
Voće
Trešnje 1.500 dinara: Da ih kupiš, ili da se prehraniš tri dana?
Kako je moguće da kilogram trešanja košta od 1.200 do čak 1.700 dinara u Srbiji? I ko to sebi može da priušti
Zoranu Đeriću stigao je račun od tačno 111.277 dinara za prelazak sa monofazne na trofaznu struju u vikendici od pedesetak kvadrata. I to iako je vikendica par metara od bandere
Ukoliko je vašem domaćinstvu, vikendici ili radionici potrebno više i jače energije, pa želite da sa monofazne pređete na trofaznu struju, za to biste morali da izdvojite najmanje 1.000 evra.
Elektrodistribucija Srbije, tačnije njen ogranak u Rumi, uzima tačno 76.655 dinara i još nešto više od 15.000 PDV-a za, kako u ugovoru tačno navode „uslugu priključenja na elektroenergetsku mrežu – posebni priključak“. Na ovom računu se nalazi i druga usluga pod nazivom „trošak DTS“ za koju je potrebno izdvojiti, zajedno sa PDV-om, nešto manje od 20.000 dinara.
„Prvo sam čekao tri meseca da se neko javi, posle toga je došao čovek na plac, video i posle nekoliko dana mi poslato rešenje na kome je bila cena od 111.000 dinara, meni to nije normalno, s obzirom na to da samo treba da se postavi brojilo i priključi”, kaže Zoran Đerić iz Beograda, vlasnik vikendice u Krčedinu o kojoj se radi.
Prelazak na trofaznu – potreba savremenog domaćinstva
Monofazna struja nekada je bila najzastupljeniji način distribucije električne energije u napajanjima. Ova struja uključuje jedan živi provodnik (faza) i jedan neutralni provodnik. Danas ova vrsta distribucije struje polako odlazi u zaborav – za one koji imaju para to da plate. Ovakva vrsta distribucije energije najviše je zastupljena u kućama, vikendicama i stambenim objektima, mestima na kojima nema posebne potrebe za većom energijom.
Sa druge strane trofazna struja koristi tri živa provodnika. Trofazna struja specifična je za industrijske i komercijalne objekte, na ovakvim mestima potrebna je veća energija i povećana efikasnost prenošenja snage. Međutim, u poslednje vreme, pogotovo pojavom novih i modernijih kućnih aparata, gotovo da svakaka kuća prelazi ili uzima trofazni način distribucije energije.
„Moja žena i ja smo u problemu zato što su grejna tela, koja ja planiram za zimu, dosta jaka, pa nisam siguran da monofazna struja može to da izdrži. U ugovoru piše da imam dve godine da razmislim o tome, kada sam video cenu odlučio sam da ove zime pokušam sa monofaznom, pa ako to bude dobro ostajem na njoj”, ističe Zoran Đerić.
Šta sve čini cenu od 1000 evra?
Zašto troškovi prelaska zapravo koštaju toliko? Cena od preko 100.000 dinara zapravo je standardna, ali i ume dosta da varira. Međutim, slučaj Đerića zaista je specifičan, postavljanje brojila i eventualnog razvodnog ormana, ovog čoveka, kome se strujna bandera nalazi uz kuću, koštalo bi gotovo pa 1000 evra.
Kao i kod osnovnih životnih namirnica, tako i kod infrastrukturnih, država ima upliv u formiranje cena. Zakon jasno reguliše da formiranje cena ovakvih stvari nije slobodno, već sve mora da bude, iole, dostupno građanima. Pitanje je kako je moguće da se, recimo, penzioneri sa penzijama, čiji je prosek tek nešto iznad 50.000 dinara, prebace na trofaznu struju ukoliko ona košta preko 1.000 evra.
Da bi se uopšte prešlo na trofaznu struju pre svega je potrebno podneti zvaničan zahtev za promenu priključka u lokalnoj elektrodistribuciji. EPS zatim daje ponudu ili šalje ugovor za izvođenje radova sa cenom tog poduhvata. Treba napomenuti da se pojedini građani žale kako odgovor nisu dobili i preko godinu dana, pa je tri meseca u slučaju Đerića zaista odličan period.
Cenu zapravo određuje dosta faktora, snaga priključka, dužina kabla, potreba za novim ormarom ili stubom i tako dalje. Sa razvodnog ormana monofazne struje nije moguće direktno povezati trofaznu, potrebne su određene prepravke.
Troškovi priključenja obračunati su u skladu sa Metodologijom za određivanje troškola priključenja na sistem za prenos i distribuciju električne energije, a prema važećem Cenovniku troškova priključenja na DSEE, oni iznose tačno 92.731 dinara bez PDV-a”, stoji u ugovoru koji je Đerić dobio.
Energetska tranzicija: pravo ili luksuz?
Prelazak na trofaznu struju zvuči kao ulazak u višu ligu koju, veliki deo građana Srbije, nije spreman da igra, ali koju svi bez sumnje zaslužuju. Cena, koja je u najboljem slučaju negde oko 1000 evra, ipak navodi na to da se ostane veran staroj struji, pa makar se mašina za veš i šporet dogovarali kada će ko da radi.
U vremenu u kome se, pogotovo u Srbiji, govori o energetskoj efikasnosti i modernizaciji infrastrukture, postavlja se jedno vrlo lako pitanje – da li je prelazak na trofaznu struju luksuz ili pravo, pogotovo kada je za tako nešto potreban posao od svega nekoliko minuta.
Kako je moguće da kilogram trešanja košta od 1.200 do čak 1.700 dinara u Srbiji? I ko to sebi može da priušti
Posle višemesečne potražnje koja je nadmašivala ponudu, potrošači će uskoro ponovo moći da kupe Plazmu bez ograničenja
Izgradnja druge linije beogradskog metroa, iako najavljivana kao „projekt budućnosti“, nailazi na prve ozbiljne prepreke – eksproprijacija zemljišta u opštinama Novi Beograd i Zemun. Građani su zabrinuti zbog niskih naknada, nejasnih procedura i mogućih zloupotreba, dok vlasti tvrde da je reč o neophodnom koraku za razvoj grada
U Srbiju se uvoze ogromne količne mleka u prahu, ali se ono, umesto da završi kod proizvođača konditorskih proizvoda, rastvara u vodi i prodaje kao sveže mleko. Nije to jedina muka srpskih mlekara
Izgradnja auto-puteva u Srbiji poslednjih godina glavni je adut aktuelne vlasti. Dok se ovi projekti promovišu kao dokaz napretka, postavlja se pitanje – po kojoj ceni? Stručnjaci, naime, ističu da su cene ovih projekata daleko veće nego u inostranstvu, i to u državama regiona
Intervju: Tužiteljka Bojana Savović
Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve