Jedna od tačaka današnje (20. maj) sednice Skupštine grada Beograda je „Informacija o prestanku potrebe uvođenja komunalne delatnosti javnog linijskog prevoza u plovidbi“.
Podsetimo, Odbornici Grada Beograda septembra 2021. usvojili su Odluku o javnom prevozu u linijskoj plovidbi i Strategiju razvoja javnog linijskog prevoza putnika na teritoriji grada za period do 2033. godine. Bilo je to u vreme dok je Goran Vesić bio zamenik gradonačelnika.
Onda je na čelo grada došao njegov rival Aleksandar Šapić i jula 2022. izjavio da Grad pod njegovim vođstvom neće nastaviti projekat „rečnog javnog prevoza“, koji je najavila prethodna administracija. Rekao je da je za rečni javni prevoz bilo potrebno 400 miliona evra, ali da tako nešto nemaju ni razvijeniji gradovi, te da ga „neće biti“ ni u Beogradu.
Danas će, evo, ta njegova izjava biti i ozakonjena u Skupštini.
Razlog: komplikacije
Organizacija „Beograd u pokretu“, koja se sve vreme zalaže za rečni prevoz Beograđana i uporno, na primerima drugih gradova u Evropi, dokazuje da je to dobro rešenje, navodi da u skupštinskom dokumentu povodom pomenute tačke dnevnog reda piše da je do prestanka potrebe za rečnim saobraćajem došlo „zbog infrastrukturnih i regulatornih komplikacija“.
Objašnjavaju da je „brzina plovidbe na Savi dozvoljena do 15 km/h. Sekretarijat za javni prevoz tražio je da se podigne na 25. Ministarstvo nije odgovorilo.
Bez odgovora, nema brzine. Bez brzine, brodovi navodno ne vrede. Plovidba između Novog Beograda i Dorćola trajala bi više od dva sata.
Komentarišu i sledeće skupštinske argumente: „Nema dizel stanica za punjenje brodova; privezišta su preskupa. I vrhunac argumentacije – pošto je gradski prevoz postao besplatan, više se ne isplati.“
Iskustva iz sveta
„Beograd, grad s više reke nego reda u saobraćaju, odustaje od ideje koja svuda u svetu funkcioniše kao logičan dodatak kopnenoj infrastrukturi. I to ne samo u Amsterdamu, Kopenhagenu i Hamburgu. U Budimpešti, Bratislavi i Beču rečni prevoz nije ni luksuz ni atrakcija – već redovna linija kretanja ljudi. Kod nas – „previše komplikovano“, kažu u ovoj organizaciji.
Upozoravaju da „Beograd odustaje od rešenja koje je i jeftinije, i brže, i ekološki neuporedivo prihvatljivije od drumskog prevoza“, i pitaju „zašto se izgovori pišu brže od planova?“
Podsećaju da „gradska vlast nudi novo poglavlje saobraćajne priče – metro, tunel, novi most. Sve to zvuči impresivno, dok se ne setimo da su to iste najave koje slušamo već deceniju. Metro se najavljuje od kad ne postoji. Tunel će povezivati Despota Stefana s Ekonomskim fakultetom, samo niko ne zna kad. A most – taj će najpre da sruše, pa tek onda da grade.U tom kontekstu, rekama nije bilo spasa“, zaključuju u „Beogradu u pokretu“.