Nakon usvajanja novog budžeta i izmena tri zakona koji se tiču Vojske Srbije, po ko zna koji put u javnosti se nametnula tema obaveznog služenja vojnog roka koje će se, prema rečima ministra odbrane Bratislava Gašića, vratiti u januaru naredne godine.
Konkretnih zakonskih naznaka povratka u kasarne, međutim, još nema, pošto se od tri zakona koja su izmenjena – Zakona o vojsci, Zakona o zdravstvenom osiguranju vojnih obveznika i Zakona o vojnom obrazovanju – nijedan se ne odnosi na vraćanje obaveznog odsluženja.
Nešto konkretniji razlog za diskusiju o povratku obaveznog vojnog roka, dao je budžet za 2026. godinu u kojem je za vojni rok, za naredne tri godine, izdvojeno oko 86,5 miliona evra.
Ali prema rečima ministra Gašića, u proteklih godinu dana se intenzivno radi na tome.
„Za prvo vreme reč je o 75 dana vojne obuke, oni će i posle odsluženja vojnog roka kao vojni obveznici biti pozivani na vežbe. Kroz sagledavanje mogućnosti i potreba i vojske i mladih ljudi donosićemo odluke. Mislim da je u ovom trenutku to optimalno rešenje“, rekao je on za RTS.
„Od toga nema ništa“
Vojni analitičar i novinar „Vremena“ Davor Lukač, smatra da od toga „nema ništa“ i da je prvi problem koji se tu nameće logistika.
„Ubrzano se radi na kapacitetima, ali čak i da donesu zakon, nema šanse da to sve bude spremno do kraja sledeće godine. Najavili su oni vojni rok početkom ove godine, pa u junu, pa u septembru, ali ne mogu da završe sve. Ulažu silni novac, na primer, u kuhinje. Morate prehraniti vojnike u kasarnama koje su do juče bile napuštene. Morate zaposliti kuvare. A to su neke najbanalnije stvari“, kaže on.
Lukač navodi i da postoji problem manjka podoficirskog kadra.
„Ko će te mlade ljude da obučava? Ne možete dati nekome ko je juče završio obuku, pa je dobio čin razvodnika ili desetara da posle par meseci obučava mlade vojnike, to je nemoguće“, kaže Lukač i dodaje da čak i priča o budžetu ne pije vodu, pošto je cifra koja se tu pominje „smešna“ u odnosu na realne troškove vojnog roka.
„Pre će ići na Kipar 75 dana, nego u vojsku“
Istraživanja na koja se poziva Gašić govore da je oko 70 odsto građana raspoloženo za vraćanje vojnog roka, međutim, opšti utisak je drugačiji. Lukač navodi da takva istraživanja uglavnom uključuju i starije građane koji potencijalnim regrutima „mogu da budu dede“.
„Mladi ljudi to više neće. Nikome ne pada na pamet. Mogu se naći neki fanatici koji misle da će im to značiti nešto. U moje vreme je bilo obavezno, pa ideš i ćutiš. Sad će radije otići da konobarišu na Kipru 75 dana i zaraditi neki novac, nego ići u vojsku“, navodi on.
Dvojna državljanstva
Davor Lukač dodaje i da postoji problem dvojnih državljanstava, odnosno, da veliki broj ljudi u Srbiji istovremeno ima državljanstvo i drugih zemalja.
„Po međunarodnim konvencijama koje je i Srbija potpisala ne može neko ko ima dvojno državljanstvo ići u vojsku ako je samo u jednoj zemlji obavezno služenje vojnog roka. Dok ne dobijemo taj zakon, sve je nedorečeno“, smatra Lukač.
Populizam
Priču o uvođenju vojnog roka vlast periodično pušta u javnost još od 2017. godine. Poslednji put, to je bio slučaj u septembru prošle godine kada je predsednik Srbije Aleksandar Vučić potpisao saglasnost za obavljanje redovnog vojnog roka. Tadašnji šef vlade Miloš Vučević je najavio da će već u septembru ove godine prvi „gušteri“ biti u kasarnama.
Lukač u tome vidi isključivo populističke poteze vlasti, za koje kaže da je mala verovatnoća da će biti realizovane.
„Iza toga stoji isključivo populizam. Mi nemamo ljude u vojsci, njima nema ko da čisti lišće u okolini kasarne. I onda daj uvedi vojni rok, čisto da se popuni na papiru. Nama je vojska ionako postala socijalna kategorija. Tamo odlaze ljudi bez obrazovanja, bez mogućnosti zaposlenja, pa im neko kaže biće vam super u vojsci. Ali kad bi napravili realno istraživanje, videli bi koliko malo ljudi to želi da radi“, zaključuje Lukač.