Dok sam od 2020. do danas redovno plaćala stanarinu za stan od 36 kvadrata u centru Beograda, cene nekretnina u opštini Stari grad porasle su u proseku za više od 60 odsto. Da sam pre šest godina kupila ovaj stan, danas bih imala nekretninu čija je tržišna vrednost gotovo dvostruko veća.
Za 100.000 evra 2020. godine je na Starom gradu moglo u proseku da se kupi 45 kvadrata, a danas čak 20 kvadrata manje.
Kada sam se uselila, zgrada je bila stara oko deset godina, stan u dobrom stanju, a mesečna kirija iznosila je 250 evra.
Danas, više od šest godina kasnije, i dalje živim u istom stanu. Kirija je u međuvremenu porasla na 300 evra, ali je i dalje povoljnija od iznosa koji bi stanodavac mogao da traži za sličan stan na ovoj lokaciji.
Kada sam nedavno sabrala koliko sam novca izdvojila za stanovanje od useljenja, došla sam do iznosa od 21.600 evra. I – zabezeknula sam se.
Koliko su stanovi poskupeli za šest godina?
Pomisao da sam više od 20.000 evra „bacila“, ozbiljno me je razmrdala.
Cene nekretnina počele su ubrzano da rastu posle pandemije kovida, a rast se nastavio i nakon početka rata u Ukrajini.
Nije me mrzelo da prođem kroz statistiku Republičkog geodetskog zavoda (RGZ) da bih se još malo ubila u pojam posmatrajući rast cena kvadrata poslednjih godina.
Prema podacima RGZ-a, prosečna cena kvadrata starogradnje na Starom gradu 2020. godine iznosila je 2.129 evra, dok je novogradnja koštala prosečno 2.660 evra.
Prema podacima za drugi kvartal 2026. godine, prosečna cena kvadrata na Starom gradu iznosila je 4.008 evra. Starogradnja je u proseku koštala 3.958 evra, dok je novogradnja dostigla 4.590 evra po kvadratu.
Za nekoga ko danas pokušava da kupi stan na Starom gradu, to znači da je za prosečan stan od 40 kvadrata potrebno izdvojiti oko 160.000 evra, dok bi novogradnja iste površine koštala približno 183.000 evra.
Cene su i u ostalim delovima Beograda znatno skočile, a onaj ko nađe nekretninu ispod 2.500 evra po kvadratu, baš ima sreće.
(Ne)mogućnost kupovine stana
Ne mogu da kažem da sam se svih ovih godina osećala kao da bacam novac na kiriju. Ipak, kada sam nedavno sela da saberem koliko sam novca dala za stanovanje, prvi put sam ozbiljnije razmislila o tome šta sam za taj novac mogla da imam danas.
Međutim, zbog vrtoglavog rasta cena ne samo nekretnina, već i svih drugih troškova života, uz plate koje ne prate taj trend – prosečan tridesetpetogodišnjak teško da može da zamisli scenario u kome kupuje stan, čak i kad zarađuje iznad proseka.
Ipak, zgrade poslednjih godina niču kao pečurke posle kiše, a stanovi se masovno prodaju za gotovinu. Tržište nekretnina godinama se pominje i u kontekstu pranja novca. Pitanje je ko zapravo kupuje sve te stanove i odakle dolazi novac za njih.
Za kupovinu kvadrata u Beogradu, mnogima su neophodne godine štednje, ozbiljna pozajmica od banke, nekima i veliki zajam za učešće za tu pozajmicu od banke.
Tu dolazimo do pitanja kako je moguće da neko ko godinama radi, redovno plaća svoje obaveze i ima stabilna primanja sve teže može da zamisli da će ikada imati vlastiti stan.
Za šest godina – manje od jedne sobe
Vratimo se mojoj računici. Kada iznos koji sam dala na kiriju podelim sa prosečnom cenom kvadrata novogradnje na Starom gradu u drugom kvartalu 2026. godine, dobijam 4,7 kvadrata. Po prosečnoj ceni starogradnje, to je oko 5,4 kvadrata.
Drugim rečima, da sam novac koji sam tokom šest godina i dva meseca izdvojila za kiriju štedela, mogla bih sada da kupim površinu manju od jedne male sobe.
Takva štednja, naravno, nije bila realna opcija – negde mora da se živi, a za to mora i da se plaća.
Takođe, računica kaže da za ukupan novac koji godišnje dajem za kiriju trenutno ne bih mogla da kupim ni jedan ceo kvadrat na Starom gradu.
I tu se vraćamo na početak priče – ko uopšte u ovakvim okolnostima sopstvenom zaradom sebi može da obezbedi krov nad glavom? Da li je danas kupovina stana privilegija onih koji imaju porodični novac, nasledstvo ili baš natprosečno visoka primanja?
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!