

Komentar
Petnaesti mart: Gde su svi oni ljudi?
Istorijski skup od Petnaestog marta nije bio „propuštena prilika“ nego važna stanica u borbi protiv režima. Narod je tada video koga je više, ali sada se vodi drugačija igra




Nije retkost da ljudi mnogo ulože u pravljenje internet prezentacije, angažuju dobre dizajnere, programere i autore tekstova, naprave promociju, okače sajt i potom zaborave na njega. I to nasuprot stalnim pridikama internet konsultanata da je izrada prezentacije tek deset odsto posla, dok je najbitniji deo njeno održavanje, to jest da je dobar sajt veoma sličan kućnom ljubimcu – morate se o njemu brinuti svakodnevno. Zato vam se često dešava da među nekoliko milijardi raznih stranica na internetu naiđete na „siročiće“ koji izgledaju lepo, no je jasno da su ih gazde ostavile da se sami snalaze u sajber svetu.
Druga interesantna kategorija jesu internet adrese koje su koliko juče bile žive i aktivne, a sada im ne možete pristupiti. Najpre mislite da se radi o problemu sa serverom (uvek je tehnika kriva) da biste ubrzo shvatili da sajtovi jednostavno više ne postoje. Talas nove ekonomije u povlačenju ostavio ih je da se praćakaju na suvom, te nisu preživeli do dolaska sledećeg.
Da bi toliku energiju i kreativnost ljudi koji proizvode internet prezentacije na neki način očuva u vremenu, Amerikanac Stiv Boldvin napravio je groblje veb sajtova i nazvao ga „ghostsites“ (sajtovi-duhovi). Smestio ga je na lokaciji www.disobey.com/ghostsites. Iako je njegovo „groblje“ pre svega spomenik prevelikim ambicijama „elektronske ekonomije“, Boldvin kaže da mu nije namera da se ikome podsmeva, već samo da sačuva uspomenu na prezentacije koje su nekada nešto značile a danas ih više nema. Ovde su izlistani domeni koji su „na samrti“ kao i oni koji se odavno ne odazivaju na vaše pozive, a svaki je predstavljen svojom naslovnom stranom odnosno samo „fotografijom“ prvog ekrana (screen shot). Budete li se kretali među ovim elektronskim stećcima naići ćete na mnoga nekada poznata imena („nisam znao da je i Mr. Showbiz umro, a tako je lepo izgledao“), i da iz njihove zle sreće izvučete neke pouke za sebe. Postoji mogućnost da i vi prijavite novu žrtvu koja potom dospeva na listu (i u večnost), a lista je podugačka, upozorava Stiv Boldvin. On podržava ideju da je „smrt ozbiljan posao“ te koristi priliku da prodaje podloge za miša sa reklamama za nekada postojeće sajtove i majice sa čuvenom porukom „This Page Cannot Be Displayed“ na leđima.
Budući nematerijalni, veb sajtovi iza sebe ne ostavljaju tragove postojanja, sem kada ih se ovako ovekoveči. Međutim, ima onih koji misle da nije mnogo bolje ni sa ljudima. Majkl Kibi, inženjer iz Toronta, osnovao je 1995. godine „in(ternet) memoriam“ za ljude na adresi www.cemetery.org. Da bi se neko vama drag našao tamo potrebno je da jednokratno platite deset dolara (u svrhu održavanja projekta) i da navedete osnovne podatke o preminulom. Stranice su podeljene po kategorijama, geografskom poreklu počivših ili uzrocima njihove smrti. Postoji mogućnost da na njihov „spomenik“ ostavite virtuelno cveće ili poruku, baš kao da se radi o pravom grobu.
Majkl Kibi došao je na ideju o virtuelnom groblju kada je saznao da boluje od raka i da mu nije ostalo mnogo od života. Verovao je da će njegov projekat naići na razumevanje ljudi u doba opšte digitalizacije i da će mnogima pomoći da izraze poštovanje i izbore se sa tugom. Umro je 1997. godine.


Istorijski skup od Petnaestog marta nije bio „propuštena prilika“ nego važna stanica u borbi protiv režima. Narod je tada video koga je više, ali sada se vodi drugačija igra


Zbog čega Darko Glišić vreba starije osobe? Kako režim po ko zna koji put hoće da ih prevesla? Šta im Aleksandar Vučić daje desnom, a uzima levom rukom? I šta nam govori dramatično poskupljenje domova za stare


Pored sitnih kriminalaca i vucibatina za jednokratnu upotrebu postoji jedna kasta koja je na samom dnu naprednjačkog lanca ishrane. Nazovimo ih jadnici, mada njihov opis više odgovara stenicama


Srbija je i meta-stabilna i hiper-ugrožena, i ekonomski tigar i tek što nije načisto propala, njenog predsednika i svi u svetu uvažavaju i obožavaju i hoće da ga svrgnu sa vlasti. Govor protivurečnosti imao je svoju svrhu, ali se u međuvremenu izlizao


Zašto su studentu Vukašinu Đinoviću i njegovoj majci „kobre“ oduzele karte na ulazu u pozorište? Zbog čega je smenjena Jelena Mirković, direktorka srednje škole u Loznici? Šta govori naprednjačko vređanja zaposlenih iz britanske ambasade u Aranđelovcu? I da li ste i vi postali građanin drugog reda
Režimska propaganda i njene žrtve
Šta Vučić zna o masakru u kafeu Panda i ubistvu braće Bitići Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve