





Ivan Milenković (1965), filozof po obrazovanju, prevodilac po vokaciji, kritičar po temperamentu. Bavi se političkom i savremenom francuskom filozofijom. Objavio tri knjige, više od 40 naučnih radova i preveo desetak knjiga s francuskog jezika. Član NIN-ovog žirija od 2018. do 2021. Za Vreme piše četvrt veka.




U političkom dijalogu suprotstavljene strane se ne obraćaju jedna drugoj, već građanima. Utoliko laž nije „zabranjena“, ali kada nema posledica ako u laži budeš uhvaćen, dijalog gubi smisao jer neistini je onda samo nebo granica


Šta to Olimpijske igre već 2800 godina pokreću u ljudima? Zašto jedan Lebron Džejms posle svega hoće i olimpijsko odličje? A Novak Đoković, koji je osvojio sve što se osvojiti može, plače kao dete zbog toga što je osvojio zlato na Olimpijadi. Zašto, čoveče?


“Pišem zato što moram, a o prirodi tog moranja teško bi bilo na ovom mjestu govoriti. Tek to je neka velika tema, o kojoj se, pak, ne može govoriti iz perspektive dokonog profesora i teorijski fundiranog književnog znanstvenika. To je nešto o čemu se može govoriti samo iz perspektive pisca, baveći se vlastitim slučajem. Pisanje romana, izmišljanje svjetova, imaginiranje, sve su to posljedice neke unutarnje nesavršenosti i nedovoljnosti. Pišući, ja zapravo radim ono što sam radio u vrijeme dok sam se sam sa sobom igrao ispod stola usput prisluškujući što drugi govore”


Gita Serenji: Odlazak u tamu. Od ubijanja iz samilosti do masovnog ubistva prevod Nataša Kampmark Partizanska knjiga, Kulturni centar Novog Sada, 2023.


Bio je Slovenac, jednostavno rečeno, strašan. Šest minuta prednosti velika je, ogromna razlika u biciklizmu, pa bi se moglo pomisliti da je ovaj Tur bio dosadan, ali to nije bio slučaj


Ako je svako javno grupisanje – političko, kako se izboriti s paradoksom i opasnošću od toga da grupa koja se konstituisala kao politička razori i zatruje političko tkivo iz kojeg je iznikla? Onako, kako su to uradili Francuzi








Pedesetak metara dalje, ulicom koja vodi do ruševina stare železničke stanice na kojoj je sat stao u trenutku zemljotresa, naleće nevini šetač na zidine nedovršene crkvetine, a na svakom koraku susreće se s besmislenim metalnim figurama – bik, na primer, imitacija onog bika s Wall Street-a, ili žena s ogromnim grudima koje samo što ne ispadnu iz haljine, ili jedno propeto, zlatno lavče na masivnom belom stubu ispred kitnjaste fasade neke državne institucije, kao da je odbeglo iz srpskih sela




Mali Irvas (Baby Reindeer), napisao Ričard Gad (Richard Gadd), uloge Ričard Gad, Džesika Ganing (Jessica Gunning), Nava Mau, Netflix, 2024. (6 epizoda)




Napetost dostiže vrhunac. A onda Karuana greši i Nepomnjaši se, kao ranjena kobra pred mungosom, u jednom pokretu izvlači. Remi. Novi izazivač svetskog prvaka je sedamnaestogodišnji momak iz Čenaja Gukeš Domaraju


Religijski praznici slave gospodara, što je zastrašujuće samo po sebi. Nacionalni praznici slave mitove zajedništva, što nije manje beznadežno. Samo se Prvog maja slavi rad kao uslov slobode, dakle slavi se slobodni građanin koji se ne podaje gospodarima, niti se klanja kumirima nacije. Zato se ovaj praznik u modernim populističkim režimima sistematski obesmišljava


“Vođen polaznom tačkom da pisac treba pričati ono što poznaje, krenuo sam od porodične odluke da srušimo kuću u Trebinju koja je nekada bila dom i na tom mjestu sagradimo novi objekat. To je bila srž priče na samom početku, ali sam brzo shvatio da je potrebno opisati i objasniti čega je bila srž, kakvog života, grada, vremena, i naročito šta se desilo, mislim prije svega na rat. I ovo ovdje sada nabrojano tek sada mogu tako racionalno poredati i imenovati, dok je u samom procesu pisanja knjige više bilo stvar osjećaja na koji sam se naslanjao”


Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini




Deveti mart 1991. godine i 5. oktobar 2000. godine nisu zaživeli u kolektivnom pamćenju Srbije. Režimi vladavine jednog čoveka, po prirodi svog ustrojstva, potiskuju sećanje na činove koji su nastojali da ustanove slobodu za sve




Sa zaboravom ukrajinskog rata zaboravili smo i istinski ulog čitave ove priče: slobodu. Iako svi žudimo za konkretnim rešenjima ovde i sada, te nas više od ispraznog filozofiranja o slobodi zanima zamah ratne industrije Evrope i Rusije, zapravo se filozofska petlja o slobodi nalazi u samom jezgru našeg razumevanja rata u Ukrajini. Bez nje bismo slobodno mogli da potonemo u potpuni zaborav i potpunu ravnodušnost


Čim je ruski opozicionar stupio na tle svoje zemlje, protivpravno je i protivcivilizacijski lišen slobode, a onda odveden u smrt pod budnim Putinovim svevidećim okom. Odveden. Nije otišao sam


Često igrači dolaze na partiju s Karlsenom a da su je unapred izgubili. Najzad, ali ne i na poslednjem mestu: Karlsen uvek, ali uvek, bez razlike, igra da bi pobedio


Sve i da ga Putin nije ubio, sve i da je preživeo sibirsku robiju, ostala bi svesna odluka Navaljnog da se vrati Krvniku na noge jednim od najvećih političkih gestova u savremenoj istoriji Evrope, ravna držanju Đordana Bruna pred Inkvizijom, ili Jana Palaha pred mračnim Putinovim prethodnicima




Profašistička i prorasistička francuska grupcija okupljena oko porodice Le Pen počinje da jača, otprilike, u ono vreme kada je u francuskoj proglašena zabrana pušenja u javnom zatvorenom prostoru, računajući i kafee. Taj zakon je, zapravo, nasrnuo na princip slobode