Ali Vučić je imao lukav geopolitički plan dostojan ekipe sa pivom u ruci ispred seoske radnje. Konkretno – ‘ajmo zetu Kušneru dati Generalštab kako bi pritisnuo tasta da olabavi, rat u Ukrajini samo što nije završen pa se Putin i Tramp više neće svađati, iz NIS-a će teći rijeke benzina, a iz Rusije kubni kilometri plina…
Nešto je ipak krenulo naopako. Na primjer, Putin je plinski aranžman za Srbiju ograničio do 1. januara ’26. Time je zaprijetio otvaranjem potencijalne krize u isporukama plina i onemogućio Srbiju da nacionalizira NIS. Zatim je uprkos zetčini, Tramp ostao nepopustljiv – ruski vlasnici moraju prodati rafineriju i ostalo što uz nju ide samo kupcu kojeg im on odobri. Naravno, Putin ima druge namjere… Ova situacija u međunarodnim odnosima ima i stručni naziv – duplo golo.
Zatečen, uplašen i paničar po vokaciji, Vučić se ponaša kao i na početku korone. Tada je sa dr Nestorovićem ismijavao pandemiju, a sada sa bratom Orbanom uz burek i vino poručuje narodu da će sve biti dobro. Ali – hoće li? Gotovo je sigurno da neće. Da li će za mjesec-dva predsjednik Srbije ponovo prijeći u paničarenje nalik na čuveno „biće malo groblja da primi sve nas“ kako bi građani pristali na odricanja i lišavanja samo da ne bude još gore? Nije isključeno.
Suze, vijenci i cvijeće
Kada je Vučić 2020. pozivao narod da sluša državu, mislio je na sebe. Ali u 2025. ništa nije isto kao prije pet godina. Danas je malo koje zasjedanje općinskih skupština moguće održati bez policijskih kordona, sve više tužilaca diže glavu, zaposleni u Zavodu za zaštitu spomenika pokazuju što je građanska hrabrost, studenti i pobunjeno društvo ne posustaju…
Zato je proglašavajući Ćacilend za „ostrvo slobode“, Vučić izrekao višu istinu – ostatak Srbije je za njega postao neupravljiv. Koliko, svjedoče napori cjelokupnog režima da i ono malo preostale zakonitosti i ustavnosti razori do temelja.
Zaustavljanje ovog antidržavnog pohoda pitanje je golog opstanka i elementarnog patriotizma. U suprotnom, ostaće samo suze, vijenci i cvijeće na odru Republike Srbije.
BLACK WEEK: Dvadeset odsto popusta na sve pretplate do kraja novembra! Pretplatite se na digitalno izdanje, štampano „Vreme“, bolji njuzleter Međuvreme plus ili podržite naš podkast bilo kojom sumom
