Prebijanje od žandarma tokom protekle Parade ponosa izvuklo je rođenog brata srpskog premijera iz izabrane ili dogovorene anonimnosti
Dok su najviši državni funkcioneri Aleksandar Vučić i Siniša Mali bili na različitim mestima, prvi u Tekiji na Dunavu, a drugi na Paradi ponosa, njihova su braća Andrej i Predarg – inače stari školski drugari – nabasala sa pripadnicima obezbeđenja srpskog premijera na odred žandarmerije u obezbeđenju Parade ponosa.
NERAZDVOJNA BRAĆA: Andrej Vučić
Događaj je odmah „eksplodirao u medijima“ tim pre što je Andrej Vučić široj javnosti potpuno nepoznat čovek, bilo da je na funkciji u „Fabrici novca“ na Topčideru, bilo da je suvlasnik u nekoj privatnoj klinici. Andrej, kada bi se njegovo ime pojavilo u javnosti, bio je uvek i samo „brat Aleksandra Vučića“ i tu se svaka dalja priča završavala.
Ono što je javnost mogla da zna jeste da su braća jako vezana jedan za drugog od „malih nogu“, da su nerazdvojni i da jedan u drugome imaju najveću podršku: baš onako kako bi svako poželeo da bude. To je priča o talentovanim klincima iz novobeogradskog bloka 45 koji treniraju basket i vredno studiraju. Jedan se odlučuje da se posveti politici vođen idealima koje je propagirao Vojislav Šešelj, a drugi da nastavi da živi u „civilstvu“ kloneći se reflektora i svake javnosti.
O Andreju Vučiću javnost je saznala da je imao značajnu košarkašku karijeru – kako je o tome pričao predsednik KK Crvena zvezda u restrukturiranju Nebojša Čović – objašnjavajući otkud Vučić u upravi KK Crvena zvezda Beograd. I zaista, po dolasku naprednjaka na vlast 2012. godine, Andrej Vučić je formalno imao samo tu „javnu funkciju“, dakle u upravi kluba koji se nekad zvao FMP. On je doveo i Predraga Malog u upravu, a legenda kaže da je i Siniša Mali postao to što jeste zahvaljujući činjenici da je Andrej garantovao za njega.
U tom kontekstu, veruje se da je Andrej bio neka vrsta ličnog i najbližeg savetnika Aleksandra Vučića, čovek od najvećeg poverenja, čije mišljenje premijer veoma ceni i koji je zapravo prvi ešalon neformalnog odlučivanja u Srbiji. Pripisivano mu je da je „dobio“ Vojvodinu u smislu tog neformalnog upravljanja kadrovima stranke, ali i uticaja na sve važne faktore u Pokrajini. U tekstu svoje ostavke nekadašnji ministar Saša Radulović ga pominje kao čoveka koji je radio na nelegalnoj privatizaciji Vršačkih vinograda.
Naravno, Andrej Vučić se nikada nije oglašavao „po tom pitanju“ i nikada nije zabeležena neka njegova izjava. Važio je za čoveka koji zapravo upravlja KK Crvena zvezda Beograd (kasnije Telekom) i govorilo se da se samo čeka trenutak kada će odatle da počisti Nebojšu Čovića koji je navodno pao u nemilost kod Aleksandra Vučića. Međutim, desilo se suprotno, pa je Andrej zajedno sa Malim napustio ovog leta upravu kluba prepuštajući Čoviću sve upravljačke moći.
Ovakav rasplet bio je tumačen, u retkim sportskim programima koji uopšte smeju da o tome govore, kao „puštanje Čovića niz vodu“, „kao znak da je Vučić digao ruke od Zvezde“ i da ga više nije ni briga da li će taj klub postojati. Košarka je važna u odnosu dvojice braće jer su tribine Pionira bile jedino mesto gde su se njih dvojica mogli videti zajedno. Međutim, i pored odlaska Vučića iz uprave i pored optužbi za prebijanje novinara Kopernikus televizije Dejana Anđusa, koji važi za starog druga braće Vučić, Čović je i dalje broj jedan „crveno-belih“ i kao što se sada vidi, sasvim mu dobro ide.
Zbog činjenice da se nikada nije javno eksponirao i nije imao potrebu da se pojavljuje u javnosti, Andrej je Vučić postao junak raznih bizarnih napisa na opskurnim internet stranicama koje od njega prave sliku čoveka koji ima daleko veće moći od onih koje bi kao brat premijera mogao da ima i koji je po pravilu povezan sa poslovima sumnjive prirode.
„Internet andergraund“ već je izgradio shemu Vučićeve vladavine: prema takvima napisima, Srbijom upravlja Vučić sa bratom i još trojicom drugara i sva je moć u njihovim rukama; vlast je istrgnuta iz institucija i uzurpirana od strane ove grupe.
Ako se poveruje u takav „razvoj događaja“, ne čudi zaprepašćenost ljudi da se uopšte moglo desiti da takav jedan čovek dođe u situaciju da ga policija prebije dok ga obezbeđuju pripadnici elitne vojne formacije „Kobre“. Vučić je rekao da neće biti nikakve posebne istrage, ali je nakon toga, služeći se oprobanom metodom, ustvrdio da državni organi imaju snimak na kome se vidi da je Andreja policija tukla iako je pokazao ličnu kartu.
Ovaj događaj izazvao je i Andreja Vučića da svemu da političku konotaciju pa je u pismu javnosti naveo da se neće zaustaviti dok se sve okolnosti ne ispitaju, te da je ovo napad na njegovog brata i da je bolje što su njega pretukli, jer, da je to bio brat Bojana Pajtića ili Borka Stefanovića, automatski bi se tražila smena Aleksandra Vučića.
Na kraju, braća su se ipak složila. Ovo se neće tek tako završiti.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi zaista jesmo kolonija, naravno, primerena ekonomskom neokolonijalizmu. I mislim da je to počelo već osamdesetih. Pored naše kleptokratske elite, tu je kapital sa svih strana – od onih direktnih sa istoka i zapada, do onog kojem se u kafkijanskom svetskom finansijskom sistemu često i ne zna pravi vlasnik. Uvek mi je zabavno kada neko iz razvijenijih zemalja kritikuje tzv. poslovni ambijent, naročito po pitanju korupcije i pitam se – pa čekaj, zar sve te kompanije ne sklapaju poslove upravo sa korumpiranom elitom u tim polurazvijenim zemljama sveta? A te kompradroske elite pripremaju zakonodavni i antiradnički ambijent koji pogoduje tom tipu ekonomije. Mislim da Srbiji nedostaje jaka autentična levica, dovoljno nacionalno osvešćena, ali socijalno orijentisana, sa realnim geopolitičkim pregledom na stvari
Jedna od teza koje se često čuju glasi: Vučić nikada ne bi osvojio svevlast i godinama radio šta mu padne na pamet da se u Srbiji nije zbila tzv. izdaja elita, enormne konfiguracije. Šta to znači? Predstavnici raznoraznih elita stavili su svoje lične ili grupne interese daleko iznad interesa građana i zajednice. A ti interesi, u ovom slučaju, ne samo da su različiti nego su potpuno suprotstavljeni. Narodski rečeno, Vučić je igrao na pohlepu i nije pogrešio
“Ako se realizuju planirane javne investicije u ovoj i naredne tri godine od 17,8 milijardi evra, a uz to se ostvari visok rast plata, penzija i drugih tekućih državnih rashoda, onda postoji veliki rizik da deficit bude veći nego što je planirano, što bi impliciralo i veće zaduživanje države. Naravno, država još uvek može da preduzme mere da spreči veliko dodatno povećanje fiskalnog deficita na taj način što bi neke projekte odložila, neke usporila, a od nekih odustala”
Pre bilo kakve odluke o reaktoru, hoće li to biti plod francuske nuklearne kuhinje ili nešto drugo, neophodno je da se uspostavi saradnja između naučnih institucija i nadležnih organa, što nagoveštava i prošlonedeljni Memorandum. No, prvi zadatak za sve igrače, zadatak koji će ih povezati oko istog cilja, jeste rešavanje gorućeg pitanja kadrova
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Ako je svako javno grupisanje – političko, kako se izboriti s paradoksom i opasnošću od toga da grupa koja se konstituisala kao politička razori i zatruje političko tkivo iz kojeg je iznikla? Onako, kako su to uradili Francuzi
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!