img
Loader
Beograd, 17°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Ova situacija

Miris devedesetih na Andrićevom vencu

09. март 2022, 20:04 Filip Švarm
Copied

Šta spaja Aleksandra Vučića i Slobodana Miloševića? Kako to da nakon trideset godina prvi koristi parolu drugog da s njim “nema neizvesnosti”? Kuda vodi lična svevlast, spojena sa preplašenim i poltronskim okruženjem, nedostatkom dijaloga, strogo kontrolisanim medijima i razvaljenim javnim mnjenjem? I može li Vučić išta naučiti iz Miloševićevog i Putinovog primera

Ruski napad na Ukrajinu nije isto što i početak ratova u Jugoslaviji 1991. Nisu ni posljedice. Ali – toliko toga je poznato i zastrašujuće.

foto: draško gagović
…

Stariji čitaoci pamte: poznati svijet nestaje poput dima, strah od budućnosti raste, dobrih vijesti nema, a neće ih ni biti. Sve što je do jučer bilo značajno više nije. Kao i prije trideset i više godina, važno je samo da sutra ne bude gore nego što je danas – životne planove mijenjaju oni o preživljavanju.

Sličnost sa devedesetima ovdje ne prestaje. Vlast u Srbiji drže ljudi politički formirani u okvirima režima Slobodana Miloševića ili, kasnije, na njegovim tekovinama. Kada je trebalo, nisu zapazili pad Berlinskog zida, niti im sada ulazi u glavu da je završeno sa sjedenjem na dvije stolice. Točnije – deklarativnim zalaganjem za evropske vrijednosti i metanisanjem pred Putinom, uz stalno isticanje kako nam je srce na istočnoj strani. Da je imalo drugačije, ne bi se u Beogradu održao miting podrške napadu na Ukrajinu kakav ni u Moskvi nije organiziran.

O konfuziji nalik na onu iz devedesetih svjedoče i potezi Aleksandra Vučića. Ako ne širi paniku, onda zaziva boga moleći za mir. U međuvremenu hvali sam sebe reklamirajući rutinske poteze svake države – na primjer, popunjavanje robnih rezervi – kao neizrecive uspjehe svog režima. Zapravo, osvijetljen plamenom iz Ukrajine, Vučić govori isto ono što je i Milošević poručivao 1990, pred prve višestranačke izbore u zemlji. A to je da s njim “nema neizvjesnosti”. Ukoliko ova obećana “izvjesnost” nije jak razlog građanima da se zamisle 3. aprila, pitanje je što jeste.

Naime, niti jedan problem Srbije nije nestao. Tu su Rio Tinto, zagađenje, sistemska korupcija, pravna nesigurnost, kriminal, medijska pomrčina, dalje srozavanje demokratskih vrijednosti… Ni sa čim od pobrojanog naprednjaci se neće uhvatiti u koštac – u suprotnom, udarili bi sami na sebe.

Vučićeva “izvjesnost” ne obećava mnogo ni kada je u pitanju međunarodni položaj Srbije. Mada nije jedini odgovoran za mizerne odnose sa državama bivše Jugoslavije, iz službenog Beograda nema ni ozbiljnog pokušaja njihovog unapređivanja. Što je Vučiću i ekipi na pameti, dovoljno govori Vulinov “Srpski svet”. Ta budalaština ponovo je izazvala hinjeni ili stvarni strah od Srbije, protiv nje ujedinila većinu zemalja iz regiona i otežala položaj tamošnjih Srba. Srećom, posljedice su neusporedivo manje od Miloševićevog ujedinjavanja srpstva u jednu državu.

Međunarodni položaj Srbije uvjetuju i odnosi sa susjednim državama. Izuzev Bosne i Hercegovine, sve ostale su članice NATO-a. U tom kontekstu, Vučićevo prenemaganje i otezanje da osudi ruski napad na Ukrajinu nisu prošli nezapaženo. A kada je Srbija to uradila u Ujedinjenim nacijama jer nije mogla izbjeći, nova mantra ili, još bolje, pravdanje njenog predsjednika najbolje se može opisati kao “nacionalni egoizam”.

Nema ničega spornog u tome da zemlja prvenstveno slijedi svoje interese. Ozbiljan problem nastaje kada se međunarodni odnosi baziraju na doktrini “dobro jutro, čaršijo, na sve četiri strane svijeta” bez stvarne privrženosti bilo kakvim vrijednostima, pa tko nam bolje plati ili nas jače pritisne. Ovo je upravo Vučićeva politika. Njegovo isticanje neutralnosti nema nikakve veze sa nesvrstanošću i miroljubivom koegzistencijom: Tito je uživao ogroman kredibilitet zato što je otvoreno i principijelno osuđivao i sovjetsku intervenciju u Čehoslovačkoj i američki rat u Vijetnamu. Zapravo, sadašnji predsjednik Srbije doživljava vanjsku politiku vrlo slično Miloševiću – voluntaristički, lično, bez dubljeg razumijevanja globalnih tokova.

Miris devedesetih na Andrićevom vencu zato dobiva na intenzitetu. Isto kao i Milošević, Vučić čuje samo sebe. I bivši i sadašnji šef države nikad nisu imali oko sebe kompetentne suradnike već isključivo preplašene poltrone i karijeriste. Ta autoritarnost uz isti nedostatak dijaloga u društvu, strogo kontrolirane medije, demoniziranje opozicije i razvaljeno javno mnjenje, savršen su recept za gubljenje i političkog kompasa i osjećaja realnosti.

Kuda je to odvelo Srbiju devedesetih, građani dobro znaju; kuda Putin vodi Rusiju – gleda čitav svijet. Jedino je pitanje da li je Vučić išta naučio ili makar uči iz oba ova primjera, bez obzira na tok rata u Ukrajini. Strah je tu dublji od nade, kako onomad reče Dobrica Ćosić.

Na kraju ostaju stranke građanske opozicije. Da ih režim u izbornoj kampanji još jednom ne stigamatizira kao “petu kolonu” NATO-a, gledaju da se što manje bave ruskim napadom na Ukrajinu. No, nije im preostalo mnogo vremena. Dilema je jednostavna: mogu hrabro i otvoreno ponuditi građanima svoju viziju Srbije u svijetu, ali i prepustiti u potpunosti Vučiću ovo suštinski važno pitanje. Odgovor će pokazati što im je prioritet – pobjeda na izborima i preuzimanje vlasti ili borba za primat u opoziciji dok se pakao ne zaledi.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Komentar

Komentar

14.октобар 2025. Marija L. Janković

Izmišljeni ratovi Suzane Vasiljević i državni čistači

Predsednikova savetnica za medija Suzana Vasiljević je kao novinarka „izmislila rat“ kako bi se što duže brčkala u moru u Crnoj Gori. Zato sada, kada je na drugoj strani, ima rešenje za sve one koji mora izmišljaju kao što je to ona činila

NIS: Aleksandar Vučić otvara projekat

Komentar

10.октобар 2025. Ivan Milenković

Sankcije NIS-u u mehuru gospodara neznanja

Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste

Aleksandar Vučić dočekuje u Beogradu predsednika Turske Tajipa Redžepa Erdogana

Komentar

09.октобар 2025. Nemanja Rujević

Kako su Osmanlije nabile Vučića na kolac

Aleksandar Vučić se silno razočarao u prijatelja Erdogana – a to mu zgodno dođe da se predstavi kao veliki patriota

Ulaz u Narodno pozorište

Komentar

08.октобар 2025. Sonja Ćirić

Narodnim pozorištem se ne može vladati pretnjama i novcem

Novac koji država troši na Narodno pozorište da bi ga osigurala od eventualnog požara je pokušaj da se zaustavi jedan drugi požar, onaj koji je moguće sprečiti isključivo ostavkama SNS kadrova na čelu ove kuće

Beograd, 7. oktobra 2025.- Poslanici Skupštine Srbije počeli su danas prvu sednicu redovnog jesenjeg zasedanja

Komentar

08.октобар 2025. Andrej Ivanji

Skupština Srbije: Učešće opozicije u prividu normalnosti

Učešće opozicionih poslanika u radu zakonodavne vlasti u suprotnosti je sa uličnom pobunom protiv bezakonja, daje legitimitet autokratiji Aleksandra Vučića i doprinosi prividu normalnosti. Korist je, sa druge strane, ograničena

Komentar

Komentar

Izmišljeni ratovi Suzane Vasiljević i državni čistači

Predsednikova savetnica za medija Suzana Vasiljević je kao novinarka „izmislila rat“ kako bi se što duže brčkala u moru u Crnoj Gori. Zato sada, kada je na drugoj strani, ima rešenje za sve one koji mora izmišljaju kao što je to ona činila

Marija L. Janković
NIS: Aleksandar Vučić otvara projekat

Komentar

Sankcije NIS-u u mehuru gospodara neznanja

Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste

Ivan Milenković
Aleksandar Vučić dočekuje u Beogradu predsednika Turske Tajipa Redžepa Erdogana

Komentar

Kako su Osmanlije nabile Vučića na kolac

Aleksandar Vučić se silno razočarao u prijatelja Erdogana – a to mu zgodno dođe da se predstavi kao veliki patriota

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1815
Poslednje izdanje

Kako je pukla Vučićeva politika vrdanja I: Srbija–SAD

Pet znakova neuzvraćene trampove ljubavi Pretplati se
Kako je pukla Vučićeva politika vrdanja II: Srbija i Nemačka

Jesen jednog stabilokrate

Cena i posledice politike vrdanja III: Srbija i Turska

Pevanje Osman age uz zujanje dronova na Kosovu

Lokalni izbori na Kosovu 2025.

Šta čeka pobednike

Intervju: Aleksandra Savić Parojčić

Nesrećna deca u “srećnim” porodicama

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure