img
Beograd, 7°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Vesti

Biljana Plavšić (1930-2026): Osuđenica za ratne zločine koja je priznala pa negirala krivicu

01. oktobar 2026, 11:57 Tamara Skrozza
Biljana Plavsic
FILE - Yugoslav President Slobodan Milosevic, right, gestures while he meets Bosnian Serb President Biljana Plavsic, on Sept. 24, 1997 in Belgrade. (AP Photo, File)
Copied

Povodom smrti Biljane Plavšić, „Vreme“ objavljuje tekst Tamare Skrozze „Apsolutni prijatelji“ iz 2009. godine, nastao u vreme kada je Plavšić, posle izdržane kazne, puštena iz švedskog zatvora i vratila se u Beograd

Biljana Plavšić, nekadašnja predsednica Republike Srpske i jedna od najistaknutijih političkih figura bosanskih Srba tokom rata u Bosni i Hercegovini, preminula je u Beogradu u 96. godini, objavila je Radio-televizija Republike Srpske. Sahrana bi trebalo da bude održana u Banjaluci.

Plavšić je pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju priznala krivicu za progon na političkoj, rasnoj i verskoj osnovi. Tribunal ju je 2003. godine osudio na 11 godina zatvora.

Na slobodu je puštena 2009. godine, nakon što je odslužila deo kazne.

Prenosimo tekst Tamare Skrozze sa njom neposredno nakon što je puštena iz zatvora.

Plavšić
Foto: Wikimedia / Andrija12345678
Biljana Plavšić

Negiranje krivice

Tokom prethodnih devet godina, Biljana Plavšić nijednom rečju nije priznala lični doprinos za zločine u Bosni i Hercegovini. Naprotiv. „Ja sam sebe žrtvovala. Nisam učinila ništa loše“, izgovorila je u nedavnom intervjuu za jedan švedski list. Tako „nevina i čista“, vratila se u Beograd kao slobodna žena, završivši svoju zatvorsku karijeru mnogo pre nego što je moglo da se očekuje…

Dok se njeni ratno-politički partneri još zlopate bežeći ili se nadmudrujući s Hagom, Biljana Plavšić bi već ovog vikenda slobodno mogla da prošeta po Kalenić pijaci i na vreme završi pripremanje zimnice.

Uspešno dokazujući da žene mogu da budu praktičnije i inteligentnije od muškog roda, bivša predsednica Republike Srpske vratila se u Beograd 27. oktobra 2009, posle nepunih devet godina izbivanja. Iako joj ratne „zasluge“ nisu ništa manje nego „zasluge“ Radovana i Ratka, iako je osuđena za najteži ratni zločin, Plavšićeva je svoju zatvorsku karijeru završila pre nego što su je oni uopšte i započeli.

Apsolutni prijatelji

Pragmatizam pre svega

Bivša šefica Odeljenja za biologiju Univerziteta u Sarajevu, započela je političku karijeru 1990, kao članica kolektivnog Predsedništva BiH i predsednica Saveta za zaštitu ustavnog poretka BiH. Neposredno pred početak rata u BiH, podnela je ostavku na te funkcije i postala članica Predsedništva Republike Srpske, a kasnije i potpredsednica RS i članica Vrhovne komande oružanih snaga RS. Pošto je posle potpisivanja Dejtonskog sporazuma Radovan Karadžić bio prinuđen da 1996. napusti političku delatnost, u predsedničkoj fotelji zamenila ga je upravo Biljana Plavišić.

Već tada predsednica pokazuje zavidnu pragmatičnost: računajući na međunarodnu podršku, ona „raskida s prošlošću“ i najednom postaje umerena, sklona saradnji i kompromisima. Iako je, u međuvremenu, i na izborima potvrđena kao predsednica RS, iz Karadžićeve Srpske demokratske stranke isključena je 1997. zbog unutarstranačkih sukoba. Zbog toga osniva Srpski narodni savez, a 1998. ponovo se kandiduje na predsedničkim izborima kao predstavnica reformske koalicije Sloga. Te izbore izgubila je od Nikole Poplašena, a i matična stranka će joj 2000. izglasati nepoverenje posle poraza na lokalnim izborima. Povlačenje s mesta poslanice u Skupštini RS 2000. godine biće i zvanični kraj njene političke karijere.

Pošto je bila u vrhu rukovodstva RS u vreme opsade Sarajeva, masakra u Srebrenici i svega što je obeležilo prvu polovinu devedesetih u BiH, Biljana Plavšić je 7. aprila 2000. pred Haškim tribunalom optužena za genocid, zločine protiv čovečnosti, ratne zločine nad bosanskim Muslimanima i Hrvatima i teške povrede Ženevske konvencije. U Hag dobrovoljno odlazi 10. januara 2001. i izjavljuje da nije kriva ni po jednoj tački optužnice. Garancije Vlade Srbije omogućile su joj da bude na slobodi do oktobra 2002, kada je ipak priznala krivicu. Bio je to čisti ćar: pošto je Plavšićeva priznala krivicu za zločin protiv čovečnosti, Tužilaštvo je povuklo optužbu za genocid i ostale tačke optužnice, pa joj je u februaru 2003. određena (po mnogima simbolična) 11-godišnja zatvorska kazna. Posle odslužene dve trećine kazne, Haški tribunal i švedska vlada odlučili su da je oslobode pre roka.

Plavšić
Foto: Tanjug
Milorad Dodik i Biljana Plavšić sa bratom i snajom

Svedočenja

Tokom boravka u Švedskoj, Biljana Plavšić napisala je knjigu Svjedočenja u kojoj priča o ratnim delovanjima na prostoru BiH, političkim igrarijama u Republici Srpskoj, ali u kojoj se pre svega iz petnih žila trudi da svu krivicu za masakre, kriminal i sveopštu tragediju prebaci na Radovana Karadžića. U tom smislu, svedočila je i protiv predsednika Skupštine bosanskih Srba Momčila Krajišnika, kasnije osuđenog na 20 godina zatvora.

Takvo posipanje pepelom i pokušaj spiranja sopstvene krivice započeli su još tokom priznavanja krivice, kada je Sudskom veću, između ostalog, poručila: „Put i primjer Svetog Save su slijedile velike srpske vođe, čak i u današnjim vremenu, istrajno pokazujući plemenitost i dostojanstvo čak i u najtežim okolnostima (…) Na nesreću, naše rukovodstvo, uključujući i mene, napustilo je ovaj put tokom poslednjeg rata. Vjerujem da vam je jasno da sam se ja razišla s tim liderima – premda prekasno. Ipak, to rukovodstvo bestidno nastavlja da traži odanost i podršku našeg naroda. To se čini izazivanjem straha, govorenjem poluistina kako bi se ubedio naš narod da je svijet protiv nas. Ali, plodovi njihovog rada – tog rukovodstva –jasni su: grobovi, izbeglice, izolacija i ogorčenje prema cijelom svijetu, koji nas je odbacio zbog tih lidera.“

Ni u toj izjavi, a ni u kasnijim tumačenjima i objašnjenjima, Plavšićeva nijednom rečju nije priznala lični doprinos. Naprotiv. „Ja sam sebe žrtvovala. Nisam učinila ništa loše“, izgovorila je u nedavnom intervjuu za jedan švedski list. „Plavšićka ni u koga nije pucala i nikog nije ubila“, reći će njen jedini preostali politički prijatelj Milorad Dodik. U međuvremenu, šta ćemo s grobovima, izbeglicama, izolacijom, ogorčenjem? Ko je za to kriv? Po Plavšićevoj, to je krivica nekog drugog. Nekog ko je lično klao, silovao i pljačkao. Nekog ko je, za razliku od „nemoćne“ Biljane, mogao za sve to da zna, i ko je, opet za razliku od nje, to mogao da spreči. Ni luk jela, ni luk mirisala.

Sve to još bi i moglo nekako da se proguta, da se sama Biljana Plavšić nije potrudila da njen nacionalno-politički angažman ostane zapamćen za sva vremena. Ako ništa drugo, medijske arhive pamte da su deo imidža bivše predsednice bile i izjave kojih bi se svaki pristojan političar do groba stideo, a koje su (da nije bilo famoznog priznanja krivice) mogle da se tumače kao direktan put ka grobovima, izbeglicama, izolaciji i ogorčenju. Jedna od legendarnih jeste i ona po kojoj „postoji 12 miliona Srba, i čak i ako ih šest miliona pogine na bojištu, ostaće ih šest miliona koji će uživati plodove pobjede“.

U pratnji Milorada Dodika, Biljana Plavšić je u popodnevnim satima, 27. oktobra, s aerodroma otišla u svoj stan u Katanićevoj ulici na Vračaru.

Bivša predsednica bila je elegantna, ljubazna i nasmejana.

Javnost je blagovremeno obaveštena da će joj rodbina pripremiti vegetarijanski obrok i urmašice, a parking servis pobrinuo se da joj u Katanićevoj ne zasmetaju automobili parkirani na kolovozu.

Bosanski grobovi, silovane žene, sarajevske ruševine, izbegli i ratom uništeni ljudi, daleko su od Vračara, daleko od Biljane Plavšić, daleko od svih koji su je dočekali i koji su joj se obradovali.

Život, dakle, ide dalje. Kao da ništa nije bilo.

Plavšić
Foto: SSGT Lance Cheung, USAF/U.S. Department of Defense
Biljana Plavšić

Kuvarica

Tokom boravka u norveškom zatvoru Hinsenberg, Biljana Plavšić više se puta žalila na uslove svog zatočeništva. Zaboravljajući valjda za kakvo je delo osuđena, navodila je da joj je najteže bilo to što se „nalazi u zatvoru u kojem su osuđenice za najteža krivična dela, ubice i narkomani“.

Nekoliko meseci pošto je stigla u Norvešku, Plavšićeva je slomila ruku „posle incidenta sa zatvorenicama iz islamskih zemalja koje su je proganjale“. Kada je 2007. zatražila pomilovanje i puštanje na slobodu, bivša predsednica RS ocenila je u pismu švedskim vlastima da je „ponižena“ i da se bolje postupalo „s nacistima koji su bili osuđeni nakon Drugog svetskog rata“. Istovremeno, njena rođaka rekla je da „Biljana već dvije godine sama kupuje namirnice u kantini i kuha, jer joj je jedna od zatvorenica koja je izlazila iz zatvora rekla da joj pljuju u hranu“.

Vreme izbora! A neko mora da Vas izveštava nezavisno. Zato je u oktobru godišnja pretplata na digitalno izdanje „Vremena“ čak 2.500 dinara jeftinija. Izaberite odmah!

Tagovi:

Republika Srpska In memoriam Biljana Plavšić
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vesti

Vesti

15.novembar 2026. S. Ć.

Novosadski aktivisti stigli kući nakon godinu i po dana izgnanstva

Dorotea Antić i Branislav Đorđević vratili su se u Novi Sad nakon što je Viši sud obustavio postupak protiv njih i još desetoro aktivista - zbog sumnje na pripremanje nasilne promene ustavnog uređenja

Momci u crnom s rančevima ulaze u Ćacilend, parlamentarni izbori 2026.

Svet

15.novembar 2026. M. L. J.

Bivša ambasadorka Belgije: EU naterala Vučića da se povuče iz Pionirskog parka u izbornoj noći

Bivša ambasadorka Belgije u Beogradu Denis de Hauer izjavila je da je Evropska unija izvršila pritisak na Aleksandra Vučića da povuče bezbednosne snage iz Pionirskog parka u izbornoj noći, kako bi se izbegao mogući građanski rat

Vesti

14.novembar 2026. S. Ć.

EPS: Najveći dužnici su Železara Smederevo, Resavica, GSP, MUP

Među 50 najvećih dužnika EPS-a su državne firme i ministarstva. Ukupno duguju 176 miliona evra

Vesti

14.novembar 2026. S. Ć.

Ministarstvo građevinarstva potvrdilo je pisanje „Vremena“ o Generalštabu

„Ugovor o raskidu je u proceduri formalizacije i očekuje se završetak početkom iduće nedelje, o čemu će javnost biti obaveštena“, saopštilo je Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture i potvrdilo ranije pisanje „Vremena“

Vesti

14.novembar 2026. N. R.

„Vreme“ saznaje: Raskinut ugovor za Generalštab, nema penala

Srbija i firma Džareda Kušnera odrekle su se svih eventualnih međusobnih potraživanja pri raskidu ugovora za Generalštab, tvrdi izvor „Vremena“ iz Vlade

Komentar
Pobeda, Proslava

Komentar

Na početku beše vrlina

U trenutku kada su institucije Republike razorene, kada je Vučićeva hobotnica još uvek živa, kada su ljudi zgađeni nepravdom i smradom koji je esenesovski režim ostavio za sobom, mi imamo, što reče Makijaveli, samo građansku vrlinu kao pogonsko gorivo kojim se možemo vratiti na početak

Ivan Milenković
Sednica Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

Komentar

REM: Pohvala istrajnosti

Četvoro nezavisnih članova REM-a primer su istrajnosti i građanske odgovornosti. Rodoljub Šabić je, čak, po izlasku iz prostorija REM-a, posle izricanja kazne Informeru, doživeo da ga esenesovci vređaju, udaraju rukama i nogama. Ali i to će, uskoro, biti gotovo

Ivan Milenković

Komentar

Vučićeva pomilovanja: Vreme je da se ukinu sultanske ovlasti

Vučić je pomilovao batinaše i Dijanu Hrkalović. Izborni pobednici treba da ukinu sultansko ovlašćenje koje jednom čoveku omogućava da se izmotava sa celim pravosudnim sistemom

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1871
Poslednje izdanje

Intervju: Branko Stamenković, javni tužilac Vrhovnog javnog tužilaštva

Crna slika i slom pravne države Pretplati se
Kako se pravi nova vlada

Jedinstvo slobodnomislećih

Postizborna Amerika

Sumrak trampizma

Intervju: Ofer Kasif, poslanik u Knesetu, Izrael

Kada se Jevreji zalažu za palestinska prava

Pokret Tradwives

Roman zbog kog se ratuje

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure