
Pregled nedelje
Otac, sin i neljudski režim
Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti
Foto: Rade Prelić/Tanjug
Nikola Selaković srpskoj kulturi nije niko i ništa, nije ga srela ni u prolazu. A šta je srpska kultura Nikoli Selakoviću? O tome ne znamo ništa i ništa nas ne bi nikada ponukalo da se za to zainteresujemo, da ga evo nije postavilo za ministra kulture, što je akt čistog političkog dadaizma. Moglo ga je isto tako inaugurisati u državnog prvaka u bacanju kladiva na divljim vodama, ne bi bilo manje otkačeno.
Doduše, u zemlji u kojoj su čak i Dragan Kojadinović i Vladan Who The Fuck Vukosavljević bili ministri kulture, teško da još imamo pravo da se čudimo bilo čemu. A Maja Gojković? Drugo je Maja, pustite vi Maju, ona je bila dobra s Vorholom i Stingom.
I šta će sada srpska kultura i Nikola Selaković, kad prvi put ostanu nasamo? On ne zna i ne ume, ali mu to ne smeta da navaljuje, a ona neće, ali je niko ništa ne pita. Meni to deluje kao da su na pomolu ili bruka ili krivično delo, a možda i oboje.
Pa ipak, nije da su sve baš same nepoznanice u vezi s ovim neželjenim poznanstvom. Selaković će biti radikalski ministar u najradikalskijoj vladi Srbije još od Nikole Pašića, a zna se šta dobijete kad radikale i kulturu smestite u istu rečenicu.
Desnicu ne zanima kultura kao oruđe emancipacije, nego kao kanon gvozdenih pravila namenjenih „očuvanju nacionalnog identiteta“.
To što su se ta pravila odavno ubuđala, a nisu bila baš dobra ni kad su bila sveža, sigurno ih neće potresati.
Uostalom, u poznatom performansu koji mu je u dosadašnjem životu bio najbliža veza s kulturom, Selaković je studentkinji zaplenio flašu vode. Zašto? Zato što se radilo o „hrvatskoj vodi“, što je duboko uvredilo Selakovićevo nacionalno biće.
Igrom slučaja, ovih dana se sklapa i nova hrvatska vlada, a tvrdokorna desnica insistira na mestu ministra kulture. Biće veselo ako ga dobiju, pa onda srpski i hrvatski Selaković krenu da se gađaju flašama mineralne vode: ti mene Janom, ja tebe Knjazom.
Doduše, niti je Jana zaista hrvatska, niti je Knjaz zaista srpski. Ali šta ima veze, ni Selaković nije zaista ministar kulture.

Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti

Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne

Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan
Dijana Hrka, Milomir Jaćimović i emocije građana
Ranjene duše na obodu Ćacilenda Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve