

Pregled nedelje
Šta je osvetlio plamen Jaćimovićevog autobusa
Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem


Neke veoma zanimljive stvari dešavaju se od poslednjeg utorka u avgustu, kada je Evropska komisija naložila kompaniji Epl da plati Irskoj 13 milijardi evra na ime poreskog duga. Svašta je u toj odluci neobično, a najviše to što joj se protivi upravo Irska, zemlja na čiji račun treba da legne suma koja će joj pokriti dva i po godišnja budžetska deficita. Potom, Irska će dobiti novac iako je Evropska komisija optužuje da je muvala sa evropskim zakonima i napravila dil sa Eplom kojim mu oprašta porez u zamenu za to da evropska centrala kompanije bude u toj zemlji. Nije Epl jedina velika tehnološka firma koja Evropu pokriva iz Dablina, upravo spremnost Iraca da slobodnije tumače evropske zakone privukla je gotovo sve, sem onih trgovačkih (poput Amazona) koji su sreću pronašli u Luksemburgu. Gde takođe ima poreskih rupa i to izgleda crnih.
Oglasila se i Austrija. Tamo tvrde da Amazon u njihovoj zemlji plaća manje poreza nego prosečan kiosk za viršle u Beču, iako obrću milijarde. Pritom, ovo nije duhovita metafora, već opis realnog stanja. Zahvaljujući evropskim zakonima moguće je prodavati svoju robu svuda i plaćati samo PDV, dok se svi porezi na dobit, profit i ostalo plaćaju u zemlji gde je evropsko sedište firme. Recimo, u Irskoj gde je porez dogovoren na maksimalnih jedan odsto (2014. Epl je platio tek 0,005 odsto), iako sve druge firme u toj zemlji na dobit plaćaju 12,5 odsto.
Epl se žalio, mada ne bi trebalo da se mnogo muči sa plaćanjem ove impozantne sume. Kompanija ima više od 200 milijardi evra keša od čega je većina, doduše, investirana u obveznice i slične papire. Taj novac drže uglavnom izvan SAD upravo da bi izbegli ogromne poreze u matičnoj zemlji. Ako bi Epl poželeo da dobit koju je napravio, na primer, u Srbiji prebaci u američku banku, morali bi da plate nestimulativnih 40 odsto poreza. Prvi čovek kompanije Tim Kuk izjavio je pre nekog vremena da su američki poreski zakoni pisani u kameno doba (čitaj – pre digitalizacije) i da moraju da se menjaju, jer se u eri interneta drugačije posluje, što države ne razumeju. Sada je i on promenio pesmu. Najavljuje da će Epl početi da prebacuje svoj novac u Ameriku, pošto svet više nije bezbedno mesto za čuvanje para. Što nije ohrabrujuća poruka u kontekstu opštih zaoštravanja.
Evropska komisija se suprotstavila Eplu (i Irskoj) jer tvrdi da je to što rade krajnje sebično. Ircima su dovoljne evropske mrvice, jer sve idu njima. Ostali prolaze baš kao što rekoše Austrijanci, dok bi u slučaju da se Irska disciplinuje, Epl verovatno razmislio o selidbi ili širenju evropske poslovne mreže (ne treba je mešati sa prodavnicama). Pa bi podela novca od poreza bila ravnopravnija i obilnija.
Kao što reče Tim Kuk, digitalna ekonomija ne poznaje granice, možete prodavati kifle u Beogradu, a porez plaćati na Devičanskim Ostrvima samo ako ste smislili aplikaciju koja to podržava. Rđava navika Srbije je da ne prati pažljivo svetske trendove i ne prilagođava se promenama na vreme. Posebno je osetljivo pitanje poreske politike, moglo bi se dogoditi da Srbija krene da stimuliše razvoj IT sektora raznim povlasticama (daleko bilo subvencijama), a da krajnji rezultat budu tek informatičke filijale čije se centrale nalaze u poreskim rajevima poput Irske.
Ko to ne skapira na vreme, stabilnost svojih finansija baziraće na sirotom uličnom prodavcu viršli. Pod uslovom da i njega digitalna manguparija ne nagovori da pređe na neuhvatljive bitkoine.


Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem


Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa


Raspiše li Vučić izbore za leto, studentski pokret i zborovi moraju biti spremni. Iskustva stečena u Kuli, Sevojnu ili Aranđelovcu su dragocena, ali ne i dovoljna. Današnji mali propusti, već sutra mogu biti fatalni. U pitanju je budućnost Srbije


Upisivanje Brenta Sadlera kao direktora medija Junajted grupe je pretposlednji korak u puzajućem davljenju kritičkih medija. Vlast to neće spasiti, ali je barem publika dobila važnu lekciju


Zašto režim nastoji da razvali Univerzitet u Beogradu? Koga i čega se boji? I kakve veze s tim ima poziv na politički dijalog?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve