Skoro dve godine pobune u Srbiji, sve do ove ciljne ravnine pred izbore, pokazale su da je društvo postalo spremno da podnese žrtvu za druge, za opšte dobro, kaže u intervjuu za „Vreme“ glumac Milan Marić.
Razgovor sa njim je na naslovnoj strani novog broja koji je na kioscima od ovog četvrtka (24. septembar).
A šta pokazale ove dve godine o ljudima na vlasti i pri vlasti? „Ove dve godine su mi pokazale koliko monstruoznosti ima u ljudima i koliko su spremni daleko da idu u tome kada ne postoji niko i ništa da ih zauzda. To me poprilično plaši.“
„Blizu smo“
Marić priča o tom sudaru straha i velike nade koja počiva na tome što deluje da je jedna generacija spremna da se „žrtvuje“ i prekine niz nanošenja trauma i frustracija svakoj sledećoj generaciji.
„Kada kažem žrtvuje, mislim na to da izbaci iz glave argumentaciju ‘ni meni niko ništa nije dao, pa sam se izborio’ i da je promeni u ‘ni meni niko ništa nije dao, baš zato želim da dam’. Blizu smo toga“, kaže Marić u razgovoru sa Jovanom Gligorijević.
Ali, upozorava da bi smena vlasti bila samo prvi korak. „A do cilja ima da se korača. Da li mislim da će se ovaj proces završiti samo pukom promenom vlasti, zaista ne mislim. Tek onda slede izazovi, borba i rad.“
O baljezganju i ćutanju
O svom učešću u pobuni kaže da to smatra obavezom svakog građanina.
„Ne da pijan na slavi lupetaš o podvizima dedova i pradedova dok paralelno sklanjaš pogled i ćutiš na nepravdu koja se sada dešava oko tebe“, dodaje Marić.
„Nikada nisam pomislio da će moja zemlja doći u situaciju da naoružani kriminalci sa fantomkama preteći stoje rame uz rame sa policijom, okrenuti ka ljudima koji ne žele da ćute.“
Ceo razgovor čitajte u novom „Vremenu“ ili se odmah pretplatite na digitalno izdanje i uštedite značajno.