

Pregled nedelje
Život u mafijaškoj državi
U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija




Dobijate li od interneta ono što i očekujete? Oh, da. Ne samo to, nego i mnogo više. Zapravo, najviše dobijamo ono što uopšte ne očekujemo, elektronsku poštu reklamnog karaktera (takozvani spam-mejl) i neželjene web stranice sa reklamama koje izviru niotkud kada pokušavamo da otvorimo sajt koji nas, u stvari, zanima (pop-ap stranice).
Gruba procena kaže da prosečan korisnik interneta u Jugoslaviji na jednu poruku od poznatnog pošiljaoca dobija najmanje još jednu od nekoga ko koristi elektronsku poštu kao reklamni kanal. U inostranstvu je taj odnos još nepovoljniji, a ovde čak nisu uračunate poruke koje generišu kompjuterski virusi.
Spam mejlom se smatra svaka poruka koju vam šalje nepoznata osoba ili organizacija u cilju promovisanja neke njihove aktivnosti, proizvoda ili usluge, a da vi nikada niste izrazili želju da takvu poruku primite. Do vaše adrese spameri dolaze ili preko lanaca sreće i sličnih pisama koje su pravi rudnik postojećih i aktivnih imejlova, zatim pertraživanjem interneta gde korisnici vrlo često objavljuju svoje adrese (recimo na ICQ-u ili na sopstvenoj web strani) i konačno nasumičnim generisanjem adresa uz neke logične pretpostavke kako bi one mogle da glase.
Pop-ap stranice (pop–up na engleskom „iskakanje“) otvaraju se uz druge sadržaje, nudeći takođe usluge i proizvode koje možda uopšte ne trebamo (naročito mi koji živimo u Jugoslaviji). I spam i pop-ap predstavljaju korak dalje od reklamnih banera na sajtovima za koje web advertajzing eksperti tvrde da su neefikasni. Za razliku od banera koje možemo ignorisati, pop-ap stranicama i spam mejlovima moramo se barem minimalno pozabaviti, tek toliko da ih ugasimo (u slučaju stranica) ili izbrišemo (kod spama). U svakom slučaju, tokom tih nekoliko sekundi njihov sadržaj privlači našu pažnju, što je otprilike sve čemu se oglašivači i nadaju. Stoga su njihove poruke (proverite) vrlo direktne na prvi pogled u prvoj rečenici i prava je umetnost tu smestiti sadržaj koji će čitaoca naterati da okleva koji sekund duže nad opcijom close/delete. Ova moda je u punoj ekspaniziji i naredne godine se očekuje porast spam mejlova od oko pedeset posto.
Razlog što se mnogi bune zbog ovih, reklo bi se, bezazlenih i lako uklonjivih poruka jeste taj što one uvećavaju naš promet na internetu, tj. mi ih u izvesnoj meri finansiramo jer zbog njih provodimo (neželjeno) više vremena na mreži! Jedan od predloga da se ovo u budućnosti umanji jeste naplaćivanje svake imejl poruke, odnosno oslobađanje od plaćanja ukoliko je primalac označi kao željenu. Slanje poruke na milion adresa (što je sada gotovo besplatno) u tom slučaju koštalo bi na desetine hiljada dolara i ne bi bilo tako primamljivo.
S druge strane, tvrde oglašivači i provajderi, spam i naročito pop-ap stranice delimično finansiraju internet sadržaje dajući nam utisak da je tamo sve besplatno. Njihovim ukidanjem cena pristupa će porasti, a većina sajtova morala bi da uvede pretplatu. A sve što ovi oglašivači od vas traže jeste da imate sporije reflekse.


U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija


Milo Đukanović vladao je Crnom Gorom 32 godine. Vučić bi bar toliko da mešetari Srbijom, znači još jedno 18 godina – policijskom silom, tajnim službama, paravojnim partijskim formacijama, zauzdanim pravosuđem i pobesnelim tabloidima


Režim igra na sve ili ništa. Vučić nema apsolutno nikakvu ideju šta da radi, osim da pokuša da vlada, doslovno, policijskom silom i tabloidima. Jer državni sistem se kao posledica nasilja, krađe i nesposobnosti raspao, kao u Zaječaru


Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara


Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve