Preminula je Anuk Eme, zvezda filmova „Dolče vita“ i „Jedan čovek i jedna žena“
Francuska glumica je i jedna od glavnih predstavnica novog talasa 60-ih godina, koja je sarađivala sa Federikom Felinijem, Žakom Demijem i Klodom Lelušom. Preminula je u 92. godini
„Sa neizmernom tugom objavljujemo odlazak moje majke. Bila sam uz nju kada je preminula jutros u svom domu u Parizu“, saopštila je njena ćerka Manuela Papatakis.
Eme je glumačku karijeru započela sa 13 godina, kada ju je zapazio francuski reditelj Anri Kalef. Šezdesetih godina obeležila je novi talas ulogama u klasicima „Dolče vita“ i „Jedan čovek i jedna žena“.
Za ulogu u „Jedan čovek i jedna žena“ Kloda Leluša osvojila je Zlatni globus i bila nominovana za Oskara.
U Kanu je 1980. godine osvojila nagradu za najbolju glumicu za ulogu u filmu Marka Belokija Skok u tami.
Tokom karijere koja je trajala sedam decenija glumila je u oko 80 filmova, a vredi pomenuti Visoku modu (1994) Roberta Altmana, The Birch-Tree Meadow (2003) Marselin Loridan-Ivens i I živeli su srećno (2004) Ivana Atala.
Njena karijera započela je krajem 1940-ih i trajala je sve do 2019. i filma „The Best Years“ kojim je Leluš napravio epilog ljubavnoj priči od pre 50 godina.
U jednom intervjuu za The Guardian iz 2007, rekla je o svojoj glumi: „Felini me je naučio ovo: Najvažnije je slušati šta ostali likovi kažu. I ne shvatati sebe preozbiljno“.
Anuk Eme nije volela da ljudi pričaju o njenim godinama.
Sa glumom je počela veoma rano, a nakon toga nikada nije želela da prestane. Osim kada je napravila pauzu od sedam godina, u Londonu krajem 1960-ih, sa glumcem Albertom Finijem.
Francuska glumica Anuk Eme sa mužem Albertom FinijemRođena je u Parizu 1932. godine kao Džudit Drajfus, iako u nekim dokumentima piše ime Nikol, ćerka glumca i glumice Henrija Drajfusa i Ženeviv Sorja.
Tokom Drugog svetskog rata, uzela je majčino prezime kako je nacisti ne bi jurili i selila se između Pariza i juga Francuske.
Sa 13 godina je dobila ulogu u svom prvom filmu Dom na moru iz 1947. godine.
Odlučila je da to zadrži kao svoj profesionalno ime, a prezime je izvela od reči „Aimee“ koja na francuskom znači „voljena“ na savet pisca Žaka Prevera.
Sa 16 je glumila u filmu Ljubavnici iz Verone Andrea Kajeta, adaptaciji Romea i Julije, a nakon toga su usledile dve decenije pune brojnih filmova.
Uloga u filmu Bad Liasons iz 1955, koji je inspirisao francuske novotalasne filmadžije, kandidovao ju je za saradnju sa Felinijem na dva filma.
O saradnji sa njim rekla je: „Otkrila sam smeh i radost života i naučila da volim svoj posao glumice“.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Preminuo je akademik Ljubomir Simović, jedan od najvećih modernih srpskih pesnika i dramskih pisaca, čovek koji nije želeo da ostane nem na stvarnost u kojoj je živeo. „Kafana ‘Šargan’ je šezdesetih godina bila ostrvo odbačenih na periferiji Beograda, a danas je cela Srbija postala kafana ‘Šargan’. Kafana puna poniženih ljudi bez perspektive i nade“, pričao je Simović za „Vreme“ 2014. godine
Filip David, jedan od najznačajnijih srpskih književnika i intelektualaca, preminuo je u Beogradu posle duge i teške bolesti, ostavljajući za sobom neizbrisiv trag u savremenoj književnosti i kulturi
O Filipu Davidu kao piscu srpske književnosti iz njenog najkreativnijeg posleratnog doba moglo bi dosta da se kaže, ali je malo rečeno – napisao je Branko Kukić na početku uvodnog teksta dvobroja časopisa “Gradac” koji je posvećen Filipu Davidu.
U njemu je delić Davidovog opusa, poput Skice za priču o snu, Bunara u tamnoj šumi, Jedne noći u Varšavi, Ničije zemlje, drame Jednog dana, moj Jamele, scenarija Svetovi u haosu, njegova prepiska sa Mirkom Kovačem i Borislavom Pekićem, pa i tekst koji je Filip David govorio u Narodnoj biblioteci Srbije na dodeli priznanja za Najbolju knjigu u mreži javnih biblioteka za roman Kuća sećanja i zaborava, tekst koji je počeo ogradom od prisustva Tomislava Nikolića, tadašnjeg predsednika Srbije. “Poštujući instituciju predsednika, ja od 90-ih ne podržavam njegovu nacionalističku i ratnu politiku. Njemu nije mesto ovde i ovim povodom”, rekao je David pred zvanicama.
U dvobroju su i tekstovi poštovalaca Filipa Davida o njemu. Jedan od tih, tekst Svetislava Basare Princ “Galerije”, objavljujemo.
Na kraju uvodnog teksta koji je naslovio Filip David – Sve je u vatri, Kukić kaže da mu nije bila namera da objavi sve važne tekstove koji su napisani o Filipu Davidu, nego da kaže više “o jednoj posebnoj atmosferi i temperaturi koje donose posebno strujanje, predstavljeno na poseban način, jer svaka književna epoha ima posebne stvaraoce koji svet, unutrašnji i spoljašnji, gledaju iz posebnog ugla – petog – u kvadratnoj sobi. Ovaj peti ugao istovremeno ruši staru i stvara novu kuću”.
Umro je Milorad Komrakov, nekadašnji novinar i urednik na Televiziji Beograd (RTS). Ostao je upamćen kao jedan od glavnih medijskih kopljanika Miloševićevog režima, a stigao je i da medijski služi ovom tekućem
RTS je blokiran, univerziteti ne rade, a sa vrha vlasti kuljaju pretnje, uvrede i prozivke tužilaštva i policije da hapse blokadere, te izgrednike i teroriste. Srpska država se pretvorila u farsu
Ko osuđuje režimsko targetiranje ljudi iz medija, nevladinog sektora, opozicije i univerziteta, ne sme pristati ni na ova uperena protiv urednika i novinara RTS-a
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!