

Pregled nedelje
Život u mafijaškoj državi
U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija




Sve što je zaista važno prevazilazi značaj kulture, zanimacije za samozvanu elitu. Zato se nevažne stvari objavljuju – ako baš mora – u rubrici kulture, a važne idu pravo na naslovnu stranu.
Evo, recimo, šta je vest dana za nekada najugledniji dnevnik na Balkanu, dostojna počasnog mesta na naslovnoj strani:
„Oliver Stoun: Srbija vodi mudru politiku“.
Ništa se celog prethodnog dana u čitavom svetu i u vidljivom kosmosu nije dogodilo što bi bilo značajnije od privatne impresije jednog filmadžije u duhovnoj penziji, izrečene u mikrofon filmskoj kritičarki, da „Srbija“, dakle, „vodi mudru politiku“.
A možda je Stoun hteo da kaže nešto drugo, ali se izgubio u prevodu? Recimo ovo: „Srbija vodi mudru ‘Politiku’“.
Toliko mudru da je vreme običnog laganja ostavila daleko iza sebe. Sada kreira paralelnu stvarnost i uživa u njoj. Jedan psihodelični svet za sebe, ili „Trumanov šou“ za trajno obeskompašene.
Ko je kriv nama sve ređima koji se sećamo da je Srbija, kad god bi imala ovako mudru politiku i još mudriju „Politiku“, jedva preživela toliki višak mudrosti na malom prostoru.


U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija


Milo Đukanović vladao je Crnom Gorom 32 godine. Vučić bi bar toliko da mešetari Srbijom, znači još jedno 18 godina – policijskom silom, tajnim službama, paravojnim partijskim formacijama, zauzdanim pravosuđem i pobesnelim tabloidima


Režim igra na sve ili ništa. Vučić nema apsolutno nikakvu ideju šta da radi, osim da pokuša da vlada, doslovno, policijskom silom i tabloidima. Jer državni sistem se kao posledica nasilja, krađe i nesposobnosti raspao, kao u Zaječaru


Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara


Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve