Deca koja dolaze u Svratište rade na ulici. Oni prose, peru šoferšajbne automobila na semaforima, prodaju cveće, papirne maramice, sakupljaju sekundarne sirovine… Neretko vode računa o čitavom domaćinstvu i mlađim sestrama i braći dok su roditelji na poslu. Mina Lukić, koordinatorka Svratišta, kaže da su se ranije deca okupljala u različitim delovima grada i zajedno živela, da trenutno nema dece koja žive na ulici, ali da i dalje ima dece koja rade na ulici.
„VREME„: Koliko dece u Srbiji radi na ulici?
MINA LUKIĆ: Nezgodno je govoriti o tome jer nema zvaničnih podataka. Nezvanične su procene da u Srbiji ima oko dve hiljade dece koja su uključena u rad na ulici. Mi pokrivamo veliki broj neformalnih naselja na teritoriji grada i imamo dobar uvid u situaciju. Naše terenske radnice obilaze naselja. One su sastavni deo stručnog tima Svratišta i taj stručni tim čine još i specijalni pedagozi, odnosno vaspitači u Svratištima, medicinske sestre, socijalni radnici, po potrebi psiholog i pravnik. Na terenu obilazimo sve porodice naših korisnika i još neke lokacije u gradu za koje imamo informaciju da deca rade, pa tako targetiramo i potencijalno nove korisnike. Terenske radnice, ako je potrebno, prate porodicu i decu kod lekara, u neku instituciju, pružaju im sve informacije, motivišu porodice da pruže podršku deci da idu u školu.
Mina Lukić / foto: marko rupena
Kako deca postaju korisnici Svratišta?
Najčešće dolaze tako što jedni od dru-
gih čuju. Jedini uslov za prijem u Svratište jeste da je dete uključeno u život i rad na ulici. Deca imaju informaciju da je ovde zabavno, da uvek ima drugara i različitih aktivnosti, pa se neretko desi da neko dete koje je naš korisnik kaže svojim drugarima da dođu i da obavezno kažu da rade na ulici. Terenske radnice proveravaju informacije koje od dece dobijamo i neretko se dešava da to nisu deca naše kategorije. Drugi način je da terenske radnice šalju informacije.
Da li deca koja koriste vašu uslugu i dalje rade na ulici?
Veliki broj dece smanji ili potpuno prestane sa radom na ulici kada počne da dolazi kod nas. Cilj Svratišta je da deca potpuno prestanu da žive i rade na ulici, ali i da u idealnim okolnostima dete dolazi u Svratište, kada je prestalo da radi na ulici, ide redovno u školu, ima jasnu svest o tome zašto je to važno i da za tri godine prestane da koristi naše usluge. Međutim, uvek postoji rizik da će se dete vratiti na ulicu ukoliko prestane da dolazi u Svratište. Od 243 korisnika, koliko je trenutno na našoj evidenciji, njih 30 radi na ulici. Ostala deca povremeno rade na ulici ili su potpuno prestala. Ako uzmemo u obzir da su svi oni radili na ulici, ovo je uspeh.
Koji su najčešći razlozi što deca dolaze u Svratište?
Najčešće dolaze radi zadovoljenja osnovnih potreba za hranom i higijenom. Topli obrok koji služimo za ručak uvek je kuvana hrana i naručujemo je od jednog restorana. Za doručak i večeru deci dajemo peciva, sendviče i sličnu hranu. Primarni razlog što deca rade na ulici jeste ekstremno siromaštvo kojem su izložena i moraju da pomažu roditeljima u popunjavanju kućnog budžeta. Kada dete počne da dolazi u Svratište i kada ovde može da jede, da se okupa, da dobije čistu odeću i obuću, školski pribor, automatski se budžet porodice malo rasterećuje. Ima i onih koji dolaze zbog različitih radionica koje organizujemo. Bar jednom mesečno ih vodimo u pozorište, u Narodni muzej, svake nedelje imamo dan nedelje, sportske aktivnosti, kreativne radionice. Ispunjeni su dani sa tim aktivnostima.
Sa kakvim se sve situacijama susrećete na terenu?
Većina naše dece živi u neformalnim naseljima. Najveći broj njih živi u barakama, objektima od kartona, drveta i sličnih materijala. Najčešće nemaju pristup struji i tekućoj vodi. U nekim naseljima postoje česme, za struju se dovijaju na razne načine. Kada se vidi u kojim okolnostima deca žive, potpuno je jasno zašto je u Svratištu najosnovnije da imamo sredstva za higijenu. Našoj deci je važno da vode računa o higijeni, ali nemaju uslova za to kod kuće.
Imate li problema sa roditeljima čija deca koriste vaše usluge?
Roditelji se plaše kada deca počnu da dolaze kod nas jer mi Centru za socijalni rad šaljemo informaciju o tome, ali roditelji često vezuju Centar sa nekim ko može da im oduzme dete i to je problem. Uz malo objašnjenja i zajednički sastanak, to se prevazilazi. Većih problema sa neodobravanjem da deca ne dolaze ovde nismo imali.
Koliko često deca dolaze u Svratište?
Svratište nije mesto na koje je dete upućeno i gde mora da dolazi, već dolazi dobrovoljno i u skladu sa tim samo određuje dinamiku svog dolaska. Imamo decu koja dolaze svakodnevno, a imamo i onu koja dolaze jednom nedeljno, ali i ređe. Decu koja dolaze ređe, češće posećujemo na terenu. Vaspitači znaju zašto deca dolaze, koje su im potrebe. Dnevno u oba svratišta dođe ih između 50 i 60. Zimi je taj broj veći. Prošle godine kada smo delili novogodišnje paketiće, samo ovde na Zvezdari bila su 94 deteta.
Ovo je moja kuća, mama, tata, ja i auto
Svratište za decu ulice jedna je od usluga Centra za integraciju mladih (CIM) koja postoji na dve lokacije u Beogradu – u Krfskoj ulici na Zvezdari i u Bulevaru Arsenija Čarnojevića na Novom Beogradu. Usluga je namenjena deci koja su uključena u život ili rad na ulici. Od 243 deteta koja koriste usluge Svratišta za decu ulice u Beogradu, njih 30 i dalje radi na ulici. U Svratište dolaze kako bi zadovoljili osnovne potrebe za hranom i higijenom, ali i da bi se družili i išli u pozorište, bioskop, muzeje… Prema nezvaničnim procenama, u Srbiji ima oko dve hiljade dece mlađe od 15 godina koja rade na ulici.
Emina ima osam godina i već tri godine dolazi u Svratište. Prvi put je došla sa starijim bratom, kome su prostorije u Krfskoj ulici na Zvezdari bile poznate od ranije. Oni više ne rade na ulici. „Ja nisam radila na ulici, ne, ne. Moj brat jeste, ali ja nisam.“ Na ovu Emininu rečenicu uključio se drugar iz Svratišta, Edi: „Što lažeš? Reci, morala si da radiš da bi došla ovde. Evo, ja sam prosio u parku sa mamom. Više ne prosim.“ Pomalo postiđeno, Emina priznaje da je radila. „Dobro, prodavala sam maramice. Sad dolazim ovde skoro svaki dan. Samo mi mama nekad ne da da dođem.“
Prošlo je 16 časova. Ovog popodneva u sobi Svratišta na Zvezdari igra se osmoro dece. Sevdija je učiteljica, a ostali su đaci. Vole da se igraju škole, prodavnice, ali i socijalnog. Služba za socijalni rad ovoj deci je dobro poznata ustanova. „Ovde se igramo, crtamo, kupamo. Imam mnogo drugara i volim da dolazim da se igram s njima“, kaže Edita. „Vidiš ovo, to sam ja crtala kad sam tek došla. Ovo je moja kuća, mama, tata, ja i auto“, pokazuje ona crtež okačen o zid.
Žuti zidovi prostorije u Svratištu oblepljeni su crtežima i fotografijama dece koja tu dolaze. U ovoj sobi imaju televizor, igračke, taburee, stolice i nekoliko stočića. U drugoj sobi ranije su bili kreveti i garderoberi jer su deca mogla i da prenoće. Kreveti su izneti jer je radno vreme promenjeno. Radi se do 18 časova i nema noćenja. Tu su sada postavljeni stolovi i stolice, a soba služi za radionice. Na umetničkim radionicama koje imaju jednom nedeljno, umetnici s njima crtaju, slikaju, prave kolaže. „Kreativna radionica mi se najviše sviđa. Juče smo pravili pevca. Vidi“, pokazuje Jovana petla napravljenog od papira čije je perje u obliku dečjih šaka. „Idemo u pozorište, u bioskop. Bili smo i u Meku!“, kaže Jovana. „Ja nisam bio u Meku. Nisam doš’o tad. Bio sam u školi“, dodaje Edi.
Usluge Svratišta mogu da koriste deca od pet do 15 godina. Ona idu u školu i vrtiće, a ovde dobijaju školski pribor i stiču naviku da redovno pohađaju školu. „Ovde radim domaći, učim i idem svaki dan u školu. Ja sam vrlo, vrlo odličan đak“, kaže Milica. „Meni se najviše sviđe kad idemo u pozorište“, kaže Marko. „Ovde se kupamo, pijemo, jedemo, igramo se.“
Edita i njene sestre i braća pomažu mami da radi na pijaci. „Sad nam ne daju mama i tata da radimo. A i ovde su nas učili da deca ne treba da rade. To je prekršaj pravila, pričao nam je to Krša. Ne smemo mi da radimo.“ Krša je jedan od vaspitača u Svratištu. Osim vaspitača, sa decom Svratišta rade i socijalni radnici i psiholozi, a dane s njima provode i volonteri. To su najčešće studenti koji učestvuju u raznim radionicama. Pokazujući jedno od svojih umetničkih dela, Sevdija mi kaže: „Ti možeš da nam budeš student. Što ne dođeš?“
Sat u Svratištu otkucava 17 časova. Iako mogu tu da ostanu još sat vremena, deca se polako spremaju i odlaze kućama.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ivan Milikić, osnivač Smartsy, savetnik za digitalnu transformaciju pri Ambasadi Kazahstana u Beogradu i sekretar Udruženja za elektronske komunikacije i informaciono društvo Privredne komore Srbije
Zašto Srbiji, koja ume da napravi vrhunsku tehnologiju, i dalje teško uspeva da je proda? U autorskom tekstu za SEE UP Ivan Milikić, osnivač startapa Smartsy, piše o putu od izvoza IT usluga ka sopstvenim proizvodima i o Zapadu kao o školi standarda. Kao tržište za prvog velikog kupca predlaže Centralnu Aziju, pre svega Kazahstan i Uzbekistan. Njegova poruka je jasna: ne nedostaju nam događaji i nagrade, nedostaju nam pravi kupci
Branislav Vujović, preduzetnik i predsednik nadzornog odbora NF Innova
Branislav Vujović je osnivač jedne od najvećih IT kompanija u Srbiji sa međunarodnim poslovanjem, autor i profesor, kao i jedan od najprepoznatljivijih stručnjaka za fintech u regionu. Za SEE UP Times predstavlja četiri modela saradnje startapa i velikih kompanija u oblasti veštačke inteligencije – kao i pitanja na koja obe strane treba da odgovore pre nego što bilo šta potpišu
TBC banka već je bila najveća finansijska institucija u Gruziji kada su odlučili da počnu iznova. Eksluzivno za SEE UP, CEO Nika Kurdiani objašnjava logiku iza pokretanja nečeg novog upravo onda kada ste na vrhuncu
Teo Teoharis, izvršni predsednik i osnivač, Agoge Ventures
Zašto je održivost postala uslov za pristup kapitalu i zašto Jugoistočna Evropa mora da izgradi platforme koje njenim osnivačima, kompanijama i institucijama omogućavaju da oblikuju agendu – Biljana Braithwaite, izvršna direktorka i suosnivačica Sustineri Partners za SEE UP
Aleksandar Vučić bi da mu Srbija bude zahvalna što izborni poraz nije pretvorio u nasilje. Pre toga morao bi da objasni čemu su služile pripreme za izbornu noć, pre svega u Pionirskom parku
Kritika koja nije u stanju da položi računa o sebi samoj nije kritika. Razlika između kritike, propagande i laži se, na samom početku Petooktobarske republike, zamaglila. Tu grešku, ovog puta, ne bismo smeli da ponovimo.
U trenutku kada su institucije Republike razorene, kada je Vučićeva hobotnica još uvek živa, kada su ljudi zgađeni nepravdom i smradom koji je esenesovski režim ostavio za sobom, mi imamo, što reče Makijaveli, samo građansku vrlinu kao pogonsko gorivo kojim se možemo vratiti na početak
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.