U okviru projekta "Izgradnja kapaciteta institucija uključenih u upravljanje migracijama i reintegraciju povratnika u Republiku Srbiju" profesor Slobodan Cvejić sa Filozofskog fakulteta u Beogradu, uradio je Anketu o potrebama povratnika u Republiku Srbiju koju "Vreme" priređuje u ovom broju
Mario Nenadić: „Puno je više urađeno na planu povratka nego na planu pomoći za lokalno integrisanje, to jest izbora drugog mjesta stanovanja. Takođe, još uvijek nije na odgovarajući način razvijeno definiranje odnosa između države, entiteta/kantona i opštinskih službi odgovornih za pitanja pristupa pravima" Drago Vuleta: „Da nije bilo međunarodne zajednice, nametanja imovinskih i drugih zakonskih rješenja, koja je bilo bolno sprovoditi, ne bi uspješno bili stvoreni uslovi za nesmetan povratak izbjeglih i raseljenih lica i povrat njihove imovine"
"Još uvek postoje lokacije koje interno raseljena lica ne mogu da posete, a lokalne vlasti ne pokazuju spremnost da omoguće građanima da posete svoje domove, da učestvuju u različitim forumima i da se vrate ako to žele"
"Najbolniji problem su spora ekshumacija i identifikacija nestalih lica. Nedopustivo je da se u Hrvatskoj poslije 19 godina još uvijek nalazi 16 lokacija nastalih asanacijom terena poslije operacija ’Bljesak’ i ’Oluja’ tokom kojih je zakopano 238 žrtava"
Ponekad više energije trošimo u borbi protiv diskriminacije, a ponekad u stvaranju perspektiva
O problemima i pitanjima povratka u Hrvatsku za "Vreme" piše Mirela Stanić Popović, predstavnica Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Republike Hrvatske
"Da bi povratak bio održiv, povratniku je potrebno da ga lokalna zajednica prihvati. Može država da se deklariše kao ambijent u kome nema nikakvih prepreka, ali ako naši povratnici u Lapcu, na Baniji, Kordunu nemaju posao i školu za dete, ako nemaju pristup javnim službama, ambulantu ni autobus da odu da najbližeg mesta, onda nema ni uslova za održivi povratak"
Tokom 1980. godine izgledalo je zaista kao da su se svi komadići mozaika sklopili. Umro je drug i maršal Tito, političari se zbunili i malo popustili dizgine, a iz Rijeke, Ljubljane, Zagreba, Beograda i Novog Sada krenuo je talas nove muzike kakvu domaća scena do tog trenutka nije imala. Čitava pank furka prvo je krenula iz zapadnijih delova bivše zemlje. Prošlo je dvadeset godina, a ove pesme i dalje imaju istu snagu i čar kao na početku
"Ja sam tada, naravno, bio protiv projekta pod nazivom Paket aranžman iz dosta razloga. Inače, ni ideja, a ni ime kompilacije mi se nikad nisu dopadali, cela ploča dosta je loše tonski zvučala i više sam voleo da svaka od tri grupe sa kompilacije ima svoj LP, što se kasnije i desilo. Mislim da osim te beogradske oholosti koju imaju sve tri grupe, one inače nemaju baš previše međusobnih sličnosti"
"Svi smo vremenom, manje ili više, postali deo establišmenta. Ali, za razliku od generacije šezdeset osme, generacija novog talasa nije donela istorijsku odluku da uđe u establišment, zato kao generacija danas zapravo i ne postojimo"
Kako se, na prvi znak da se otpor može organizovati drukčije nego mirnim šetnjicama, sad najednom vlast i njeni telali dosetiše da „batina ima dva kraja“?
Ministar kulture Nikola Selaković mora da bira između zakona i interesa investitora koji hoće da ruše Generalštab, a koji očigledno zastupa predsednik Vlade Republike Srbije Miloš Vučević
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
