

Pregled nedelje
Život u mafijaškoj državi
U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija




Nikola Selaković srpskoj kulturi nije niko i ništa, nije ga srela ni u prolazu. A šta je srpska kultura Nikoli Selakoviću? O tome ne znamo ništa i ništa nas ne bi nikada ponukalo da se za to zainteresujemo, da ga evo nije postavilo za ministra kulture, što je akt čistog političkog dadaizma. Moglo ga je isto tako inaugurisati u državnog prvaka u bacanju kladiva na divljim vodama, ne bi bilo manje otkačeno.
Doduše, u zemlji u kojoj su čak i Dragan Kojadinović i Vladan Who The Fuck Vukosavljević bili ministri kulture, teško da još imamo pravo da se čudimo bilo čemu. A Maja Gojković? Drugo je Maja, pustite vi Maju, ona je bila dobra s Vorholom i Stingom.
I šta će sada srpska kultura i Nikola Selaković, kad prvi put ostanu nasamo? On ne zna i ne ume, ali mu to ne smeta da navaljuje, a ona neće, ali je niko ništa ne pita. Meni to deluje kao da su na pomolu ili bruka ili krivično delo, a možda i oboje.
Pa ipak, nije da su sve baš same nepoznanice u vezi s ovim neželjenim poznanstvom. Selaković će biti radikalski ministar u najradikalskijoj vladi Srbije još od Nikole Pašića, a zna se šta dobijete kad radikale i kulturu smestite u istu rečenicu.
Desnicu ne zanima kultura kao oruđe emancipacije, nego kao kanon gvozdenih pravila namenjenih „očuvanju nacionalnog identiteta“.
To što su se ta pravila odavno ubuđala, a nisu bila baš dobra ni kad su bila sveža, sigurno ih neće potresati.
Uostalom, u poznatom performansu koji mu je u dosadašnjem životu bio najbliža veza s kulturom, Selaković je studentkinji zaplenio flašu vode. Zašto? Zato što se radilo o „hrvatskoj vodi“, što je duboko uvredilo Selakovićevo nacionalno biće.
Igrom slučaja, ovih dana se sklapa i nova hrvatska vlada, a tvrdokorna desnica insistira na mestu ministra kulture. Biće veselo ako ga dobiju, pa onda srpski i hrvatski Selaković krenu da se gađaju flašama mineralne vode: ti mene Janom, ja tebe Knjazom.
Doduše, niti je Jana zaista hrvatska, niti je Knjaz zaista srpski. Ali šta ima veze, ni Selaković nije zaista ministar kulture.


U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija


Milo Đukanović vladao je Crnom Gorom 32 godine. Vučić bi bar toliko da mešetari Srbijom, znači još jedno 18 godina – policijskom silom, tajnim službama, paravojnim partijskim formacijama, zauzdanim pravosuđem i pobesnelim tabloidima


Režim igra na sve ili ništa. Vučić nema apsolutno nikakvu ideju šta da radi, osim da pokuša da vlada, doslovno, policijskom silom i tabloidima. Jer državni sistem se kao posledica nasilja, krađe i nesposobnosti raspao, kao u Zaječaru


Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara


Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve