Foto: Tanjug
Predsednik Srbije se najkomotnije oseća kad sam samcit vodi zemlju. Demokratska skupština, kompetentna vlada i slobodni mediji samo bi ga ometali
Narodna skupština ponovo radi. Izbori u Velikom Trnovcu okončani su iz petog pokušaja, Šaip Kamberi je postao poslanik i konačno se može zakazati konstitutivna sjednica saziva izabranog prije tri mjeseca. Uf, još jedna politička kriza je uspješno prebrođena, vatromet može početi…
Ali – iskreno – da li ikome nedostaje skupštinski život? Na stranu prostakluk vladajuće većine, poltronska lupetanja, šikaniranje opozicije i slično. Stvar je u tome da se već dvanaest godina tamo ni o čemu ne raspravlja što već unaprijed nije odlučio Aleksandar Vučić. Poslanici mu dođu poput dekora, sasvim u skladu sa skulpturama „Igrali se konji vrani“ na ulazu u Narodnu Skupštinu.
Isto je i sa vladom. Čim polože zakletvu, premijer i ministri prelaze u tehnički mandat sa neograničenim rokom trajanja (čuvaju ih na suhom i tamnom mjestu). Inicijative ili reformatorski potezi nisu u njihovom djelokrugu, već isključivo zahvaljivanje Vučiću u svakoj prilici na mudroj politici i vođstvu. Zato je savršeno irelevantan sastav buduće vlade. Neka imena će biti nova, sve ostalo ostaje po starom.
A kako bi drugačije? Predsjednik Srbije čak i u dobu krajnje neizvjesnosti ne odustaje od decenijske prakse da sam samcat vodi zemlju. Ništa mu ne fali – demokratska skupština, kompetentna vlada i slobodni mediji samo bi ga ometali.
Ukoliko je na početku ruskog napada na Ukrajinu djelovalo da bi okolnosti mogle natjerati Vučića da prelomi na evropsku stranu, sada je nada na aparatima za reanimaciju. Razlog je zadržavanje čuvene „slobode odlučivanja“. Naime, priklanjanje Evropskoj uniji podrazumijeva i prihvaćanje njenih institucionalnih procedura i pravila – čisto da Srbija i na unutrašnjem planu napravi distancu od Putinovog modela vlasti.
U takvom ambijentu Vučić se osjeća osujećeno i sputano. Mnogo je komotniji u zaostavštini devedesetih godina. Tada je veći dio svijeta išao u jednom smjeru, a Srbija u suprotnom. Vučiću je i onda bilo super, pa ne vidi nikakav razlog da se otrgne od svog formativnog perioda. Da jeste, ne bi – „da narodu bude jasno“ objašnjavao današnji svijet i prilike kroz „Oluju“, „Bljesak“ i NATO bombardovanja prsta uprtog u kule Kremlja. Ništa tu nije slučajno.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Studenti akcijom „Buna park“ prikupljaju sredstva za vanredne izbore, a građani su na protestu ispred zgrade RIK-a. Za to vreme iz Pionirskog parka se ore četničke pesme
Studenti u blokadi ETF-a deliće pamflet po zborovima građana u Srbiji za sve „koji slušaju a ne vide, gledaju a ne čuju", ujedno pozivajući na protest 28. juna
U Beogradu je prvi protest počeo ispred Pravnog fakulteta, a drugi je najavljen za 18.30 ispred zgrade RIK-a zato što „Cirkus mora da stane“, istovremeno kad i „Priprema za Vidovdan“ u Sremskim Karlovcima
Po receptu pred svaki veliki protest koji su organizovali studenti, režimski mediji i njihovi gosti pred Vidovdan pokrenuli su novu akciju zastrašivanja građana
Predsednik Srbije predlaže izmene Ustava koje bi zaštitile građane od prinudnog iseljenja iz sopstvenog doma tokom izvršnih postupaka
Mogu li studenti i opozicija da nadoknade 51 glas na ponovljenim izborima na biračkom mestu broj 25 u Kosjeriću? Da li je to nemoguća misija ili još jedan pokušaj koji menja sve
Srpska Vlada je izabrala komandanta „Belih orlova“ Dragoslava Bokana za predsednika Upravnog odbora Narodnog pozorišta ne bi li se u njemu orilo „Aco Srbine“ umesto „Ruke su vam krvave“
Šta će Vučić kad mu istekne drugi predsednički mandat 2027. godine. Ustav ne predviđa treći. Da neće možda u političku penziju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
