Običaj je da šefovi država pred novogodišnje i božićne praznike šalju umirujuće i poruke solidarnosti. Ali Aleksandar Vučić – jok. On građanima Srbije prijeti građanskim ratom, partijskom paravojskom, istragom do posljednjeg „stranog plaćenika i domaćeg srbomrzca“, opskurnim blaćenjem oponenta i atmosferom mržnje kao državne politike.
„Sve sam ga ja to naučio“, zadovoljno može trljati stomak Vojislav Šešelj.
Propadanje u zemlju
Mada je učitelj nebeski podigao ljestvicu, učenik ga je nadamašio bar na jednom polju. Jer i u najvećem mraku ratova i šovinizma devedesetih, režim nije pratio i na posebno ogavan način klevetao posjetioce iz inostranstva; čak je i tada Beograd uspjevao ostati kosmopolitski grad u kojem ima mjesta za svakoga.
Sada više nije tako. Udbaško-tabloidno praćenje i blaćenje stotinjak studenata iz Zagreba da su hrvatski špijuni – nema presedana. Ali to još i nekako. Međutim, kada je Vučić dodao da bi, u vrijeme kada je on studirao, kolege iz Hrvatske odamah najurili, čovjeku ne preostaje ništa nego da pogne glavu i propadne u crnu zemlju od srama.
Osmjeh druga Staljina
Na stranu kako predsjednik republike i rođeni Beograđanin doživljava vlastito dostojanstvo, ali barem bi o državi koju predstavlja morao povesti računa. Naime, izjavom o studentima iz Hrvatske duboko je osramotio i ponizio sve građane glavnog grada i čitave Srbije. A da sve bude još kulovskije, neko je smislio da tim djevojkama i mocima iz Zagrebe na granici ostavi kutiju bočica rakije sa zastavom Srbije na etiketama. Nema šta, humor dostojan Staljina u državi čiji je cilj – bar tako tvrdi – ulazak u Evropsku uniju. Vučiću, Vulinu, Vučićeviću, BIA Orliću i ostalim „ozbiljnim i odgovornim ljudima“ sve je ovo vrlo duhovito.
Ipak, što zapravo želi predsjednik Srbije? Sudeći po njegovim svakodnevnim poslanicama, on bi da ga svi vole, svaki medij hvali na isti način, a guslari mu opjevavaju navijačka junaštva. Takođe i da narod meteniše pred njegovim „istorijskim dostigućima“, po naređenju mrzi i pada u trans od obožavanja, strahuje nad svakom svojom izgovorenom rječju i sluša oborene glave dok ga ponižava sa ekrana… On je, naime, nepogrešivi vođa, a njegova vizija Srbije i Beograda svojevrsna Sjeverna Koreja 2.0 i Pjongjang na vodi.
Živio feudalizam
Vučić kaže da je protivnik Francuske i svake druge revolucije (nije poznato uključuje li to i Američku). Uglavnom, ne zove se džaba njegova stanačka paravojska – lojalisti.
Mada proziva Rosbespjera, bivšem Šešeljevom đaku istinski smeta nešto drugo iz nasljeđa pariške 1789. To su one tri riječi koje su provejavale kroz svaku potonju revoljuciju, a glase – sloboda, jednakost, bratstvo. Njihovo značenje Vučić nikad nije shvatio. Zauzvrat, huliganska skandiranja puna mržnje samo su srce njegove vlasti i politike.
