Ministarstvo prosvete i Ministarstvo finansija uputili su medijima odgovor na tvrdnje koje smo izneli povodom uvođenja visokoškolskih ustanova u SPIRI sistem. Dobro je što su se ministarstva javno oglasila, jer javnost ima pravo da zna šta se dešava sa univerzitetima. Međutim, njihov odgovor ne objašnjava suštinu problema, već je prikriva opštim formulacijama o efikasnosti, transparentnosti i evropskim standardima.
Da bi građani lakše razumeli o čemu je reč, zamislimo da vam poslodavac kaže: „Vaša plata nije umanjena, čak ćemo je donekle i povećati. Samo je više nećemo uplaćivati na vaš račun. Otvorićemo vam podračun u okviru našeg računa, na koji ćemo uplaćivati vašu platu, ali će na njega stizati i sve što samostalno zaradite od drugih poslova. Vi samo treba da nam se obratite svaki put kada želite da platite račun, popravite kvar u stanu, pomognete detetu ili ispunite neku ugovornu obavezu. Mi ćemo svaki vaš zahtev razmotriti u skladu sa procedurom i izvršiti plaćanje. Ali ništa ne brinite, vi ste i dalje autonomni, a ovo je samo mala, nebitna tehnička promena.“
Da li biste i dalje stvarno bili autonomni i raspolagali svojom platom? Da li bi vaša finansijska samostalnost bila očuvana samo zato što vam neko tvrdi da vam sredstva nisu formalno oduzeta? Da li bi vaš život bio jednostavniji ili nepotrebno komplikovaniji?
SPIRI sistem donosi veću zavisnost
Upravo tako ministarstva pokušavaju da predstave uvođenje fakulteta u SPIRI sistem. Kažu da se fakultetima ne oduzima novac, čak ističu i da su neka sredstva povećana. Ali problem nije u tome da li je novac formalno oduzet, niti da li su ona uvećanja ili umanjena. Problem je u tome da li fakulteti mogu samostalno, blagovremeno i odgovorno da koriste sredstva na način koji im omogućava da realizuju obaveze zbog kojih postoje. Ako fakulteti mogu samo da pošalju nalog ministarstvu, a ministarstvo odlučuje o izvršenju plaćanja, da li je istina ili laž da imaju finansijsku autonomiju?
SPIRI sistem u ovom obliku ne donosi veću odgovornost, već veću zavisnost. Fakultet može imati novac, ali ne može da ga upotrebi onda kada je to neophodno za nastavu, laboratorije, terenski rad, popravku opreme, studentske aktivnosti ili međunarodne projekte. Na taj način se ne obezbeđuju veći red i odgovornost, već se stvaraju dodatne administrativne procedure i odluke koje će otežati funkcionisanje fakulteta. SPIRI ne rešava nijedan stvaran problem visokog obrazovanja, a stvara nove. Koji je onda smisao takvog rešenja?
Ugroženi međunarodni projekti
Posebno je netačna tvrdnja da međunarodni projekti nisu ugroženi. Kako fakulteti da potpisuju ugovore o učešću u međunarodnim projektima ako nemaju sopstveni račun i ne mogu da garantuju da će koristiti projektna sredstva na odgovoran način? Pored toga, u mnogim evropskim projektima ustanova mora prvo da realizuje aktivnost, a sredstva dobija kasnije kroz refundaciju. Ako fakultet ne može da predfinansira putovanje, terensko istraživanje, obuku ili angažovanje saradnika, on postaje nepouzdan partner. Ministarstvo naravno nije donelo odluku da naši fakultetu ne učestvuju u projektima, ali je stvorilo navodno „tehnički“ sistem koji praktično to onemogućava.
Zavisnički položaj fakulteta
Zato odgovor ministarstava ne nudi smisleno obrazloženje kako uvođenje fakulteta u SPIRI sistem pomaže da visoko obrazovanje funkcioniše kvalitetnije i efikasnije. Naprotiv, njihov odgovor dodatno potvrđuje našu zabrinutost da se fakulteti, pod izgovorom transparentnosti i efikasnosti, dovode u zavisni položaj u odnosu na trenutnu vlast.
Dakle, akademska zajednica se zalaže za transparentnost, za sopstvenu odgovornost u trošenju sredstava koja dobijamo od građana ili koja sami ostvarimo, kao i za kontrolu od strane nadzornih tela i inspekcija. Ali ne slažemo se sa Ministarstvom prosvete i Ministarstvom finansija da se transparentnost i odgovornost ostvaruju ukidanjem finansijske autonomije fakulteta i oduzimanjem njihovih računa.
Bez stvarne finansijske autonomije nema ni stvarne autonomije univerziteta, autonomije koja je garantovana našim Ustavom i koja predstavlja viševekovnu civilizacijsku tekovinu.
Autor je redovan profesor Univerziteta u Beogradu
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!