Komentar
Šolcov dil sa Srbima: Nama litijum, vama Vučić
Hitanje kancelara Olafa Šolca u Beograd pokazuje koliko je litijum vanredno važan Nemačkoj. Stvar je pikantna jer Aleksandar Vučić prvi put otvoreno kreće protiv volje većine naroda
Pao nam je sistem! Ove čarobne reči, mantra takoreći, mogu da sa svakog šaltera oteraju i najupornijeg i najdžangrizavijeg građanina. Poneki se opredele za čekanje u nadi da će sistem „proraditi“, ali većina smatra da je u pitanju viša sila, Božija volja naprosto, te se ne upuštaju ni u prepirku sa službenicima. Za šta smo, inače, masovno spremni čak i kada debelo nismo u pravu (tada, zapravo, i najviše).
Od kada su našli svoje mesto na šalterima, bankarskim, opštinskim ili kakvim drugim, računari su postali idealno opravdanje za sve. Za razliku od „ljudskog faktora“, njihova neposlušnost ne rezultira sasvim logičnim pitanjima od strane građana (iako je i za rad računara odgovoran neki živi stvor). Da li biste na izjavu bankarskog službenika da „ne zna gde su vaše pare, ne zna da li ćete ih ikada dobiti ako ih uopšte više imate i ako banka ima para“ reagovali sa istom ravnodušnošću kao kada vam jednostavno kaže da je „pala mreža“? Da li između tih dveju stvari ima razlike? Nema. Samo što nas potonje objašnjenje ostavlja u slatkoj neizvesnosti, pa verujemo da će sve biti u redu čim sistem malo dođe k sebi. I uglavnom biva tako. Pitanje je samo do kada.
Suočeni sa prošlonedeljnim kolapsom izvesnog broja servera zbog kompjuterskog virusa slamer, ljudi u Americi počeli su da insistiraju na nekim odgovorima. Da li u slučaju problema sa kompjuterskim sistemom neke banke ili službe njeni klijenti, odnosno korisnici imaju pravo da čuju o kakvom je problemu reč? Budući da je upotreba računara u SAD masovna (više od polovine domaćinstava priključeno je na internet), ta sprava je prilično demistifikovana, do te mere da se pojedine mušterije iz reda nude da „otklone kvar“ samo ako im se kaže gde škripi. Ako im bankomat u bilo koje doba ne izbaci novac na koji polažu pravo, žele da znaju šta je tome uzrok budući da taj servis uredno plaćaju. Da li je u pitanju obično „zamrzavanje“ servera zbog nekog sitnijeg softverskog propusta ili je u toku hakerski napad koji može biti bezazlen, ali može predstavljati i klasičnu pljačku novca ili podataka? Ukoliko ste nekoj instituciji poklonili poverenje, najmanje što očekujete jeste da vam bude uzvraćeno istom merom, ako ni zbog čega drugog a ono da biste znali kakvim ste opasnostima izloženi.
Mišljenja o pristupu ovom problemu su podeljena. Neke banke i administrativne službe u Americi smatraju da nije dobro iznositi u javnost takve podatke jer se time, po njihovom mišljenju, povećava interesovanje hakera za nove napade (a i loše je za reputaciju, može zaplašiti klijente). To se ne odnosi na medije: ukoliko postave pitanje šta se događa, sigurno će dobiti odgovor. Drugo mišljenje, koje podržava i velik broj firmi koje prave bezbednosni softver, jeste da u javnost treba izaći sa detaljnim informacijama o napadu budući da to obeshrabruje hakere (opet po njihovom ubeđenju). To im je, vele, jasna poruka da je neka rupa zatvorena, istovremeno i upozorenje drugima da se dodatno zaštite. Konačna odluka je na korisniku usluge: da li će verovati onima koji su iskreni prema njemu, ma kakva istina bila, ili će se opredeliti za koncept uživanja u neznanju.
Mi, naravno, nismo Amerika, što ne znači da imamo manje prava na informacije. Sećate li se da je ovde iko ikada objavio iz kog konkretnog razloga njihova kompjuterska mreža trenutno ne radi (ili nije radila)? A jeste li vi ikada to pitali nekoga sa druge strane (privremeno nefunkcionalnog) šaltera?
Hitanje kancelara Olafa Šolca u Beograd pokazuje koliko je litijum vanredno važan Nemačkoj. Stvar je pikantna jer Aleksandar Vučić prvi put otvoreno kreće protiv volje većine naroda
Deluje da je Muzej Nikole Tesle zloupotrebljen zbog interesa Beograda na vodi, da mu je prostor zgrade starog „Jugošpeda“ namenjen ne zato što mu tako odgovara, nego zato što Beogradu na vodi nedostaju turisti
Fiskalni savet bio je jedina preostala institucija sa kičmom. Na njegovom čelu je trinaest godina bio prof. Pavle Petrović. Vučić mu je sada uručio otkaz. Dosta je bilo kritike
Ako je svako javno grupisanje – političko, kako se izboriti s paradoksom i opasnošću od toga da grupa koja se konstituisala kao politička razori i zatruje političko tkivo iz kojeg je iznikla? Onako, kako su to uradili Francuzi
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve