Milan Radoičić: Arkan za XXI vek

Predsjednik Srbije ne zna da li je Milan Radoičić komandovao naoružanom srpskom grupom u Banjskoj. Možda je ovaj najmoćniji i – uz kuma Zvonka Veselinovića – najbogatiji čovjek na sjeveru Kosova tamo bio u svojstvu posilnog ili kurira?

U svakom slučaju, čim nađe malo vremena, a bude mu i zgodno, eto Radoičića kod nadležnih organa. Kojih, Aleksandar Vučić nije rekao, a ni na kakve bi se okolnosti morao izjasniti. Šefu države nije zamjeriti. Kako kaže, u posljednja tri dana spavao je svega sat i 48 minuta, tek 18 minuta duže od gostovanja na RTS-u.

Mada bi toliko neispavanog čovjeka svaki policajac isključio iz saobraćaja, Vučić je ipak smogao snage da najavi izbore i to „tri u jedan“ – beogradske i pokrajinske, parlamentarne, i pride lokalne u još nepoznatom broju gradova. Koga još može zanimati Radoičić dok šef države udara kamene temeljce i otvara pogone? Treba gledati u budućnost, zar ne?

Ovdje  postoji problem. Što god je Srbija postigla ili namjeravala na Kosovu, grupa sa Radoičićem je posula benzinom i zapalila. Vučić ovo i javno priznaje. Pa zašto onda nije „Gospodara Severa“ protjerao kroz ključaonicu „elzet“ brave? Čemu birane riječi spram „čovjeka koji sebe smatra za borca za slobodu“ – kako se izvolio izraziti. Vučiću takav vokabular nije jača strana. Naprotiv, svakog neistomišljenika on u sekundi krsti kao lopinu i stranog plaćenika koji radi protiv Srbije.

Izgleda da današnji status Radoičića odgovara Arkanovom sa kraja prošlog stoljeća, pa dijeli i isti odnos prema sebi. Obojica su debelo zadužila poslodavce, stekli brojna saznanja i moć, ugrabili još veća bogatstva i uticaj.  Razlika je samo jedna: nema slike Slobe Miloševića sa Arkanom, dok Vučićevih sa Radoičićem ima za podeblji album.

Ovdje je ilustrativna jedna analogija. Kad se krajem osamdesetih godina Arkan našao na sudu zbog ilegalne kockarnice, pokazao je papire od kredita za kupovinu kuće u Ljutice Bogdana koji je dobio radeći za Državnu bezbjednost. Ništa ga više nisu pitali, a on je bio tek na početku onog što će kasnije postati.

Može li Radoičić izvesti nešto slično? Recimo, izvaditi iz džepa dokumenta iz kojih se vidi da je djelovao u duhu Vučićeve politike sažete u rečenicu: “Na prvi napad na Srbe na severu Kosova i Metohije, Srbija neće sedeti skrštenih ruku“. Možda on i ne bi osvanuo u Banjskoj samo da mu je na vrijeme rečeno da su to bile riječi isključivo za „TV Srpski svet“.

Kako god bilo, Radoičiću ništa neće faliti. Cijenu njegove „borbe za slobodu“ plaćaju Srbi na Kosovu, kao što su oni u Hrvatskoj platili Arkanovu.

Na kraju, moguće je i da među nadležnim organima pred koje potpredsjednik Srpske list iziđe – ako stigne i nađe mjesto za parking – bude i direktor BIA, čim se vrati sa hodočašća iz Jeruzalema. Pitanje je samo jedno: oslovljava li Aleksandar Hadži Vulin danas sa „komandante“ Radoičića, isto onako kao što su policijski generali onomad tepali Arkanu?