

Fenomen Zafranović
Hronika zla, surovosti i bezumlja
Zlatni rez’42 – Djeca Kozare, režija Lordan Zafranović


Za novo izdanje „Vremena“ o filmu Lordana Zafranovića pišu naš kritičar Zoran Janković i britanski istoričar Rori Jeomans
Ima dobrih filmova i loših, ima onih koje kritika nepravedno hvali ili nepravedno uzme na zub, ali malo koji film, kao „Djeca Kozare“ Lordana Zafranovića, ima toliku predistoriju i predigru da o njemu svi imaju mišljenje iako ga nisu videli.
„Vreme“ u novom broju donosi dva sjajna članka na tu temu. Novi broj je na kioscima od četvrtka (15. oktobar), a na koji se možete pretplatiti sa ogromnim popustom.
„Zafranovićev film nije za one strašljivije, lako gadljive i slabijeg srca, s tim da se tako nešto dalo i očekivati – delom zbog same teme, delom zbog toga što nas je Zafranović prvo navikao, a onda u neku ruku i senzibilizovao na zastrašujuće scene još filmom ‘Okupacija u 26 slika’“, piše naš filmski kritičar Zoran Janković.
On, sa odmakom od desetak dana od gledanja filma, piše da je Zafranovićev pristup, „uz sve kontroverze, moguće ishode i posledice takvog izbora, bio najpodesnije ruho za priču tog tona i takve suštine“.
Janković ipak u filmu, osim autorske doslednosti, vidi i viškove i neumerenost, kao i produkcijske manjkavosti.


Britanski istoričar Rori Jeomans, vrsni poznavalac istorije NDH i genocida nad Srbima, ekskluzivno za „Vreme“ piše iz istorijskog ugla.
Raspetljava dokumentaciju zaostalu za ustašama, čitavu istorijsku građu iza Zafranovićevog filma, a onda se posvećuje tumačenjima:
„Možda je neizbežno, ali ipak razočaravajuće, što je film o onome najboljem u ljudima u najgorim vremenima (kako je to prikazano i u dokumentarno-igranom filmu ‘Dnevnik Diane B.’) još jednom pokazao da se, kada je reč o sećanju na zločine i odnosu prema žrtvama, istorija na prostoru bivše Jugoslavije i dalje piše po dobro poznatom nacionalističkom obrascu, prema kojem sopstveni narod uvek mora biti žrtva, a nikada počinilac.“
„I više od toga, pokazao je da nacionalisti svih boja, koji su oduvek imali više zajedničkog jedni s drugima nego sa većinom svojih sunarodnika, nemaju nikakvih skrupula da iznova iskopavaju žrtve zločina iz prošlosti, čak i one potpuno bespomoćne i nevine, kao što su deca – i da prekrajaju njihove životne priče, poriču stvarnost koju su proživeli i koriste ih kao oružje u današnjim sukobima.“
Oba članka i još mnogo drugih priča čitajte u novom broju „Vremena“ od četvrtka (15. oktobar). Ili se odmah _pretplatite na digitalno izdanje sa nečuvenim popustom.


Zlatni rez’42 – Djeca Kozare, režija Lordan Zafranović


Memoari dece koju su usvojile ustašama naklonjene i izrazito katoličke porodice pokazuju da se ovaj proces nije razlikovao od onoga što se događalo u Španiji posle građanskog rata, pod režimom Fransiska Franka, kada su deca ubijenih ili zatvorenih republikanaca smeštana u frankističke porodice kako bi bila odgajana kao “dobri” španski fašisti


Povodom ponovljenog izdanja: Mihael Bulgakov,
Život gospodina De Molijera, Bratstvo licemera,
Zepter Book World, Beograd, 2026, prevod Milan Čolić


Osam premijera, četiri jubilarna izvođenja predstava, četiri nagrade za pozorišta u Beogradu samo u ovom mesecu. Kao da je sve kako treba da bude


Nova tema među Šapčanima je nedavni događaj na premijeri njihovog pozorišta. Kažu, kao da ga je Nušić smislio
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve