Brat do brata, uz Marka Komandanta

Hrabar kao lav i nepristran kao smrt, Ivica Dačić je zabranio održavanje festivala „Mirdita, dobar dan“, ali i okupljanje protivnika ove manifestacije.

Čitalac ovdje mora zastati i počešati se iza uha. Crni ministre unutrašnjih poslova! Čemu rastjerivanje huligana i desničara sa sve Markom Vučkovićem zvanim Komandant – sivom eminencijom Zvedinog kopa „Ultra bojs“ – kad ste im dali sve što su tražili? Da vas nisu malo poplašili?

Jer – pisala je Nova S – Komandant Marko „može za kratko vrijeme okupiti oko 1000 prekaljenih huligana, spremnih na sve“. Ako im zaista niko ne može stati na kraj, onda čitav režim od Vučića, Vučevića, Dačića pa naniže, može horski otpjevati „A sad adio“ nad svojim frazama da „niko nije jači od države“. Jer – jeste. Zove se Komandant Marko.

Ipak, ovdje treba zastati. Već deceniju i kusur Zvezdini kopovi nisu ni kakvoj koliziji sa režimom. Naprotiv, mnogo što ih spaja – od politike do biznisa. Zašto bi „Ultra bojsi“ sjekli granu na kojoj sjede? Dakle, nije Komandant Marko jači od države. On je država. Točnije – dio naprednjačkog režima koji ju je oteo i s njom se totalno poistovjetio.

Zbog toga treba sumnjati u Dačićeve motive. Pogotovo što su i ranije desničari i huligani prijetili učesnicima festivala „Mirdita, dobar dan“, pa je uvijek bilo dovoljno policije u pancirima i štitovima da održi čuveni javni red i mir. Što li se promijenilo?

Odgovor je u slomu naprednjačke politike vezane za Kosovo poslije sukoba u selu Banjska. Vlast po tom pitanju više ne može pokazati mišiće – blokade puteva u Kosovskoj Mitrovici i izvoženje haubica na ledine oko Raške su prošlo svršeno vrijeme. Istovremeno, položaj Srba na Kosovu dramatično se pogoršava iz dana u dan. To više nije moguće zaogrnuti zastavom u Ujedinjenim nacijama.

Rješenje je ipak nađeno. Prvi potez je povukao Aleksandar Šapić uskrativši festivalu podršku grada Beograda. A kad se „Mirdita, dobar dan“ trebala održati u Dorćol Placu, poslani su Komandant Marko i ekipa. Što je dalje bilo zna se – još jedna „veličanstvena srpska pobjeda“.

„Mirdita, dobar dan“ ima mali značaj kako u Prištini, tako i u Beogradu. Od ovog festivala nikakvu konkretnu korist nema Srbin u Goraždevcu, niti Albanac u Bujanovcu.  Ipak, predstavlja kakav-takav kanal za srpsko-albansku komunikaciju, pa makar se na festivalu okupljali samo istomišljenici.

Ovako, poslije svega, jasne su dvije stvari. Prva: naprednjački primjer pravog patriotizam su Komandant Marko i ekipa sa tribine. I druga – kad god se režim poželi srbovanja, ludovanja i narodnih očiju zamazivanja, eto desničara da ga podrže poput omladinaca Novog DSS-a koji jedini u poznatom kozmosu znaju da je „festival protuustavan.“

Sve brat do brata, zar ne?