
Naši susedi
U Beogradu je otvorena škola za hrvatski jezik
U Beogradu su, prvi put, počeli da se održavaju časovi hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture. Hrvatski jezik se kao izborni predmet izučava u 15 škola u Vojvodini
Poruka ženama je jasna: vaše „ne” je pravno bezvredno sve dok nije otisnuto na koži. Sudovi će meriti podlive i pisati zapisnike, kao da se trauma silovanja računa u centimetrima
Zamislite sada tu pravnu konstrukciju: ako vas neko prisili na seks, ali vas nije udario, e onda, gospodo, to nije silovanje. To je nova kategorija – „obljuba bez pristanka” sa predviđenom kaznom od tri do dvanaest godina. Kao da je reč o lakšem, gotovo podnošljivom zločinu. Lakša verzija silovanja, polupansion užasa.
Tako dolazimo do novog pravnog instituta: „malo silovana”. Jer ako nema modrica, onda se možda i smeškala. Ako nema loma kosti, onda je to valjda bio nesporazum, a ne zločin.
U prevodu: vaša volja nije relevantna, ali krv jeste. Ne „ne”, nego podliv. Ne trauma, nego polomljeno rebro. To je jedini jezik koji zakon priznaje.
Zakonodavac vam, praktično, poručuje: ako niste premlaćeni, onda niste “dovoljno” silovani. Silovanje se deli na “pravo” i “polovično”.
Relativizovanje nasilja
Problem je što naš sistem i dalje zamišlja žrtvu kao osobu koja se bori, grebe, vrišti. A stvarnost je drugačija: studija objavljena prošle godine pokazala je da se čak 70 odsto žena u trenutku silovanja potpuno ukoči, da ostanu nepomične, da ne mogu ni da vrisnu. To nije slabost, to je reakcija tela na strah.
Ali naš zakon voli krv kao dokaz. Trauma se ovde ne meri psihom, nego rebrima.
I tu se ponavlja ono što Srbija stalno radi: relativizuje nasilje. Kao što su nam decenijama govorili da “batine nisu ništa strašno”, da “korupcija nije kriminal nego snalažljivost”, sada će i silovanje postati stvar nijansi. “Nije baš silovao, samo je bio uporan.”
Naopaka logika
I naravno, obavezno objašnjenje da “ne možemo sve da nazovemo silovanjem, zatrpaće nam se sudovi.” To je ista logika po kojoj se ni mito ne goni, ni policijska brutalnost ne procesuira, jer bismo morali da priznamo koliko smo truli.
Poruka ženama je jasna: vaše “ne” je pravno bezvredno sve dok nije otisnuto na koži. Sudovi će meriti podlive i pisati zapisnike, kao da se trauma računa u centimetrima.
Tako ćemo dobiti grotesku: gospodin silovatelj, džentlmen. Prisilio vas je, ali, eto, nije bio grub.
U toku je javna rasprava povodom izmena i dopuna Krivičnog zakonika. Trajaće do 1. oktobra.
Silovanje je svaki seks bez pristanka, iako se “ne” nije dovoljno glasno čulo i iako niste pustile krv. Samo što je to, izgleda, suviše prosto za naš zakon.
U Beogradu su, prvi put, počeli da se održavaju časovi hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture. Hrvatski jezik se kao izborni predmet izučava u 15 škola u Vojvodini
Skupština opštine Stari grad pokrenula je inicijativu da se zaštiti čuveni „krug dvojke“ i da tramvajska linija postane kulturno dobro i turistička atrakcija prestonice
Poziv je usledio zbog dokumenta studenata u kom je navedeno šta je plan studentskog protesta tokom vojne parade
Dok su se studenti i nezadovoljni građani digli i od tada ne miruju, režim izgleda za godišnjicu ljudske, ali i političke stragedije u zemlji, sprema otvaranje Železničke stanice u Novom Sadu
Prva generacija regruta mogla bi u kasarne već početkom 2026. Rok bi trajao 75 dana, ali ne za sve – mlađi muškarci bi išli duže, stariji nešto kraće, a oni sa prigovorom savesti bi proveli čak 155 dana u „civilnoj službi“
Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu
Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve