Princip je brz, jednostavan i efikasan i ne iziskuje mnogo energije: postaviš na ulici u komšiluku barikade, blokiraš ulicu dok se ne pojavi interventna jedinica policije. Kada ti nalože da se skloniš, ti se pomeriš u stranu, sve u duhu nenasilnog protesta. Ako se duže zadrže možeš i kući da odeš i gledaš ih kroz prozor. Sačekaš da odu, pa onda ponovo postaviš barikade i blokiraš ulicu ili raskrsnicu. Kao igra mačke i miša, samo u kojoj miš ima inicijativu i uvek dobija mačora koji simbolizuje silu.
Kako se to radi, demonstrirali su Zemunci.
Ako se to u nekom gradu radi istovremeno na nekoliko desetina lokacija, iz sata u sat, po ceo dan, svaki dan, pola grada će stalno biti blokirano. Policija će da se raspline na sve strane, a ako građani budu istrajni na kraju će jednostavno biti nadigrana.
Formirani građanski zborovi lako mogu da koordinišu vreme postavljanja barikada.
To je nadgradnja dosadašnjeg odavanja počasti stradalima u Novom Sadu na 16 minuta.
Šta može da uradi policija
Policija mora da izda glasno upozorenje pre nego što primeni silu. Policija ne bi smela da hapsi ukoliko građani postupe po naređenju. Najviše što neko u tom slučaju može da „popije“ je prekršajna prijava.
Postoji i mogućnost da se pred policjom legne na asfalt pa moraju da te nose. Tu taktiku su po celoj Evropi primenjivali ekološki aktivisti.
Ovakav vid nenasilnog protesta spada u građansku neposlušnost.
Ako se građani masovne priključe blokadama, policija na kraju, i ako dobije takvo naređenje, neće moći sve da hapsi.
Politički benefit
Politički benefit ovakvih akcija za sve protivnike režima Aleksandra Vučića je da se pritisak na vlast konstantno održava. Istovremeno, verodostojnost predsednika Srbije koji je već četiri puta u četiri meseca proglašavao pobedu nad „obojenom revolucijom“ drastično bi opadala.
I tako sve dok se ne raspišu vanredni parlamentarni izbori i ne oslobdi Pionirski park koji su zauzele kriminogene spodobe koje vlast drži na uzici, oni koje SNS drži u šaci i oni koji brane svoje privilegije.