

Pregled nedelje
Da vam se digne svaka dlaka u kosi
Prisluškuju li vas? Bez brige – prisluškuju. Prikupljaju li vaše lične podatke? Nego šta. Prate? Sasvim moguće. Prete li vam? Kako je kada to osetite na sopstvenoj koži, pitajte Verana Matića


Možda ste mislili da samo mi, na ex-Yu prostorima, ovom festivalu lakih melodija pridajemo preveliki značaj. Naravno, nije tako jer se preko malograđanskog ukusa i sklonosti ka kiču gotovo 200 miliona TV gledalaca diskretno menja javno mnjenje
Protekle nedelje, širom Beča, na transparentima je pisalo: „Beč 12 poena!“
Najistureniji deo Balkana, odskočna daska ka Ujedinjenoj Evropi i kolevka srednjoevropskog duha, ovim putem sebi je odao priznanje za organizaciju Evrosonga.
Globalno raspevano odmeravanje geopolitičkih odnosa održano je po 60. put u srcu Evrope. Time je postavljen Ginisov rekord za najduže međunarodno muzičko takmičenje, što dokazuje da su malograđanski kič i sladunjava osećajnost (zlobnici bi rekli glupost) – neuništivi!
Sve se poklopilo na ovogodišnjem Evrosongu. Pobednica, koja je takmičenje donela u Beč, famozna Končita Vurst, postala je globalni znak za drugačiji polni i seksualni izbor. Izborila se sa predrasudama i dala priliku Austriji da se pokaže kao tolerantna sredina, daleko od mržnje prema LGBT populaciji, kao cvet političke korektnosti, daleko od nasleđa fašizma i ekstremne političke desnice.
Pragmatične Bečlije shvatile su da je neuporedivo lakše izgraditi imidž modela EU tolerancije – preko Evrosonga, makar on bio praktično Parada muzičkog ponosa, nego rešiti problem netrpeljivosti prema Južnjacima, Balkancima i ostalim auslenderima.
Tokom prenosa videli smo Končitu i tri voditeljke, rasne gracije koje su simbolizovale Aziju, Evropu i Afriku – ujedinjene u bečkoj dekadenciji i hedonizmu. Ova linija se nastavila tokom cele manifestacije gde ništa nije prepušteno slučaju. Moto ovogodišnjeg Evrosonga bio je „Gradimo mostove“, prema drugim narodima, ljudima i kulturama. Pokazalo se da je to bio odličan PR potez. Tolerancija prema istopolnoj ljubavi dostigla je ove godine svoj vrhunac, pa su poljupci među dečacima ili devojkama u spotovima i najavama nadmašili hetero nežnosti. Naravno da nemam ništa protiv istopolne ljubavi, ali je ovde praktično Evrosong izjednačen sa homo ikonografijom. Slično je, ali ipak nije isto.
Upravo tu leži suština problema sa Evrosongom. Možda ste mislili da samo mi, na ex-Yu prostorima, ovom festivalu lakih melodija pridajemo preveliki značaj.
Naravno, nije tako jer se preko malograđanskog ukusa i sklonosti ka kiču gotovo 200 miliona TV gledalaca diskretno menja javno mnjenje.
Evropa je danas ostrvo na koje želi da se ukrca ogroman broj emigranata iz Afrike ili Azije. Zato je neobično važno da budete deo ove raspevane bajke, makar da ste Izrael ili Azerbejdžan. Poruka ostatku sveta glasi: evo nas u Evropi, siti smo i raspevani, neviđeno smo tolerantni, pogledajte kako prihvatamo nastupe osoba sa Daunovim sindromom iz Finske, ili invalida, kao što je lepa Poljakinja u kolicima, a homoseksualci su ovde pre pravilo nego izuzetak. Važno je samo da smo svi Evropljani i imamo uredne prijave boravka, onda ste pozvani na ovaj bal.
Bečki Evrosong biće upamćen po učešću Australije. Ako tražite logično objašnjenje za činjenicu da je kontinent Australija postao deo evro-kiča, naći ćete ga na istom mestu gde nastaje ideja o bradatoj ženi Končiti Vurst. Identitet definišete sami, pa je samo važno da nešto mnogo želite i vaša želja će se pre ili kasnije ispuniti. Vi ste ono što želite da budete!
Naravno, ne treba smetnuti s uma i komercijalni efekat ove manifestacije, naročito ako u obzir uzmete činjenicu da je ove godine po prvi put Evrosong emitovan u Kini u direktnom prenosu. Organizatorima je sekira definitivno upala u med i otvorilo se tržište o kojem su mogli samo da sanjaju. Ako se Kinezi „prime“, a sigurno hoće, jer kič je univerzalan osmeh kosmosa, eto nama kineskih pevača za godinu-dve. Pitam se samo kako li se snašao komentator na kineskoj televiziji po pitanju gej ikonografije. Kakav li je stav Komunističke partije po ovom pitanju?
Tu se nije snašla ni naša Duška, pa je diskretno prećutkivala ili interpretirala istopolnu simboliku Evrosonga. Naš javni servis izgleda još nije spreman da se deklariše po ovom pitanju. Nastup Srbije je ove godine primer partnerstva između RTS-a i privatne produkcije Beoton, što se moglo videti kroz neprekidno pojavljivanje i mahanje Saše Mirkovića, estradnog menadžera ovdašnjeg. Čovek se toliko smeškao i mahao da je u par navrata uspeo da zakloni i našu Bojanu u grin rumu.
Posle polufinala malo su nam porasla krila i nadali smo se dobrom plasmanu. Kada je glasanje počelo i kada je postalo jasno da nećemo pobediti, entuzijazam u prenosu je eksponencijalno opao i pojavili su se jetki komentari. Završili smo na 10. mestu, a javnost je dobila novu zanimaciju, aferu oko nepravilnog glasanja, mada se naša pozicija ni u slučaju revizije rezultata ne menja. Od Crne Gore dobismo 12 poena, a od ostalih tradicionalnih saveznika – ćorak! Bilo je malo prepucavanja sa Albancima na društvenim mrežama, znate ono: oni nama „debela vam pevačica“, mi njima: „pogledajte semafor“.
Pobedio je Šveđanin sa razigranim hologramima, ispred rasplakane Ruskinje i tri operska metroseksualca iz Italije. Očekivano, zar ne? Šveđanin će albanskim fanovima možda morati da objasni kako se slikao sa albanskom zastavom ispod svojih nogu, ali to nema više veze sa pevanjem.
Na kraju, Evrosongu u Beču prethodila je serija protesta pod nazivom „Dani haosa“ u organizaciji pankera i levičarskih organizacija. Osim neslaganja sa muzičkim ukusom, pankeri su želeli da skrenu pažnju na bacanje ogromnih para iz budžeta koje bi mogle mnogo pametnije da se upotrebe. Slično nedavnim protestima studenata u Milanu, javnost iritira licemerje velikih manifestacija sa zvučnim porukama tolerancije koje su isključivo deklarativne prirode. Budžet Evrosonga verovatno je dovoljan za sanaciju posledica zemljotresa u Nepalu ili godišnjeg budžeta Malija. Lepo pevaju ti Afrikanci i ostala globalna sirotinja, ali daleko im lepa kuća. Mnogo brate mrače, nekako mi nisu za Evrosong.


Prisluškuju li vas? Bez brige – prisluškuju. Prikupljaju li vaše lične podatke? Nego šta. Prate? Sasvim moguće. Prete li vam? Kako je kada to osetite na sopstvenoj koži, pitajte Verana Matića


Istorijski skup od Petnaestog marta nije bio „propuštena prilika“ nego važna stanica u borbi protiv režima. Narod je tada video koga je više, ali sada se vodi drugačija igra


Zbog čega Darko Glišić vreba starije osobe? Kako režim po ko zna koji put hoće da ih prevesla? Šta im Aleksandar Vučić daje desnom, a uzima levom rukom? I šta nam govori dramatično poskupljenje domova za stare


Pored sitnih kriminalaca i vucibatina za jednokratnu upotrebu postoji jedna kasta koja je na samom dnu naprednjačkog lanca ishrane. Nazovimo ih jadnici, mada njihov opis više odgovara stenicama


Srbija je i meta-stabilna i hiper-ugrožena, i ekonomski tigar i tek što nije načisto propala, njenog predsednika i svi u svetu uvažavaju i obožavaju i hoće da ga svrgnu sa vlasti. Govor protivurečnosti imao je svoju svrhu, ali se u međuvremenu izlizao
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve