

Pregled nedelje
Oproštajni valcer u falš duru
Šta se može očekivati od Vučićevog podnošenja ostavke? Zbog čega će je građani usvojiti 25. oktobra i omogućiti mu da do mile volje pere škodu, peca i peva uz Radio Lolu


Sve što je zaista važno prevazilazi značaj kulture, zanimacije za samozvanu elitu. Zato se nevažne stvari objavljuju – ako baš mora – u rubrici kulture, a važne idu pravo na naslovnu stranu.
Evo, recimo, šta je vest dana za nekada najugledniji dnevnik na Balkanu, dostojna počasnog mesta na naslovnoj strani:
„Oliver Stoun: Srbija vodi mudru politiku“.
Ništa se celog prethodnog dana u čitavom svetu i u vidljivom kosmosu nije dogodilo što bi bilo značajnije od privatne impresije jednog filmadžije u duhovnoj penziji, izrečene u mikrofon filmskoj kritičarki, da „Srbija“, dakle, „vodi mudru politiku“.
A možda je Stoun hteo da kaže nešto drugo, ali se izgubio u prevodu? Recimo ovo: „Srbija vodi mudru ‘Politiku’“.
Toliko mudru da je vreme običnog laganja ostavila daleko iza sebe. Sada kreira paralelnu stvarnost i uživa u njoj. Jedan psihodelični svet za sebe, ili „Trumanov šou“ za trajno obeskompašene.
Ko je kriv nama sve ređima koji se sećamo da je Srbija, kad god bi imala ovako mudru politiku i još mudriju „Politiku“, jedva preživela toliki višak mudrosti na malom prostoru.


Šta se može očekivati od Vučićevog podnošenja ostavke? Zbog čega će je građani usvojiti 25. oktobra i omogućiti mu da do mile volje pere škodu, peca i peva uz Radio Lolu


Pokušaj debate Ane Brnabić i prof. Mirjane Nikolić na TV N1 pokazao je još jednom ono, što se slutilo: funkcioneri SNS-a ne žele, ili nisu sposobni da vode civilizovan dijalog


Kako su studenti od „izdajnika“ i „terorista“ već na početku zvanične naprednjačke predizborne kampanje postali „silovatelji“? Hoće li do 25. oktobra biti preimenovani u pedofile i ubice, recimo?


Zbog čega bi za Milenka Jovanova ispalo bolje da je u Kragujevcu klečao i tihovao kao onomad direktor Jovine gimnazije u Novom Sadu nego što je govorio o dijalogu i programima? I zašto mu ne veruje ni poslednji crnokapuljaš


Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve