
Pregled nedelje
Kosjerić: Može li još jedan pokušaj da promeni sve
Mogu li studenti i opozicija da nadoknade 51 glas na ponovljenim izborima na biračkom mestu broj 25 u Kojeriću? Da li je to nemoguća misija ili još jedan pokušaj koji menja sve
Mnoge vrednosti – solidarnost, suživot sa prirodom, odnosi među komšijama, zdrava socijalizacija i zdrav razvoj dece – vezane su jednom delom za životni prostor. A njega nam otimaju. Betonirajući zele površine, betoniraju nam život
„Nemate vi toliko para koliko mi imamo drugara”, viče mladić na sinoćnjem građanskom protestu, jednom u nizu, u Bloku 63. Tu su i deca od sedam-osam godina sa roditeljima, mladi i stari Novobeograđani koji pokušavaju da odbrane zelenu površinu u Ulici Jurija Gagarina na kojoj se planira izgradnja višespratnica. Protesti su i na Bežanijskoj kosi, i tamo muče sličnu muku. I da je ovo pravna država mogla bi da sledi rasprava o pravima građana i pravima investitora, o tome da li gradska vlast vodi računa o dobrobiti svojih građana i kvalitetu njihovog života, ili ne. Ali nije.
U tom opštem mestu o odsustvu institucija krije se mnoštvo priča poput ove – o borbama na lokalu u duhu Davida i Golijata, gde prvi ne sme da odustane, a drugi melje sve pred sobom. A investitori i građevinske firme u Srbije su zaista Golijati. Dok drndaju bageri i zuje mešalice za beton, stanovnici Beograda postali su građani drugog reda u vlastitom gradu. U prestonici cveta divlja gradnja – sve će to vlast ozakoniti, pitajte kandidata za gradonačelnika Šapića. Stanovi niču kao korov, investitori vedre i oblače i nema tog javnog interesa koji će biti zaštićen ako se na neku parcelu nameri podoban investitor.
Otuda sumnja i u spontanost onih požara posle kojih iz zgarišta, kao feniks, nikne poslovno-stambeni kompleks.
Za našu decu
Kada ste čuli da vlast planira na nekoj, iole većoj, površini novi park, da štogod ozeleni, da, kao što to postoji u evropskim gradovima, napravi celinu – terene usred zelenila, pešačke staze i drvorede, prostrane livade na kojima se leti leži na prostirci i čita knjiga? Umesto toga, zelene površine i javni prostori nestaju pod betonom i zgradurinam, traje besomučna seča drveća. U izokrenutoj verziji one Zmajeve pesme: gde god se nađe zgodno mesto, tu se posadi zgrada, a investitor je blagodaran pa će da nagradi „bilo tebe, bilo brata tvog.“
Provlačimo se između uličica – koje su sve uže – jer se investitori šire, a nema ni dovoljno parkinga, pa su automobili načičkani po trotoarima kojih tako praktično više nema…
Ovaj urbanistički haos i nasilje, u kojem je korupcija ukorenjena, je vrlo pogodan i za razgradnju zajednice, za dalje urušavanje društvenog života. Jer mnoge vrednosti – solidarnost, suživot sa prirodom, odnosi među komšijama, zdrava socijalizacija i zdrav razvoj dece – vezane su jednom delom i za prostor.
Hoće li naša deca fudbal igrati samo u zatvorenim salama, i to oni čiji roditelji imaju da plate za trening? Hoće li naša deca, na koju su se toliko pozivali, učiti kako da se ponašaju jedni sa drugima, da brinu o mlađima od sebe, samo pod budnim okom odraslih i u virtuelnom svetu, dok ne porastu dovoljno da idu u grad? Kako će naša deca igrati žmurke kao bez duše – i to svi zajedno, od tri do deset godina, što još uvek rade po nekim novobeogradskim blokovima – ako ih svedemo na dve ljuljaške, tobogan i po jedno drvo?
Beograđani, ujedinite se
Zato, dok vlast i takozvane institucije štite investitorski urbanizam, građani – kako bi sačuvali minimum kvaliteta života – moraju da se samoorganizuju i da rade ono što bi zapravo trebalo da bude posao predstavnika vlasti.
Ta borba iziskuje upornost, uključivanje svih aktera koji mogu da pomognu – od struke, preko medija, do opozicije – pa i solidarnost odnosno ujedinjenje Beograđana. Za ono malo drveća, parkova i otvorenog prostora koji je preostao – da bismo imali šta da dišemo i gde da se susrećemo.
Mogu li studenti i opozicija da nadoknade 51 glas na ponovljenim izborima na biračkom mestu broj 25 u Kojeriću? Da li je to nemoguća misija ili još jedan pokušaj koji menja sve
Srpska Vlada je izabrala komandanta „Belih orlova“ Dragoslava Bokana za predsednika Upravnog odbora Narodnog pozorišta ne bi li se u njemu orilo „Aco Srbine“ umesto „Ruke su vam krvave“
Šta će Vučić kad mu istekne drugi predsednički mandat 2027. godine. Ustav ne predviđa treći. Da neće možda u političku penziju
Nema Aleksandar Vučić toliko batinaša, crnih džipova, plaćenih ćacija da pokrpe sve rupe koje je svojom nezajažljivom i nestabilnom prirodom napravio
Dramatičan apel zaposlenih u Junajted mediji pokazuje šta može da se desi kad medije kontrolišu režim i korporacije. Srbiji se dešava sada. Ako publika to ne prepozna, preti još crnji medijski mrak
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve