
Komentar
Autoimuna bolest Srbije
Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan
Nikola Selaković srpskoj kulturi nije niko i ništa, nije ga srela ni u prolazu. A šta je srpska kultura Nikoli Selakoviću? O tome ne znamo ništa i ništa nas ne bi nikada ponukalo da se za to zainteresujemo, da ga evo nije postavilo za ministra kulture, što je akt čistog političkog dadaizma. Moglo ga je isto tako inaugurisati u državnog prvaka u bacanju kladiva na divljim vodama, ne bi bilo manje otkačeno.
Doduše, u zemlji u kojoj su čak i Dragan Kojadinović i Vladan Who The Fuck Vukosavljević bili ministri kulture, teško da još imamo pravo da se čudimo bilo čemu. A Maja Gojković? Drugo je Maja, pustite vi Maju, ona je bila dobra s Vorholom i Stingom.
I šta će sada srpska kultura i Nikola Selaković, kad prvi put ostanu nasamo? On ne zna i ne ume, ali mu to ne smeta da navaljuje, a ona neće, ali je niko ništa ne pita. Meni to deluje kao da su na pomolu ili bruka ili krivično delo, a možda i oboje.
Pa ipak, nije da su sve baš same nepoznanice u vezi s ovim neželjenim poznanstvom. Selaković će biti radikalski ministar u najradikalskijoj vladi Srbije još od Nikole Pašića, a zna se šta dobijete kad radikale i kulturu smestite u istu rečenicu.
Desnicu ne zanima kultura kao oruđe emancipacije, nego kao kanon gvozdenih pravila namenjenih „očuvanju nacionalnog identiteta“.
To što su se ta pravila odavno ubuđala, a nisu bila baš dobra ni kad su bila sveža, sigurno ih neće potresati.
Uostalom, u poznatom performansu koji mu je u dosadašnjem životu bio najbliža veza s kulturom, Selaković je studentkinji zaplenio flašu vode. Zašto? Zato što se radilo o „hrvatskoj vodi“, što je duboko uvredilo Selakovićevo nacionalno biće.
Igrom slučaja, ovih dana se sklapa i nova hrvatska vlada, a tvrdokorna desnica insistira na mestu ministra kulture. Biće veselo ako ga dobiju, pa onda srpski i hrvatski Selaković krenu da se gađaju flašama mineralne vode: ti mene Janom, ja tebe Knjazom.
Doduše, niti je Jana zaista hrvatska, niti je Knjaz zaista srpski. Ali šta ima veze, ni Selaković nije zaista ministar kulture.
Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan
Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba
Kao što je Šešelj početkom devedesetih potezao pištolj na tadašnje studente, tako Vučić na njihove pobunjene kćerke i sinove danas poteže svoje batinaše. Ista je to politika, samo prilagođena vremenu
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić abolira siledžije i ludake koji prebijaju i gaze studente, dok iste te studente hapsi. Narodu u pobuni više ni goli život nije zagarantovan – ali ceh će na kraju platiti ovaj režim
Protesti u Srbiji ne nameću više pitanja „da li“ i „ako”, oni su postali sistemski događaji. Trpeljivost u društvu preokrenula se u nezajažljivu potrebu za normalnošću, za pravnom državom
Ekskluzivno: Istraživanje Slobodana G. Markovića i Miloša Bešića o stavovima beogradskih studenata u plenumu
Šta sve nismo znali o njima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve